Autor: Tihomir Kukolja
Prije nego što ih zaboravimo, prisjetimo se kako izgledaju istinski vođe, za koje smo do još ne tako davno smatrali da nam na njihovom uzoru valja izgrađivati nove naraštaje.
Današnji tradicionalni i društveni mediji hrane našu maštu pričama o vođama i slavnim osobama poznatima po izopačenom moralu, skandaloznim vezama, sumnjivom bogatstvu i neodgovornom vodstvu. U Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji u kojoj živim, mnogi državni čelnici, predsjednici, poznati pastori i omiljeni evangelizatori najslikovitiji su primjer takvog stanja. No, najgori primjer, koji već više od deset godina svakodnevno razara Ameriku i svijet, jest sadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, i skupina njegovih najodanijih članova kabineta i suradnika.
U ovom je trenutku, kad se svijetu nameću politički vođe nasilnici, moramo se prisjetiti na plemenitu vrstu vođa, poput Williama Wilberforcea (1759.—1833.), engleskog parlamentarca koji je cijeli svoj život posvetio ukidanju trgovine robljem na Britanskim otocima, te Dietricha Bonhoeffera (1906.—1945.), njemačkog teologa i svećenika, koji je svoju hrabrost platio životom, jer se usudio suprotstaviti nacionalsocijalizmu Adolfa Hitlera, u vrijeme kad je većina njemačkih kršćana pljeskala Führeru.
Sjetimo se također i Martina Luthera Kinga Jr. (1929.—1968.), vođe američkog pokreta za građanska prava, koji je predvodio postupak nenasilnog rušenja rasnih podjela. Trebamo prizvati iz sjećanja Majku Tereziju (1910.—1997.), albansku redovnicu podrijetlom iz Sjeverne Makedonije, koja je donijela nadu i ljubav milijunima odbačenih u Indiji i diljem svijeta. Desmond Tutu (1931.—2021.), južnoafrički biskup, suprotstavljao se apartheidu mnogo prije njegova ukidanja 1994. godine.
Oni su bili pošteni i karakterni vođe, koji su donosili nadu, nadahnuće i iscjeljenje svijetu narušenih odnosa, okus istinske pravde i viđenje boljega svijeta. Bili su “sol zemlje i svjetlo svijeta”. Ono što ih je razlikovalo od mnogobrojnih drugih omiljenih i trenutačnih zvijezda političkog, gospodarskog i duhovnog neba, bilo je to što su se odlučili zauzeti ne za vlastitu udobnost, ugled ili korist, nego za ljudsko dostojanstvo i slobodu drugih.
Bili su istinski junaci, naoružani duhom služenja i samopožrtvovnosti. Snagom primjera i djelovanja stekli su pravo biti vođe dostojne nasljedovanja. Njihova vizija i strast poticale su iz višeg izvora autoriteta od njih samih. Riječima C. S. Lewisa, bili su ljudi koji su “učinili najviše za sadašnji svijet upravo zato što su najviše razmišljali o svijetu koji dolazi”. Kakvoća njihovog liderstva bila je proročka, a često i vrlo skupo plaćena. Oni su bili veleposlanici boljega svijeta.
Nažalost, pojam plemenitog vodstva danas je uvelike izgubio svoje proročko usmjerenje i preobražavajuću snagu. Za sadašnjeg predsjednika SAD-a, a i za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, kao i sve većeg broja lidera koji u njima prepoznaju svoj uzor, biti vođa danas znači pravo na nezasluženu moć i beskrajnu, neobuzdanu korupciju — položaj koji se osvaja besramnim i nemilosrdnim gaženjem političkih i ideoloških protivnika, pa čak i vlastitih partnera. Uništavanje svakoga tko im stoji na putu prema prijestolju moći postalo je uobičajen način uspona na vrh. Laganje, demoniziranje, klevetanje, uništavanje nečijeg ugleda, manipuliranje činjenicama, pozivanje na populizam, tračevi osmišljeni kako bi se drugome uništio ugled, te besramno prebacivanje krivnje, čine se privlačnim planom koji slijede mnogi u utrci prema zavodljivim vrhovima moći.
Nažalost, velik dio te grabeži moći u SAD-u i drugdje, vidljivo je u vođa koji se vole hvaliti svojom vjerom i podrškom kršćanskim vrijednostima. Takvi se izrazito trude da svi znamo koliko su zabrinuti za duhovno i moralno stanje svojeg naroda. Takvi daju izraženu i vrlo selektivnu podršku onim programima koji vrlo glasno najavljuju da su “za život”. Takvi vole biti viđeni u crkvama, snimati se s Biblijom u ruci i predstavljati se kao jedini branitelji vjerske slobode.
Pa ipak, ako dvadeset i prvo stoljeće ne želi do kraja potonuti u močvaru moralnog licemjerja, svijetu očajnički trebaju vođe koji su više od religijski podobnih ljudi. Svijetu su potrebni vođe temeljito preobražnih umova, srdaca i karaktera, kao što su bili preobraženi karakteri Williama Wilberforcea, Dietricha Bonhoeffera, Majke Terezije i Desmonda Tutua.
Dobar karakter i obnovljen um ne stječu se političkim manipuliranjem niti “ispravnim” javnim izjavama. Starozavjetni izvještaj o Jakovljevom hrvanju s Bogom otkriva zadivljujući i iskren uvid u važnost dopuštanja božanskom utjecaju da oblikuje karakter svakog vođe koji je svjestan da mu je prije svega potreban obnovljeni um. Jakova, čije ime govori o prevrtljivoj osobi sklonoj prijevari, susrećemo u Knjizi Postanka 32,22.33 — kako hrvajući se s Bogom nije želio popustiti sve dok nije bio siguran da će ga Bog iz temelja promijeniti. Bilo mu je dosta toga da bude lažljivi i prijevarni Jakov. Susret i borba s Bogom postali su prijelomni trenutak njegova života, jer te se noći Jakov borio i sa samim sobom. Jakov je iskreno želio da Bog ukloni iz njega sve izobličenosti njegova karaktera — korupciju, nepoštenje, licemjerje, prijevaru i duh laži.
Za svakoga tko danas želi biti vođa pozitivnog utjecaja u društvu, ili jednostavno želi biti osoba čiji život ima smisla, borba s Bogom i sa samim sobom postat će neizbježan i trajan postupak oblikovanja karaktera. Takvo sazrijevanje karaktera počinje u malim i naizgled nebitnim sitnicama: Jesam li vjeran svojem supružniku, djeci i obitelji? Lažem li o drugim ljudima zbog poslovnog ili političkog probitka? Zatvaram li oči pred očitim lažima mojih nadređenih kako bih ostao u krugu podobnih moćnika? Kako se odnosim prema onima koje moje društvo u ovom trenutku prezire, odbacuje ili proganja? Što činim kad me nitko ne gleda?
Drugim riječima, smatram li Isusovu zapovijed da trebam “ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe” vodećim načelom svojega života? (Matej 5,13-16)
Odlučite danas postati vođe i ljudi puni poštenja, ćudoređa, pristojnosti i istinoljubivosti u svim područjima života, bez obzira na cijenu. Ne bojte se boriti sa sobom i s Bogom, i postat ćete vođa kakvog vaša obitelj, zajednica, država i svijet očajnički trebaju u ovo vrijeme rastućeg ludila — u svijetu i kod kuće. Bit ćete veleposlanik boljega svijeta koji nam, nažalost, sve brže izmiče iz vidnog polja.
Izvorno objavio autograf.com 25. lipnja 2026.
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 