Što učiniti s vremenom koje nam je dano?

Aktualna riječ – Što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano? Usred ludnice zbivanja Tolkienovog svijeta opisanog u njegovoj trilogiji “Gospodar prstenova,” slične ludnici naših dana (brutalni ratovi, nasilje, obezvrijeđeni ljudski životi…), razgovaraju Frodo i mudri Gandalf: “‘Volio bih da se to nije dogodilo u moje vrijeme’, reče Frodo. ‘I ja,’ reče Gandalf, ‘kao i svi koji dožive takva vremena. Ali to nije na njima da odlučuju. Sve što trebamo odlučiti je što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano’.” (J.R.R. Tolkien, Gospodar prstenova). Što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano? To je pitanje o kojemu često razmišljam. To je također i naslov moje propovijedi aktualne tematike koju sam podijelio u subotu, 22. listopada, 2022. godine s vjernicima i posjetiteljima središnje Kršćanske adventističke crkve u Zagrebu, inače poznate kao Crkva Prilaz, odnosno Zagreb 1. Poslušajte. Preporučite.

Treća godina pandemije, dr. Tihomir Odorčić

dr. Tihomir Odorčić

In Medias Res: U najnovijem razgovoru povodom ulaska u treću godinu pandemije dr. Tihomir Odorčić pojašnjava učinak Omikrona posebice u zemljama Jugoistočne Europe, te sličnosti i razlike između Omikrona i Delte.

Pandemija duhovnog izluđivanja (2)

Autor Tihomir Kukolja

Nedavno sam pisao o pojavi pandemije duhovnog izluđivanja raširenoj među brojnim kršćanima u ovim danima bremenitim pandemijom korone. Da podsjetimo, duhovno izluđivanje — odnosno duhovni “gaslighting” — je pobožno mentalno iscrpljivanje druge osobe duhovnom samouvjerenošću te opetovanom uporabom besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih duhovnih navoda. Primjerice, vođeni osjećajem duhovne nadmoći, Jobovi prijatelji zlostavljali su shrvanog Joba gomilama pobožnih izjava s ciljem da ga uvjere kako ga Bog kažnjava zbog nekog njegovog neokajanog grijeha. 

Jedan od oblika duhovnog izluđivanja događa se kad netko sumnjive društvene angažmane opravdava iskrivljenom pobožnošću. Primjere ovakvog duhovnog izluđivanja možemo prepoznati u ponašanju osoba sklonih vjerskom fanatizmu koje, iako donedavno društveno i politički nemarne, odjednom postaju uvjereni da ih Bog vodi da postanu glasni prosvjednici protiv “nesloboda i diktature” izazvanih mjerama zaštite protiv pandemije. Oni sada zanosno vjeruju da su postali dio značajnog društvenog otpora “zlu i bezakonju”.

Primjerice, australski populist Graham Hood, umirovljeni komercijalni pilot, s ponosom unosi svoja vjerska uvjerenja u svaki svoj javni nastup protiv “nametanog” cijepljenja. Svaku njegovu Facebook videoporuku, koje su se tijekom studenog i prosinca prošle godine pojavljivale gotovo svakodnevno, pogledale su i s odobravanjem komentirale tisuće njegovih vjernih slejdbenika. A sadržaji njegovih poruka donose sve — od ljutnje na australske vlasti koje žele “ubiti svoju djecu”, Q-Anonovih zavjera, iskrivljenu teologiju, pa sve do doslovnog poziva na masovnu pobunu Australaca protiv “globalističkog nasilja kovidom”. Njegovo srce zaneseno je svetim poslanjem da “vrati Australiju” na pravi put.  

Hood, kojega njegovi brojni sljedbenici nazivaju “naš kapetan”, postao je junak i uzor u očima mnogobrojnih australskih kršćana antivaksera. Mnogi među njima dijele njegovu adventističku vjeru. Na nedavno održanom velikom prosvjedu u Sydneyju nastupio je javno kao jedan od omiljenih govornika. U svojem obraćanju prosvjednicima povezao je poruku o svojoj vjeri  s pozivom da se odlučno suprostave vlastima. Usporedio je njihov antivladin pokret s hrabrošću američkog heroja Drugog svjetskog rata i pacifističkog ratnog bolničara Desmonda Dossa. “Ako žele zabiti iglu u našu djecu, prvo će morati proći kroz nas”, izjavio je zanosno usred govora uz glasno odobravanje prosvjednika.

Drugi primjer je profesor molekularne biologije dr. Tomislav Terzin, Kanađanin srpskog podrijetla, također adventistički vjernik kojega vole mnogi kršćani što se opiru obveznom cijepljenju diljem jugoistočne Europe. Njegovi video nastupi s lakoćom pokupe tisuće pregleda u prvih nekoliko sati nakon objavljivanja. 

U nedavnom objavljenom video intervjuu pod naslovom “Ne dopustite im da nas dijele” pozvao je “kršćane, Židove i muslimane” da se okupe oko istog Boga u činu “prkosa i otpora prevladavajućoj bezbožnosati”. “Budimo neposlušni ovoj maloj skupini ljudi koja nas želi strpati u svoje torove,” pozvao je dr. Terzin svoje gledatelje odobravajući nedavno održani prosvjed protiv cijepljenja u Zagrebu.

Zagrebački prosvjed organizirale su uglavnom krajnje desničarske političke i vjerske skupine koje su na prosvjedu istaknule transparente s likom Djevice Marije — želeći time objaviti kako prosvjed ima i njezinu podršku. A na prosvjedu je protiv “diktature cijepljenja” zanosno govorio i svećenik fra Lazar Perica. Prosvjednicima se obratio pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija!” te poručio da “cjepivo ne postoji”. Na kraju ih je sokolio riječima: “Živite i umrite ko slobodni ljudi!”

