Prije pet godine, točnije 30. travnja 2011. godine, nekoliko dana prije 88. rođendana tiho je preminuo Franjo Starčević, samoprijegorni goranski heroj mirotvorstva iz Mrkoplja, koji je tijekom neobuzdanih ratnih devedesetih neumorno radio na približavanju hrvatskih i srpskih sela i obitelji u Gorskom kotaru.
Franjo Starčević pripada skupini heroja, uvijek u manjini, čija imena i čiji rad rijetko pristižu na naslovnice vodećih glasila, iako to zaslužuju daleko više od onih čije životno djelo obilježavaju krvave i nepoštedne pobjede na ratištima i biralištima.
U vrijeme kada je u Hrvatskoj mirotvorstvo bilo nepoželjno, čak po život opasan poziv, Franjo se odano predao pozivu zbližavanja goranskih Hrvata i Srba. Čak je i danas malo poznato da je tijekom ratnih devedesetih, od svih regija u Hrvatskoj nasljenih Srbima i Hrvatima, jedino Gorski kotar bio pošteđen ratnih sukoba i nasilja.
To se nije dogodlio slučajno. Niti se to dogodilo zahvaljujući službenoj politici Hrvatske u to vrijeme. Da je tijekom svih tih ratnih godina Gorski kotar jedini ustrajao kao oaza mira u Hrvatskoj ponajprije možemo zahvaliti samoprijegornosti i upornosti Franje Stračevića i utjecaju skupine Gorana (među inima Josipa Horvata i Nade Glad) koji nisu dozvolili da ih vodi diktat vremena nabijen strahom, predrasudama, podjelama i nacionalnom mržnjom, već su svoje živote posvetili stvaranju ozračja mira, povjerenja i smirivanja strasti u međusobnim odnosima Hrvata i Srba Gorskog kotara.
Zahvaljujući mirotvorstvu grad Mrkopalj, dom Franje Starčevića danas je upisan u kartu svjetskog mirotvorstva. S dignitetom veleposlanika mira, pješačeći Franjo je iz Mrkoplja obilazio srpska sela, a učinak njegove upornosti i odvažnosti bio je uklanjanje mentalnih i inih barikada koje su dijelile srpska od hrvatskih sela u Gorskom kotaru. Uskoro, još za ratnih godina, njegovim upornim radom u Mrkoplju je ponikla, i danas u svijetu poznata, Škola mira – snažan svjedok i svjetionik mira nastao u danima kada je bilo opasno graditi mir.
Upravo zbog toga što Franjo Starčević pripada onoj velikoj manjini pojedinaca koji sebi ne mogu dozvoliti da ih nosi bujica većine, ostavština njegova života od presudnog je značaja za sve one koji žele Hrvatsku graditi na vrijednostima pravednosti i mira poniklih na zdravim i plemenitim međuljudskim odnosima. Jer istinski iskoraci prema boljem i ljepšem svijetu događaju se uvijek zahvaljujući svijesti manjine kojoj pripada Franjo Starčević, a ne većini koju vode generali, ratnici i krvlju natopljene revolucije.
Ako u malenoj Hrvatskoj želimo prepoznati velikane, koji su svojim životom nasljeđivali Isusov primjer ljubavi spram bližnjih, a koji ponajprije uključuju one kojima tako hitro namećemo stigma naših neprijatelja, onda takva heroja imamo u samozatajnom Franji Starčeviću. Zbog toga Gorski kotar može biti ponosan da je tijekom ratnih devedesetih uspio u onome u čemu nije uspjela niti jedna druga regija u Hrvatskoj od Slavonije do Dalmacije.
Danas, u vrijeme kada svijet ponovno srlja sve bliže ponoru nekih novih zastrašujućih sukoba, i kada mnogi neumorno rade na tome kako bi vratili Hrvatsku u bolesno stanje nabijeno nacionalizmom i podjelama devedesetih godina, ne smijemo zaboraviti ostavštinu Franje Starčevića.
Upravo zbog toga pozdravljamo skoro objavljivanje knjige autorice Nade Glad, “Goranski mirovi” u izdanju Matice hrvatske Čabar. Prema riječima autorice, koja je i sama bila sudionica goranskih mirotvornih napora i suradnica Franje Starčevića, ova dugo očekivana knjiga je u stvari “ispovijest i dokumentirani životopis mrkopaljskog profesora, pisca i odgajatelja, humaniste i morotvorca Franje Starčevića”. Više o knjizi “Goranski mirovi” i o tome kako poduprijeti njezino izdavanje možete saznati ako se javite na info@maticahrvatska-cabar.hr.
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 