Mirogojska promišljanja

DSC_0365

Ove jeseni jednog sunčanog subotnjeg poslijepodneva, na zagrebačkom groblju Mirogoj sjeo sam uz grob moga oca Pavla i ovako naglas razmišljao o prolaznosti života, smrti, i uskrsnuću:

“To je zaista velika tajna. Što se događa s nama od trenutka završetka naših života pa sve do trenutka uskrsnuća? Da li odmah odlazimo Gospodinu i tamo iz vječnih visina pratimo što se događa ovjde, u našoj žalosnoj, tužnoj, sjenovitoj dolini smrti? Ili pak, na nama teško razumljiv način, čekamo dan usksnuća? Jedno i drugo naznačeno je u Svetom pismu. O jednom i o drugom zbore obećanja na stranicama Svetog pisma. Ta tajna postaje jasnom kad razumijemo jednu stvar: da iz perspektive Božje protok vremena izgleda potpuno drukčije od onoga kako ga mi doživljavamo. Valja nam se sjetiti da mi živimo u karanteni…”

Poslušajte ovo kratko promišljanje do kraja ovdje:

Moja razmišljanja o Jasminki

fullsizeoutput_bf37

Jučer sam s nevjericom pročitao vijest o odlasku Jasminke Dobravc Poljak (1950.—2018.). Najprije sam pomislio da je riječ o nekoj drugoj istoimenoj osobi, da bi me odmah potom dva-tri klika po stranicama Facebooka uvjerila da nas je napustila Jasminka s Prilaza, osoba koja je svojom tihom radišnošću i ustrajnošću unijela novu poletnost i svježinu u glazbeno stvaralaštvo ne samo adventističkih crkava u Zagrebu, već diljem adventističkih glazbenih krugova u Hrvatskoj, na prostorima bivše Jugoslavije, i čak izvan granica Hrvatske i naših susjeda.

fullsizeoutput_bf7b

Kad god bih tijekom prošlih godina razmišljao o Jasminki, uvijek bi to bilo povezano s priželjkivanjem jednog velikog glazbenog susreta pjevača sastava Credo, da si nakon toliko godina onako od srca i s uživanjem zapjevamo one drage i još uvijek poznate pjesme po kojima je Credo postao brzo i lako prepoznatljiv, kao što su “Ti takni”, “Nema tajnog mjesta”, “Klekni i moli se”, “Najveći Dar” ili “Došao sam reć: Tebi hvala!” Bile su to pjesme koje su nerijetko namamile i suze popraćene zvučnim “Amen!” Glazbena skupina Credo bila je kod nas prva osnovana glazbena skupina zamišljena da temeljito i ciljano ponese Radosnu vijest u novom, poletnijem ruhu.

fullsizeoutput_bf84

Bilo je to 1974. godine, kada nas je Jasminka okupila na prvoj vježbi pjevanja na Prilazu. Nadahnuti u to vrijeme skupinama poput “Heritage Singers” i pjesmama Billa i Glorije Gaither, Jasminka nas je tiho i uspješno povela na osvajanje srdaca i duša po brojnim mjesnim crkvama, te po prvi puta i u crkvenim sredinama drugih vjerskih zajednica. No ustrajnost oko pripreme novih pjesama, obrađenih u netradicionalnim harmonijskim aranžmanima, i samoprijegorno vođenje skupine mladih iz Creda, koje je trajalo najmanje deset godina, nisu bile jedine Jasminkine zasluge.

fullsizeoutput_bf54

U godinama aktivnog djelovanja Creda, a i u ranijim i kasnijim godinama, Jasminka se na više frontova brinula o tome da zagrebačke crkve višeslojno obiluju bogatim glazbenim životom. Vodila je s jednakim poletom dječje zborove i zborove odraslih. Organizirala je i vodila i manje skupine, kvartete, tria. Zacijelo se još mnogi sjećaju ranih sedamdesetih i predivnih harmonizacija ženskog trija u sastavu Jasminka Poljak (Dobravc), Đurđa Klemen i Ljiljana Babić (Matak), čije su pjesme bile redovitim sastavnim dijelom brojnih evangelizacijskih projekata. Povrh svega Jasminka je bila i izvrsna crkvena organistica, a s jednakim poletom i profesionalnošću obnašala je i brojne druge crkvene i nastavničke dužnosti, od starješinstva pa sve do učiteljstva.