Dr. Terzinu se taj prosvjed svidio, te je u svojem YouTube javljanju izrazio nadu da će i drugi gradovi i zemlje u Europi i svijetu krenuti stopama hrvatskih prosvjednika. S odobravanjem je govorio o prosvjedima na kojima su prosvjednici viđeni kako, u znaku solidarnosti s ljudima koji se ne žele cijepiti, uništavaju svoje potvrde o cijepljenju. Dr. Terzin je usporedio ograničenja usmjerena na svladavanje pandemije koronavirusa diljem Europe s fašističkim progonom Židova u Drugom svjetskom ratu.

Iako je većina vjerskih zajednica službeno izrazila podršku cijepljenju, otpor ovlastima cijepljenja prelazi granice vjerskih zajednica. Poput okolnosti s navodnim viđenjima u Međugorju, iako službena Katolička crkva ne podupire ta viđenja, na populističkoj razini ta navodna viđenja uživaju potporu milijuna katoličkih hodočasnika iz cijelog svijeta. Slično s Međugorjem, iako vjerske zajednice podržavaju potrebu odgovornog cijepljenja u ovom dugotrajnom razdoblju pandemijske krize, populistički pokreti otpora cijepljenju ne brinu o službenim stajalištima njihovih vjerskih organizacija i ustanova, već slijede vlastita populistička viđenja o pandemiji.

Zapravo, otpor cijepljenju ne poznaje granice vjerskih zajednica. Pojavljuje se redovito u obliku neograničenih zaliha Q-Anonovih teorija zavjere, izokrenutih teoloških i eshatoloških tumačenja, s obiljem iskrivljenih proročkih izračuna, i s izraženom političkom privrženošću krajnjoj desnici. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, mnogi su bijeli evanđeoski kršćani nadahnuti republikanskim porivom da pruže otpor svemu što podržavaju demokrati. Oni su protiv cijepljenja samo zato što demokrati pozivaju Amerikance da se dosljedno cijepe. 

Razlozi koji navode kršćane populiste raznih zajednica na otpor cijepljenju razlikuju se u nijansama, no svi su oni ujedinjeni u prkosu protiv bilo kakvih poziva na odgovorno cijepljenje. Izgleda da je rođen novi ekumenizam koje objedinjuje protivljenje cijepljenju i prihvaćanje creda opasnih i suludih teorija zavjere. Naime, ako je suditi po njihovim aktivnostima na društvenim mrežama ili prosvjednim skupovima, antivakseri svih političkih i religijskih boja jako se dobro međusobno razumiju.

Zabrinjavajuće mnogo kršćana, koji donedavno nisu previše marili za društveno i političko zdravlje svojih zemalja, s dolaskom pandemije postalo je glasnim borcima za “ljudska prava” i “slobodu izbora”. Donedavno oni nisu brinuli o neljudskom ponašanju njihovih država spram izbjeglica. Zamisao o suprostavljanju nacionalizmu, rasizmu i raznim društvenim nepravdama bila je daleko od njihove društvene svijesti. Njihovi uobičajeni izgovori na svaki poziv da se uključe u ozdravljivanje društvene zajednice uvijek bi glasili: “Mi kršćani se ne bavimo politikom.”

Ali sada, usred pandemije i probuđeni, oni žele spasiti svoje zemlje i svijet od “tiranije nadolazeće diktature”. Pozivi da prihvate cijepljenje kao izraz odgovornog ponašanja prema sebi, članovima svojih obitelji i prema društvenoj zajednici oni rezignirano odbacuju kao napad na njihove slobode. Oni mrze “društveno razdvajanje”, maske i cjepiva. Oni ne žele da im znanstvenici, njihove vlade, a niti vođe njihovih vjerskih zajednica “nameću” što da rade. Oni danas isključivo brane svetost vlastite udobnosti i fanatizma. Oni su danas u pobuni protiv svega, osim navale nebuloznih teorija zavjere i lažnih informacija, jer, po njihovom mišljenju, “tako im govori Biblija”.

I u svojem fanatizmu brojni antivakseri olako pribjegavaju prijevarama kako bi izbjegli cijepljenju. Poznat mi je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama gdje su članovi jedne crkve zahtijevali od svojeg pastora da im u ime crkve izda potvrdu o izuzeću od cijepljenja iz vjerskih razloga, iako je njihova vjerska zajednica jasno očitovala svoju podršku cijepljenju te javno objavila da ne postoji sukob između vjere koju ispovijedaju i cijepljenja protiv Covida. Kad je pastor zamolio svoje nadređene da mu pomognu u rješavanju krize, budući da nije bio voljan izdavati i potpisivati takve ispričnice, rečeno mu je: “Riješi to sam kako najbolje znaš.” Nadređeni nisu htjeli uvrijediti konzervativno antivaksersko biračku tijelo njegove mjesne crkve.

Australski mediji progovorili su nedavno o slučaju liječnika, vjernika Adventističke crkve, koji je vjerovao da čini kršćansku uslugu time što je izdao nekoliko stotina lažnih zdravstvenih potvrda koje oslobađaju pacijente od obveze cijepljenja. Australska policija saslušala je ovog liječnika i nedavno mu je obustavljena liječnička punomoć. Većina njegovih klijenata, primatelja lažnih potvrda, također su kršćani. Jedan moj prijatelj uočio je ovih dana: “Izgleda da je u izbjegavanju žiga Zvijeri svaka podvala dobrodošla.”

Raširenu prisutnost antivaskerske zavedenosti gotovo je nemoguće izbjeći. Ono što je čini mnogima privlačnom jest što nam dolazi umotana u ruho velike pobožnosti. Gotovo me svakodnevno iznenadi poneki prijatelj ili poznanik, za koga sam donedavno vjerovao da posjeduje zdravo duhovno prosuđivanje, s nekom novom elektronskom porukom ili izjavom vrlo upitnog sadržaja. A ponekad bih u istome danu primio po dvije ili više sličnih ili istovjetnih poruka bizarnog sadržaja s pozivom da hitno pogledam neki novi video-uradak koji otkriva “istinu” o pogibeljnom učinku cjepiva. Ponekad bi najava nekog novog zevjereničkog video-uratka stigla s napomenom: “Pogledajte prije nego što ga sotonisti skinu s interneta.”

