Naša majka Krista Kukolja

Moja majka Krista Kukolja (rođena 19. kolovoza, 1931. godine) preminula u petak, 15. veljače, 2019. godine u 88. godini života. Iako nas (moju sestru Lidiju, brata Mladena i mene, i naše obitelji) njezin odlazak ispunjava žalošću, hrabre nas pouzdana Kristova obećanja da je njezin odlazak tek privremene naravi.

Krista Kukolja rođena je 19. kolovoza 1931. godine u Čurugu, a većinu djetinjstva i mladosti proživjela je u Novom Sadu, u obitelji od šestero braće i sestara koje je njihova majka Danilka Rajkov, unatoč siromaštvu koje je obilježilo ratne i poratne godine Drugog svjetskog rata, nesebičnim samoodricanjima podigla na noge i pripremila za život vjernosti Isusu Kristu i službi Crkvi i bližnjima.

Godine 1951., za vrijeme posjeta Zagrebu, Krista upoznaje Pavla Kukolju, mladoga pastora pripravnika, s kojim 1952. godine stupa u brak. Bile su to prve godine propovjedničke službe našeg oca Pavla, koji je u vrijeme sklapanja braka s Kristom služio kao propovjednik evanđelist u Osijeku. Bili su to dani kad je propovjednička služba bila vrlo zahtjevna i kad su životni uvjeti mladih propovjedničkih bračnih parova bili nadasve izazovni. Tako su Krista i Pavao uplovili u bračnu zajednicu s kompletom od tri aluminijska tanjura, tri žlice, tri vilice i tri noža — jedan komplet više da se nađe pri ruci kada ih netko posjeti. A njihovi prvi stambeni prostori sastojali su se od dvije ili tri nepovezane i međusobno udaljene prostorije

Unatoč izazovima poniklim iz skromnih životnih uvjeta, Krista Kukolja je vjerno i predano pratila Pavla u njegovoj pastorskoj službi kao njegova bliska suradnica i suputnica tijekom svih godina njihove zajedničke propovjedničke službe. U deset crkvenih okružja i mnogobrojnim mjesnim crkvama u kojima su njih dvoje služili, glazbeni život je uvijek bio prava poslastica. U Osijeku, Požegi, Slatini, Virovitici, Novoj Gradiški, Varaždinu, Bjelovaru ili Zagrebu — gdje god je “sestra Krista” bila prisutna, orila se pjesma, grmjeli su glasoviri, harmoniji, harmonike i orgulje, odjekivale su pjesme zborova i mandolinskih orkestara i oblikovali su se mladi crkveni organisti i vođe zborova. Bogoslužja, evangelizacijski programi, svadbe, izleti i pogrebi su uvijek bili ljepši tamo gdje je naša majka vodila pjevanje i sviranje. K tomu, Krista je pripremila za služenje u crkvi generacije mladih organista, zborovođa i vođa raznih pjevačkih skupina.

No njezino služenje Crkvi nije bilo ograničeno samo na službu glazbom. Krista je uvijek bila na raspolaganju da svojim iskustvom i darovima obogati život dječjih odjela subotnje škole, a bila je i vrsna domaćica, čiji su subotnji ručkovi poprimali oblik prave raskošne gozbe, posebice u svečanim prigodama — crkvenim saborima i posjetima visokih crkvenih dužnosika iz nekadašnjih unijskih i konferencijskih, odnosno oblasnih uprava. Što god je činila, bilo je učinjeno s ljubavlju i potpunom predanošću. Ukratko, voljela je služiti Crkvi i ljudima, u svoju službu unosila je radost i polet, te je u svemu kvalitetno i osmišljeno nadopunjavala propovjedničku službu svojega supruga Pavla Kukolje (1924.—2017).

Pa i kad je nakon trideset i šest godina pastorske službe naš otac otišao u mirovinu, majka je nastavila istim žarom služiti potrebama crkve u Rakovčevoj ulici u Zagrebu, sve do svoje osamdesete godine. I nastavila bi Krista aktivno služiti i nadalje Crkvi, koja je bila njezina radost i smisao života, da potpuni gubitak vida našeg oca nije u njegovim poznim godinama tražio od nje potpunu starateljsku skrb.

Mi, djeca Kriste Kukolje, sjećamo se nepodijeljene predanosti naše majke službi suradnice pastora, koja je zajedno sa svojim Pavlom pripadala onom naraštaju propovjednika i propovjedničkih supruga koji su na prvo mjesto stavili potrebe udruženog služenja Bogu, Crkvi i vjernicima. Iako zbog toga nismo često odlazili na dugotrajne obiteljske godišnje odmore, putovanja kojima smo se kao obitelj svi zajedno kretali od jedne do druge mjesne crkve kako bismo u njima poslužili subotama ili u danima evangelizacijskih događanja, donosila su nam posebnu radost i stvorila u nama ljubav prema putovanjima, susretima i druženjima, a posebice prema Bogu.

Unatoč potpune predanosti službi Crkvi, Krista je iznad svega bila brižna majka. Sjećamo se kako nam je redovito, kao maloj djeci, u večernjim satima pričala poučne dječje priče od kojih je ponekad bilo teško zaspati, i čitala i tumačila dječju biblijsku pouku. Posebno se brinula da joj djeca budu besprijekorno i uredno obučena u subotu. Sjećamo se kako je, u godinama našeg ranog djetinjstva, svakog četvrtka upriličila obred temeljitog kupanja djece kako bi bili čisti i pripremljeni za subotu. I u kasnijim godinama, kad smo svi odrasli i zaputili se u razne dijelove svijeta, kad god bismo se ponovno našli u Zagrebu, uvijek bi nas dočekala s bogatim ručkom i neizbježno s njezinim čuvenim pogačicama i kiflicama. Kad bismo ponovno kretali na put, ona bi pripremila njezine pogačice i kiflice koje smo obvezno morali ponijeti sa sobom da nam se nađu na putu. I kad bi se pri odlascima spustili iz obiteljskog stana na ulicu, ona bi se uvijek pojavila na prozoru i mahanjem nam još jednom zaželjela sretan put.

Iako je naša majka Krista još ne tako davno ostavljala dojam da će je zdravlje poslužiti još koju godinu, njezino se zdravstveno stanje prije tri mjeseca iznenada ozbiljno pogoršalo. Među njezinim zadnjim riječima mogla se čuti molba da je Gospodin uzme kako bi otišla “tamo kamo je otišao i njezin Pavao”. Krista je zaklopila svoje oči u petak, 15. veljače 2019. godine u 11.45 sati, u osamdeset i osmoj godini života. Napustila nas je privremeno, uvjerena da će je Gospodin podići u novi, prekrasni život zajedno s Pavlom na dan uskrsnuća o Kristovom dolasku. Udruženi smo u zajedničkoj nadi da je njezin odlazak tek privremene naravi. “Da, dolazim uskoro! Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) Pogledajte video zapise pogreba i komemoracije.