fullsizeoutput_bf88

Sve ovo, a podosta toga i nije navedeno, Jasminka je obnašala samoprijegorno, ustrajno i tiho, bez velike buke, kao da je sve to odradio netko drugi a ne ona. Nikada se nije hvalila svojim uspjesima, niti je očekivala da je drugi hvale. Tiho je živjela i tiho je zaklopila svoje oči, no bogati blagoslovi njezinog života i rada još će zadugo tkati glazbenu potku adventističkih crkava od Zagreba do Beograda, od Hrvatske do Australije.

fullsizeoutput_bf87

Jednoga dana, u nedalekoj budućnosti, na tom žudno očekivanom susretu svih spašenih na dan uskrsnuća, možda će Jasminka zaželjeti okupiti sve generacije Creda i sve ostale članove zborova i glazbenih skupina koje je vodila, i sve one koji su voljeli i još uvijek vole pjevati pjesme koje je Jasminka pripremila i obradila, na još jedan veličanstveni festival slavljenja našega Gospodina Isusa Krista, kada ćemo svi zajedno zapjevati “Naš Pastiru, Ti nas vodi…”

fullsizeoutput_bf56

 

Izbor fotografija: Miroslav Vukmanić, Dragutin Matak i Tihomir Kukolja

 

Jedinstvena integracijska konferencija održana u Fužinama

q4puLCzwQt6B5rCtw1XDqA

U ponedjeljak, 24. rujna 2018. godine, završena je šestodnevna integracijska konferencija, koja je u Fužinama okupila pedeset tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, predavače i voditelje radionica iz Hrvatske, Europske unije i svijeta, te humanitarne i vjerske djelatnike angažirane u akcijama pružanja humanitarne, društvene i duhovne pomoći tražiteljima azila u Hrvatskoj. Sudionici konferencije bili su predstavnici dvanaest zemalja, uključujući i izvorne zemlje tražitelja međunarodne zaštite, među ostalima iz Egipta, Afganistana, Irana, Iraka i Sirije.

Ovu jedinstvenu i nadasve dinamičnuintegracijsku konferenciju, naslovljenu “Kročiti naprijed u istini, hrabro i ispunjeni nadom” (Moving Forward in Truth, with Courage and Hope), održanu u okviru međunarodnog projekta “Obnova uma” (Renewing our Minds) organizirale su nevladine organizacije “Forum for Leadership and Reconciliation” iz Sjedinjenih Američkih Država i “Posao kao poslanje” iz Hrvatske, u partnerstvu s organizacijom European Christian Political Movement (ECPM), sa sjedištem u Bruxellesu. Konferencija je održana na engleskom jeziku sa simultanim prijevodom na farsi i arapski.

z%vtGn8eTw2M6hnsa5iuOg

Ciljevi ove integracijske konferencije bili su pripomoći tražiteljima međunarodne zaštite u Hrvatskoj, a i onima koji su nedavno ostvarili svoj boravak u Hrvatskoj pa im sada predstoji organizirati život u Hrvatskoj, u stjecanju uravnoteženog razumijevanja integracijskih procesa u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Organizatori konferencije također su željeli otvoreno porazgovarati s tražiteljima azila o izazovima s kojima se redovito sučeljavaju u procesu dugotrajnog i neizvjesnog iščekivanja primitka konačne odluke hrvatskih vlasti o njihovom statusu u Republici Hrvatskoj.