Još sam prije dva ili tri mjeseca mislio da je riječ o tek malenoj ali glasnoj manjini zavedenih. Sada vjerujem da su neke crkvene sredine u potpunosti zahvaćene fanatizmom i pokrivalom zavjera, iskrivljenih eshatoloških narativa i desničarskih političkih ideologija. Neodređene izjave crkvenih dužnosnika, koji ne žele nikoga uvrijediti, samo dodatno produbljuju krizu.

S druge strane, oni koji se u svijet drznu uputiti jasnu poruku, poput nedavne službene video-izjave koju je objavilo adventističko vodstvo u Njemačkoj (10), nailaze na znakoviti otpor i mnoštvo prijezirnih komentara, čak i upozorenja da jasno izrečen poziv na cijepljenje može uzrokovati rescjep zajednice. “5000 manje (članova)” — stoji u jednom komentaru uz priloženu video-poruku podijeljenu na Facebooku. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica nakon pandemije. Što će od njih ostati kad se slegne pandemija i prašina antivakserskog ludila?

Najsvježija ilustracija dolazi iz poruke propovijedi dr. Conrada Vinea, održanoj sredinom siječnja u crkvi Village Church, u Berrien Springsu u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta crkva, smještena nedaleko vodećeg adventističkog Sveučilišta Andrews, tijekom pandemije postala je glasnogovornikom otpora cijepljenju i službenom stajalištu Adventičke crkve u svijetu koja podržava odgovorno cijepljenje. U svojoj propovijedi dr. Vinea je službenu odluku nazvao “ilegalnom i bogohulnom”. Zaključci njegove propovijedi su zapravo ultimatum Generalnoj konferenciji da “povuče odluke iz 2015. i 2021. godine”, “ispriča se vjernicima” i oblikuje “fond kompenzacije vjernicima” koji su bili “oštećeni zahvaljujući nelegitmnim” službenim stajalištima. Dr. Vinea također stavlja na dušu autorâ službenih crkvenih stajališta potpore cijepljenju — moguću podjelu međunarodne Adventističke crkve.

I doista, možemo reći da je duhovno izluđivanje poprimilo tolike mjere da možemo govoriti o pojavnosti preobrazbe dijela kršćanskih zajednica u novi kult, odnosno nove sljedbe. Dok čuvari crkvenih administracija odlučno štite status quo, vukovi uništavaju i nepovratno raspršuju stado. Njima je ova pandemija došla kao naručena. Izgleda da je pandemija izbacila na površinu sav teološki i ideološki talog koji je godinama, odnosno desetljećima bio potisnut ispod površine. Stanje u kojem niti nakon dvije godine pandemije ne vidimo izlaz iz tunela, otvara pobožnim antivakserima vrata zlatnih mogućnosti neprekidnog “evangeliziranja”.

U međuvremenu je broj naših prijatelja i poznanika zaraženih virusom u stalnom porastu. Mnogi među njima bore se za život. Majke, očevi, sinovi, kćeri, prijatelji šalju nam svoje zahtjeve za usrdnim molitvama. Izražavanje sućuti postala je svakodnevica. Iako sam prestao prebrojavati umrle među poznatima, ne mogu se oteti žalosti zbog onih koji su nas prerano i nepotrebno napustili jer su povjerovali lažnim učiteljima koji su ih uvjerili da mogu pobijediti koronu bez cjepiva. 

A takvom nemilom stanju odmaže i neodgovorno ponašanje (nekih) dušebrižnika koji do sada nisu svojim vjernicima nedvosmisleno objasnili da cijepljenje nema nikakve veze sa žigom Zvijeri, te da je riječ o isključivo zdravstvenom, a ne o teološkom pitanju, niti o pitanju ljudskih prava i vjerske slobode. To je stoga što su mnogi među njima i sami podlegli kojekakvim antivakserskim pričama, ili pak smatraju da je jedinstvo zajednice važnije od ljudskih života. Često se niti oni pastori koje je prodrmalo neugodno iskustvo korone, ne usuđuju napokon javno pozvati: “Braćo i sestre, cijepite se.” A u posljednje vrijeme čujemo i prigovore zabrinutih vjernika: “Crkve su nam zaražene, a mi ne smijemo ništa reći o cijepljenju.” Sve u svemu, vjernici umiru, a u zraku se osjeća ozračje podilaženje antivakserima. Dakako, u ime zaštite zajedništva.

Istodobno, duhovni antivakseri nastavljaju svoj pohod zavjera i poricanja činjenica, uvijek spremni ponuditi još jedan duhovni kalup, krivo primijenjeni biblijski navod, ili podastrijeti još jednu optužbu da su za sve krivi podli znanstvenici i političari, i dakako oni koji potiču svoje bližnje na zdravorazumski pristup cijepljenju. Oni će i nadalje posvuda tražiti bilo kakvu potvrdu o smrtonosnom učinku cijepljenja, iako činjenice potvrđuju suprotno; ali neće reagirati kad netko iz njihovog kruga poznanstva umre nepotrebno i prerano jer je nasjeo njihovoj kolektivnoj zavodljivoj promidžbi. 

Činjenice o pandemiji ne mogu se mijenjati ili produhovljavati. One nemaju dvije strane koje treba pomiriti. Činjenice koje su dokazali milijuni do sada cijepljenih ljudi svjedoče da nesavršena cjepiva zapravo spašavaju živote. Jedna od najvećih tragedija ove pandemije, uz milijune smrtnih ishoda, jest u tome što velike skupine kršćana nastavljaju nemilice širiti lažne i pogibeljne informacije. I kad jednog dana ova pandemija dođe svojem kraju, pobožni antivaskeri će opet samosvjesno podignuti glave i poručiti: “Vidite da smo bili u pravu kad smo rekli da ova pandemija ne postoji.” 

Na kraju razmišljam o nedavnom upozorenju Roberta K. Vischera, profesora prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Thomas u Minneapolisu: “Kad svijet vidi nas kršćane kao lakovjerne, naivne i nespremne odraditi zahtjevan posao kritičkog prosuđivanja informacija, mi tada gubimo kredibilitet u svemu — uključujući i kredibilitet naše tvrdnje o povijesnoj istinitosti Evanđelja.”

Prvi dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja možete pročitati ovdje. 

Projekcija i teorije zavjere

Autor Tihomir Odorčić

Govoriti o fenomenu teorija zavjere i njihovih sljedbenika svakako bi zahtijevalo više od jednog članka i samo jednog pogleda. Ovim razmišljanjem htio bih istaći tek jedan od mnogih odgovora na pitanje zašto netko razmišlja o pojavama u društvu načinom teoretičara zavjere. Odgovorio bih pomoću u psihologiji poznatih obrambenih mehanizama.

Koliko je takvih obrambenih mehanizama ovisi od pojedinih autora. Najčešće ih spominju sedam, ali čak i oni koji ih navode deset, kažu: “Ovo su neki od obrambenih mehanizama”. Zašto uopće trebamo i koristimo obrambene mehanizme? Zato da bismo se zaštitili od osjećaja tjeskobe i krivnje tada kada nam naši “niži” ali i oni ”viši” zahtjevi postanu prejaki da bismo se nosili s njima. Obrambeni mehanizmi funkcioniraju na nivou nesvjesnoga te nam tako pomažu odagnati neugodne osjećaje (npr. anksioznost). Radi se o sasvim prirodnim i normalnim reakcijama, ali kada postanu prejake mogu se razviti neuroze kao što su produžena stanja tjeskobe, fobije i konačno opsesije.

Najpoznatiji, odnosno najčešće spominjani obrambeni mehanizmi su potiskivanje, negacija, pomak, regresija, projekcija, racionalizacija i sublimacija.

  • Potiskivanjem nesvjesno odbacujemo misli koje nas uznemiruju ili ugrožavaju.
  • Negacijom zaustavljamo vanjske događaje da bi doprli do naše svijesti. Ako je neka situacija jednostavno prejaka da bi se njom bavili, mi je odbijamo prihvatiti ili iskusiti.
  • Pomakom ćemo našu impulzivnost (npr. agresiju) uputiti prema drugoj osobi ili objektu.
  • Regresija je povratak na već “prerasle” načine ponašanja u situaciji kada se suočimo sa stresom.
  • Projekcija je pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama.
  • Racionalizacija predstavlja kognitivno iskrivljavanje činjenica kako bi se neki događaj ili impuls učinio manje prijetećim.
  • Sublimacija je zadovoljenje nekog impulsa (npr. agresije) nekim socijalno prihvatljivim objektom ili aktivnošću.

I kako onda povezati način razmišljanja teoretičara zavjere s nekim od gore navedenih obrambenih mehanizama?

Slušajući ovih dana, zapravo mjeseci, brojne YouTube predavače kako zasigurno i uvjerljivo iznose neke svoje tvrdnje, pitao sam se zašto većina drugih ljudi, pa ne samo onih običnih, koje ovi predavači vole zvati “ovce”, ne misle tako? Zašto običnom čovjeku ne padne na pamet da bi neka velika farmaceutska kompanija radila lijek samo zato da naškodi ljudima? Zašto većina drugih znanstvenika koji isto tako poznaju molekularnu biologiju poput jednog predavača čije sam predavanje slušao, ne vide mogućnost da se samo umjetnim djelovanjem mogu potaknuti virusi na stvaranje novih varijanti? Zašto većina ljudi kada na vijestima prati događaje ne vidi zlokobne tajne udruge, davno skovane planove, zle i odvratne moćnike, neke čak spomenute imenom i prezimenom? Zašto većina ljudi, kako onih običnih tako i onih upućenih, vide tek prirodni razvoj događaja koji se više ili manje ponavljaju kroz cijelu poznatu povijest civilizacije, a ne neke zle udruge i zlohotne namjere?

Budući da je teoretičar zavjere čovjek od krvi i mesa koji živi u svijetu u kojem je suočen sa zlom kao i svi mi, ima tendenciju da se mu odupre pa i potrebu da ga razotkrije. Zacijelo nas negativni događaji oko nas ne ostavljaju ravnodušnima. Štoviše u nama proizvode osjećaj tjeskobe i straha. Naročito ova situacija s pandemijom kojoj zasada nitko ne vidi kraja. Teoretičar zavjere ili teorijama zavjere sklon čovjek nesvjesno želi odagnati osjećaje tjeskobe, usamljenosti (fizičke ili emocionalne), straha od budućnosti, nezadovoljstva, bijesa, razočaranja, osjećaje inferiornosti u sistemima koji mu se čine neprijateljski, koristeći neke od gore navedenih obrambenih mehanizama.

Gledajući te mehanizme i moguće pribjegavanje njima u svrhu razrješenja emocionalne napetosti ili pritiska, posebno mi je u oči pala projekcija. Taj obrambeni mehanizam spominje “pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama”. Stvarno ne znam kakve su misli ljudi koji stvaraju teorije zavjere, ali ako u svojem nesvjesnom traženju zaštite od tjeskobe i straha vide samo zle namjere, ako u ljudima koji su podijelili na milijarde dolara za sprječavanje zaraznih bolesti u nerazvijenim zemljama te u ljudima koji su pokrenuli demokratizacijske procese u neslobodnom dijelu Europe vide zle i otuđene monstrume, onda se pitam nije li tu u igri projekcija?