Upravo su poslijepodnevne radionice pripomogle da se čuju i prepoznaju hitne ali nezadovoljene potrebe azilanata, među kojima je velik broj obitelji s djecom. Njihova pitanja opetovano su se i na različite načine vraćala na prepoznatljive teme: Zašto je proces iščekivanja konačne odluke hrvatskih vlasti toliko spor? Zašto neki tražitelji azila, koji su svoje zahtjeve podnijeli tek nedavno, primaju pozitivan odgovor razmjerno brzo, a drugi koji u Hrvatskoj borave već dvije ili tri godine još uvijek čekaju? Zašto tek neki tražitelji azila uspijevaju legalno naći poneki posao u vremenu čekanja, dok je većini to pravo uskraćeno? Zašto su čak i oni sustavi pomoći zajamčeni zakonom neučinkoviti, primjerice pravo na organizirano učenje hrvatskog jezika i zdravstvenu pripomoć? Zašto se ne pomogne u združivanju članova obitelji koji su tijekom izbjegličkog putovanja razdvojeni u raznima zemljama?

lHVRQCbzSzqJmoBGnVt2Zw

Kroz sustavno organizirana predavanja, i vrijeme predviđeno za pitanja i razgovor organizatori konferencije posvetili su pozornost pitanjima zakonodavstva, kulture i mjestu religije u hratskom društvu, čije razumijevanje je neizbježno potrebno u procesu kvalitetne integracije. Posebna pozornost posvećena je izgradnji razumijevanja, prijateljstva i povjerenja između kršćana i muslimana tražitelja azila, te azilanata obaju skupina i hrvatskih građana.

Tijekom radionice posvećene pitanju uloge vjerskih zajednica u hrvatskom društvu uočeno je da tražitelji azila u Hrvatskoj očekuju da bi crkve, vjerske humanitarne organizacije i nevladine organizacije trebale priskočiti i pomoći tamo gdje zakazuju državne ustanove. “Budući da je u naravi vjerskih zajednica pomagati ugroženim skupinama,” tražitelji azila, sudionici konferencije predložili su da bi vjerske organizacije trebale organizirati usklađeni sustav skrbi o potrebama tražitelja azila u mjesecima i godinama neizvjesnosti, te također pomoći i azilantima koji su ostvarili pravo na ostanak u Hrvatskoj, a kojima bi raznovrsna pomoć itekako dobro došla u početnim i presudnim danima njihove integracije u hrvatsko društvo; primjerice pomoć u traženju stana i posla, te u učenju hrvatskoj jezika?

DSC_0077

Konferenciju je posjetila i Ana Šutalo, predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova, koja je temeljito objasnila zakonske okvire po kojima je moguće ostvariti status trajnog boravka u Republici Hrvatskoj, te odgovorila na broja pitanja sudionika konferencije.

“Rezultati konferencije su nas ohrabrili, jer su nadišli sva naša očekivanja”, objasnio je Mihal Kreko, jedan od organizatora ove konferencije, i voditelj jedinstvenog integracijskog projekta u Zagrebu naslovljenog “Kuća nade”. “Kada za nekoliko mjeseci bude do kraja predana namjeni, ovom kućom želimo praktičnim načinima pomoći primateljima azila u Hrvatskoj na njihovom putu integracije u hrvatsko društvo, a time pokazati našim građanima da se među azilantima nalazi veliki broj vrijednih i kvalitetnih mladih ljudi i obitelji čije će uključivanje u hrvatsko društvo biti na blagoslov svima”, dodao je Mihal Kreko.

Ovih dana u tijeku je hitna priprema memoranduma s kojim će organizatori ove integracijske konferencije podastrijeti vladinim i nevladinim te vjerskim organizacijama u Hrvatskoj ciljeve nedavno održane konferencije, kao i njezine zaključke i preporuke. Za rezultate ove konferencije zainteresirane su i međunarodne organizacije koje se brinu o pravima izbjeglica, te će se zbog toga ovaj dokument pojaviti i na engleskom jeziku.

fullsizeoutput_bb6b