Zapravo već duže vremena tražim odgovor na pitanje “Što je to u umu teoretičara zavjere?” Pročitao sam već mnoštvo analiza. Istina istraživanja s područja psihologije teoretičara zavjere ne sežu u daleku prošlost. Najviše ih se pojavilo upravo u zadnjih dvadesetak godina. I nije mi cilj postavljanje dijagnoza. Više bih želio apelirati na sve nas koji se nalazimo u ovoj teškoj situaciji da se preispitamo. Naročito znajući da mnogi od ovih koji vole ili stvaraju teorije zavjere prisežu na Bibliju i neki odnos s Bogom. Kakvu korist donosimo svijetu koji je već ionako u predubokoj krizi projicirajući naše destruktivne misli na neke stvarne ili imaginarne ljude? Radije postavimo sami sebi pitanje: “Što bismo mi učinili da smo mi odgovorni za vođenje zdravstva u državi? Što bih odlučio da sam ja premijer, da moram voditi poslove pandemije?” Ako se tako postavimo najvjerojatnije se neće pojaviti ideje o nekome tko želi otpiliti granu na kojoj sjedi.

Kako se Manda cijepila

Oklaj, Republika Hrvatska

Autor Dragutin Matak

Tijekom ovih praznika nazvao sam sestru Mandu iz Oklaja blizu Drniša. Ona je veliki prijatelj naše obitelji još od 1980ih kad je radila u Zvijezdi, tvornici ulja u Zagrebu. Još smo se više zbližili kad je za vrijeme prošloga rata boravila sa stotinjak izbjeglica u Adventističkom učilištu u Maruševcu. 

Manda je izuzetna osoba koja piše duhovna pisma biskupima, svećenicima, pastorima i javnim osobama čije joj se emisije svide na radiju – slaboga je vida pa ne gleda TV. Budući da će uskoro napuniti osamdesetu i da je u rizičnoj skupini kao i ja, pitao sam ju: “Mande, je si li se cijepila?” „To je duga priča,“ kaže ona. „Moja me je doktorica zamolila da se cijepim, a ja sam joj održala propovijed o mom silnom Bogu koji je stvorio galaksije i koji i mene čuva. Doktorica me je strpljivo saslušala i samo slegla ramenima. 

Nakon toga, nekoliko sam puta čula na radiju kako nas liječnici mole da se cijepimo i olakšamo njima posao, spasimo svoje živote i živote onih koji boluju od drugih opasnih bolesti. Nije mi trebalo dugo. Otišla sam kod svoje doktorice i prijavila se za cijepljenje. Kad me je vidjela i čula zagrlila me je i čestitala mi pred svima…“

Manda je prošli tjedan primila drugu dozu cjepiva protiv Covida 19. Pitanje: Kad je Manda bolje posvjedočila za svojega Boga koga neizmjerno voli? Kad se samo ufala u Boga koji je stvorio svemir, ili kad je po Isusovu savjetu „voljela svoje bližnje kao samu sebe?“

Naše moralno i duhovno veličanje Novaka govori puno više o nama nego o Novaku

Autor Dejan Pil

Mnogi kršćani danas Novaka Đokovića uspoređuju s Isusom i prikazuju ga kao izuzetnu moralnu i duhovnu veličinu. Tomislav Terzin ga opisuje kao “svjedoka za Krista” i “nosioca Kristove svjetlosti svijetu”. Ali zbog čega? Ne zbog nečega što je Novak učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Mislim da je važno da ovo imamo na umu, jer ovo je globalni fenomen, a priča s Novakom je samo jedan od njegovih brojnih primjera. Ustvari, ovo je vjerojatno najočitiji primjer u posljednje dvije godine. Neki su znanstvenici, naime, bili smatrani moralnim veličinama ne samo zbog toga što ih je “zli sustav cenzurirao”, nego i zbog toga što su, navodno, bili “zviždači”, “borci za istinu”, itd. Međutim, Novak nije učinio apsolutno ništa od toga. On je tek još jedan tenisač koji je pokušao dobiti pristup u Australiji bez cijepljenja. Nije nikakav “zviždač”, nije se deklarirao kao protivnik cijepljenja kao takvog, ni kao protivnik mjera; nije negirao postojanje opasnog virusa, niti je tvrdio da se bori protiv nekakvog “sistema”. Jedino je izjavio da ne želi da ga netko primorava da se cijepi. I pokušao je dobiti “ispričnicu”, kao i mnogi drugi. Nije čak javnosti ni želio obznaniti je li cijepljen, ili ne. Njegova “bitka” nikada nije bila bitka oko pandemije ili cijepljenja; njega je jedino zanimalo da bude prvak u tenisu.  Ali ipak ga se naziva “borcem za slobodu”, i čak “svjedokom za Krista”. Zašto? Ponavljam – ne zbog nečega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ima li to ikakvog smisla? Može li netko legitimno biti uzvisivan kao izuzetno moralna osoba, čisto na temelju toga što je žrtva neke uvrede, nepravde, ili progonstva? U “kulturi časti” (koja je bila dominantna u većini zapadnjačkih zemalja negdje do početka 19. stoljeća), tako nešto definitivno ne bi imalo smisla. U toj kulturi, sama činjenica da je netko žrtva, ne daje toj osobi apsolutno nikakav moralni status. Da bi netko kome je nanesena nepravda, uvreda ili povreda imao visok moralni status, bilo je potrebno da na tu povredu časno reagira. 

To ne bi imalo smisla ni u “kulturi dostojanstva”, za koju sociolozi kažu da je zamijenila kulturu časti. U toj kulturi se očekuje da osoba dostojanstveno reagira na uvredu ili nepravdu. Sama činjenica da je nekome nanijeta nepravda ništa ne govori o moralnom statusu žrtve, nego jedino govori nešto o moralnom statusu zločinca. Međutim, u “kulturi žrtve” (koja je poprilično mlad, ali već globalni fenomen), netko se smatra moralnom veličinom čisto na temelju toga što je žrtva neke nepravde, uvrede, ili progonstva. 

“Kultura žrtve” nije ponikla iz Biblije ni Isusovog nauka, nego je proizvod modernog društva, u kojemu je mentalitet žrtve sve rašireniji fenomen. Novi zavjet ne naučava da je svatko tko je progonjen duhovno i moralno velik; naprotiv, poziva nas da se plemenito odnosimo prema svojim progoniteljima. Dok se u kulturi žrtve nasilni prosvjedi i pozivi na građanski rat opravdavaju tvrdnjom da ih podižu “žrtve” totalitarističkih režima ili neke nepravde, Isus svoje sljedbenike poziva da uzmu “Njegov križ”, da ljube neprijatelje, da se mole za progonitelje i da dobrim vraćaju na zlo. Netko može biti prava pravcata žrtva velike nepravde ili opresije, a ujedno biti neduhovan i nemoralan, pun mržnje i zlobe, prema Isusovom učenju. Biblija ne zagovara kulturu žrtve, nego kulturu dostojanstva.

Vraćamo se na Novaka. Ovih dana izranjaju na površinu njegovi “prijestupi i grijesi”, poput lažnog PCR testa, davanja lažnih izjava i pojavljivanja među djecom bez maske u periodu kada je navodno bio pozitivan na virus. Međutim, hoće li išta od toga barem mrvicu pomutiti sliku o Novaku kao “svjedoku za Krista” u umovima mnogih kršćana? Naravno da neće, jer on nije ni bio proglašen takvim zbog bilo čega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. Novaka osobno ne smatram ni posebno lošom, ni posebno dobrom osobom, ali smatram da je u ovom trenutku potrebno ljudima ukazati na činjenicu da se Novaka ne uzdiže u moralne veličine zbog samoga Novaka i njegovih djela, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ne mislim da su australske vlasti najbolje postupile. Ne mislim ni da je Novak zaslužio svu kritiku i vrijeđanje koje dobiva. Samo želim potaknuti (pogotovo kršćane) na razmišljanje o tome da naš pristup prema Novaku u ovim trenucima puno više govori o nama, nego o njemu.

Pandemija duhovnog izluđivanja (1)

Autor Tihomir Kukolja

Kad god javno podržim činjenicu da je pandemija bolesti Covid-19 stvarna i da cjepiva spašavaju živote, neki od mojih kršćanskih prijatelja odmah dovode u pitanje moje duhovno rasuđivanje. Znali bi mi poručiti: “Trebao bi propovijedati Radosnu vijest, a ne cjepiva.” Pitali bi me: “Kome ti vjeruješ? Cjepivu ili Bogu?” A broja biblijskih i drugih nabožnih navoda pristiglih do mene elektronskim putevima, s ciljem da me duhovno probude, više se niti ne sjećam. I ja sam proveo poneku nesanu noć preispitujući stanje mojeg uma. Na sebi sam osjetio iscrpljujući učinak virusa pobožnog izluđivanja.

Hrvatski jezik nije za sada iznjedrio odgovarajući prijevod engleske riječi “gaslighting”. Ta čudesna riječ prožeta je idejom ubijanja nekoga u pojam. Riječ je o mentalnom i emotivnom zaluđivanju druge osobe do točke kad ona počinje sumnjati u vlastito prosuđivanje očitih činjenica i lako prepoznatljive stvarnosti. Zasigurno vam se već netko požalio: “Kad vam se on ili ona samouvjereno unosi u lice, vi više ne znate tko je tu lud, a tko normalan.” Kad god se u razgovoru s toksičnom osobom tako osjećate, događa se “gaslighting”, odnosno netko vas pokušava obezvrijediti nekom od taktika izluđivanja.

Duhovno izluđivanje sužava pojam “gasligthinga” na duhovno iscrpljivanje druge osobe, odnosno duhovno ubijanje u pojam, koje se danas ponajviše događa putem društevnih mreža. Riječ je očitovanju duhovne napuhanosti i nepismenosti korištenjem zvučnih i besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih navoda. Primjerice, to se događa kad vam netko svojim komentarom na Facebooku izrazi zabrinutost za vaše spasenje, ili vam prilijepi neki biblijski redak ili ulomak iz “nadahnutih spisa” odmah nakon što ste priložili članak s najnovijom podacima koji potvrđuje očitu povezanost broja cijepljenih i spašenih života. Duhovno izluđivanje se također događa kad vas osoba, koja na svojim Facebook stranicama javno prezire bilo kakvu zamisao o cijepljenju i aktivno promiče antivakserska uvjerenja, pobožno pozove da se priključite lancu posta i molitve “da se Bog umiješa u situaciju s koronom i ukine muku u kojoj se nalazimo već dvije godine”.

Promicanje duhovnog izluđivanja prisutno je i među državnicima i osobama od javnog ugleda. Preminuli predsjednik Tanzanije John Magufuli (1959.—2021.), bio je jedan od najistaknutijih afričkih antivakserskih predsjednika. Službeni vladini izvještaji demantirali su da je Covid-19 bio razlog njegove neočekivane smrti početkom prošle godine. Nedugo prije njegove iznenadne smrti želio je uvjeriti svoju naciju i svijet, nasuprot stvarnom stanju stvari u njegovoj državi, da je Tanzanija “pobijedila koronavirus zahvaljujući trodnevnim molitvama” naroda Tanzanije. 

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, katolik kojega su obožavali mnogi evađeoski kršćani Brazila, također je duhovno izluđivao svoj narod. Iako su se pogrebi umnožavali, on nije zadugo ništa činio kako bi zaustavio širenje pandemije. Njegova utjeha narodu bila je obećanje: “Pozvat ćemo Brazilce na dan posta kako bi se Brazil mogao osloboditi ovog zla što je prije moguće.”

Dave Ramsey, američki evanđeoski kršćanin i medijski proslavljena osoba, koja je izgradila bogatstvo učeći ljude kako se riješiti osobnih financijskih problema, po svemu sudeći nije želio da njegovih 900 uposlenika djeluje preventivno protiv pandemije. Nevoljkost njegovih djelatnika da u vrijeme vrhunca zdravstvene krize rade nepokrivenih lica nazivao je “slabošću duha”. Izjavio je također da se “poduzimanje preventivnih mjera protivi Božjoj volji”. Trenutno je u tijeku tužba protiv Davea Ramseya, koja navodi da su njegovi zaposlenici koji su nosili maske na poslu bili “ismijavani i izrugivani”. 

Bolno je iskustvo primati udarce duhovnog izluđivanja, pogotovo kad vam pristižu optužbe da ćete zbog toga što potičete ljude na odgovoran društveni odnos prihvaćanjem cijepljenja, biti pred Bogom odgovorni za smrt onih “koji su umrli nakon cijepljenja”. Naime, antivakseri raznih profila ne vide činjenicu da se stvarno veliki brojevi spašenih života i pojedinačni slučajevi umrlih nakon cijepljenja nikako ne mogu uspoređivati. Osjećate se bespomoćno, jer izgleda da vrlo lako dostupne činjenice o pandemiji nikako ne dopiru do svijesti protivnika cijepljenja.

Nedavno se jedna osoba osvrnula na jedno moje ranije javljanje slične tematike: “Ne mogu te više slušati. Cjepiva mijenjaju ljudsku genetsku strukturu. Zaboravljaš li da Biblija kaže da smo ‘mi hram Duha Svetoga i da će Bog uništiti svakoga tko uništi njegov hram?’” Kad joj je jedan od komentatora pokušao objasniti da cjepiva ne mijenjaju strukturu gena, odgovorila je samouvjereno: “Samo Biblija i Biblija je moj autoritet.” Druga osoba, također zagovornica teorija zavjere, izjavila je trenutak kasnije ništa manje nabožno: “Mi kršćani bi se trebali baviti daleko važnijim temama u ovom trenutku.” Raspravljati o pandemiji s pobožnim antivakserima je poput hvatanja magle golim rukama.

U zadnje vrijeme, posebice iz krugova pastora, pristižu pozivi na jedinstvo i pomirenje. Čini se da njih ne brine toliko glasna vika antivaksera, koliko jasni pozivi na na razborito i odgovorno prihvaćanje cijepljenja u ime općeg dobra. Oni vole reći: “Ne dopustite im da nas dijele. Cijepljeni ili ne, svi smo jedno. Mi pripadamo crkvi u kojoj se ne pita jesi li ili nisi cijepljen.” Ovi graditelji mira ne žele ploviti uzburkanim morem pandemijskih rasprava. Oni naizgled vjeruju da će se problem podijeljenih stajališta sâm po sebi riješiti — ignoriranjem.

Problem s ovim “umjerenim” načinom duhovnog prosvjećivanja, u vrijeme kad u ludnici informacija i dezinformacija mnogi nepotrebno umiru, jest u tome što njihovi zagovornici prešućivanjem izjednačavaju spasonosne činjenice s lažima, a istinu s neodgovornim glupostima. Pogrešno je i cinično odnositi se u raspravama za ili protiv cijepljenja kao da je riječ o dvjema zaraćenim stranama koje je potrebno miriti. Naime, činjenice o pandemiji koje život znače nalaze se samo na jednoj strani. One pozivaju na nedvosmislenu akciju kojom nam valja spašavati ljudske živote obiljem molitava, ali i prihvaćanjem rješenja znanosti. A također i s jasnim smjernicama vjernicima.

Nedavno sam čuo kako je u jednoj mjesnoj crkvi, u kojoj se po svemu sudeći jedinstvo po svaku cijenu poštuje više od zaštite ljudskog života, jedan vjernik podijelio javno svjedočanstvo zahvalnosti tijekom bogoslužja: “Moja je žena danas ostala u krevetu kod kuće, bolesna od korone, ali ja sam silno želio biti s vama danas.” Nekoliko vjernika, svjesni opasnosti, odmah su se odmaknuli nekoliko redova dalje od ovog brata, koji bi mudrije i odgovornije postupio da je toga dana ostao zajedno sa suprugom u kućnoj samoizolaciji. 

Poznati su mi slučajevi crkvenih mjesnih zajednica u jugoistočnoj Europi, koje su svaka izgubile po nekoliko vjernika zahvaljujući prkosnom stavu vrlo pobožnih širitelja virusa. Oni su poticali vjernike da zanemaruju pandemiju, podržavali se međusobno biblijskim redcima izvađenim iz konteksta, grlili jedni druge kad je bilo razboritije to ne činiti, razgovarali licem u lice a da nisu nosili maske, pa čak i javno izjavljivali da se ne boje korone time što su posjećivali crkve jedni drugih u vrijeme kad im je bilo savjetovano da to ne čine. Njihova krilatica je bila: “Ne bojimo se korone. Vjerujemo u Boga!” 

I tako se od prošle jeseni do sada zaraza munjevito rasprostrla od jedne mjesne crkvene zajednice do druge. U nekim slučajevima gostujući pastori s pozitivnom dijagnozom pridonijeli su masovnoj zaraženosti vjernika crkve u kojoj su gostovali. A kad jedna malena mjesna crkvena zajednica zbog korone u kratkom vremenu izgubi troje, četvero ili petero vjernika, onda govorimo o nevolji koja bi nas trebala itekako zabrinuti, probuditi, i napose pomoći glasnim antivakerskim dušebrižnicima da progledaju. No u ovom području izgleda da za sada nema napretka.

Najpobožniji stručnjak duhovnog izluđivanja, koji je vješto izvrtao biblijske navode, bio je Sotona. U vrijeme Isusove najveće tjelesne iscrpljenosti i duhovne borbe, lukavo je pristupio Isusu pozivajući se na autoritet Biblije: “Ako si Sin Božji, baci se dolje. Jer je pisano: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i oni će te na rukama nositi da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.’” (Matej 4,6 — prijevod Ruben Knežević)

Nažalost, ni danas nije drukčije. Mnogi zavedeni vjernici, naoružani njihovim tumačenjima Biblije i recikliranim navodima iz (raznih) “nadahnutih spisa” ohrabruju druge vjernike da nepripremljeni i nezaštićeni nepromišljeno skoče u agoniju neizvjesnih ishoda, čak i u vlastitu smrt. Oni stvaraju stanje pomutnje i podjela među vjernicima iznoseći drske i “pobožne” izjave da pandemija nije stvarna, da će nas cjepiva sve pobiti, da cijepljeni šire zarazu, da će naši geni biti nepovratno izmijenjeni te da nam se oduzimaju naša ljudska prava i slobode. Oni praznovjerno i samouvjereno zbunjuju mnoštvo dobrih ali nesigurnih i iscrpljenih vjernika — prijatelja, članova obitelji — nukajući: “Skoči! Bog je s tobom!” 

I ako smo još uvijek nesigurni kako izgleda pobožno izluđivanje u ovoj pandemijom užarenoj zbilji, želio bih podijeliti još jedan vrlo svježi primjer duhovne manipulacije. 

Riječ je o oglašavanju dr. Tomislava Terzina, miljenika tisuća kršćana Balkana i dijaspore (poglavito adventista i mnogobrojnih evanđeoskih kršćana), u povodu zabrane ulaska vrhunskog svjetskog tenisača Novaka Đokovića u Australiju. Nije mi nakana sporiti Novakove ljudske kvalitete i sportska postignuća, niti ulaziti u narav spornog incidenta. Volio bih ponovno uživati u njegovom osvajanju Australia Opena. Međutim, postoji ozbiljan problem kad se Đokovićeva nemila situacija pretvara u herojstvo i mučeništvo biblijskih razmjera, tim više što je poznato da je Novak Đoković miljenik antivaksera i njihov omiljeni simbol otpora cijepljenju. 

Problem je u duhovnoj trivijalizaciji i mesijanizaciji Đokovićevog slučaja. U YouTube poruci potpore slavnom tenisaču, koju je s odobravanjem i oduševljenjem do trenutka objavljivanja ovog članka pogledalo više od 33.000 osoba, dr. Terzin je u australskim nevoljama Novaka Đokovića prepoznao očitovanje duhovnog “sukoba između dobra i zla”, u kojemu se Đoković “poneo viteški i čvrsto na strani dobra.” “Bog je udostojio Đokovića da bude svetlost svetu”, i time on, prema riječima dr. Terzina, predstavlja “Hristovu svetlost u svetu, tako da ljudi u ovoj tami mogu da vide.”

U duhu riječi Đokovićevog oca, koji je usporedio trenutnu nevolju svog sina sa “stradanjem samoga Hrista”, Terzin je također ustvrdio isto, rekavši da “treba da budemo srećni jer Hristos je stradao, i svako tko je na putu istine će također da strada”. Đokovićevo stradanje uspredio je također sa stradanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, jer, prema njegovim riječima “stradanje je neizbežno ako se deklarišete da ste na strani slobode i dobra”. “Evo videli smo šta se deševalo Trumpu i njegovom Twitter nalogu”, rekao je dr. Terzin.

Ukratko, duhovna podrška Novaku Đokoviću koju je prošlog četvrtka u svijet odaslao dr. Tomislav Terzin bila je poziv sljedbenicima da se u ovom “sukobu između dobra i zla” opredijelimo za “pravu stranu” i ugledamo na Đokovića koji je “poneo Hristov krst”. Istodobno bio je to pravi svojevrsni strateški, evangelizacijski i marketinški potez profesora Terzina, kao I vlasnika YouTube kanala, koji je njegovu podršku slavnom tenisaču, naših gora listu, emitirao u javnost.

I dok ovo pišem, kad tisuće vjernih od Srbije i Hrvatske pa sve do Australije željno očekuju konačnu odluku državnog suda Australije, usrdno moleći za pobjedu “svjetla nad tamom” u slučaju slavnog i omiljenog tenisača, stiže mi poruka jednog mojeg prijatelja i kolege pastora. Srce mu je slomljeno jer je upravo primio vijest da je ovih dana od posljedica borbe s koronavirusom umro jedan uzoran vjernik iz njegove crkve. Bio je dobroga zdravlja i u najboljim godinama, ali i aktivni antivakser koji je govorio da se korona pobjeđuje zdravim životom. Nažalost, i ovaj je čovjek umro prije vremena, nepotrebno, jer je bio žrtva dezinformacija i duhovnih manipulacija kojima izgleda nitko ne uspijeva stati na kraj.

Nažalost, antivakserska bitka i halabuka nastavlja svoj žestoki pohod osvajanja ljudskih umova i srdaca. Istodobno nam s druge strane stižu pozivi da budemo mirotvorci i da u ime zaštite zajedništva “ne talasamo vodu”. Upozorenje starozavjetnog proroka snažno opominje i u ovoj našoj krizi nabijenoj lažima, dezinformacijama i iskrivljenim eshatološkim tumačenjima: “Umire narod moj jer je bez znanja.” (Hošea 4,12) 

Centar za informacije John Hopkins, koji redovito prati napredovanje pandemije u svijetu, izvješćuje o više od pet i pol milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom diljem svijeta. Koliko je još smrti potrebno među dobro nam poznatim i dragim osobama koje nisu trebale umrijeti da bismo prestali slušati glasove duhovnih i društvenih manipulatora i razumjeli da pozivi na odgovoran odnos spram pandemije i jednih prema drugima nisu pozivi razdora, već pozivi na primjenu zdravog i posvećenog razuma?

Drugio dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja pročitajte ovdje.

Pročitajte također The Revival of Spiritual Gaslighting i Who is Being Gaslighted

Mudro se ponašajte 

Zapažanja na članak Matije Kovačevića „Mudro se ponašajte prema onima vani“ objavljen u časopisu Adventistički pregled, studeni – prosinac 2021. Članak Matije Kovačević prilažemo ispod ovog zapažanja.

Autor Dr. Dragutin Matak

Propovjednik pripravnik Matija Kovačević ima dara za pisanje i umije aktualizirati štiva koja piše. Tako i počinje svoj članak „Mudro se ponašajte prema onima vani“ u kojemu tvrdi da se nalazimo „u razdoblju mnoštva kontroverznih tema… u ratu riječi.“  Ratuje se sve po svud,  Ja tu ne bih izostavio stvarne žrtve ovog rata – ljude koji umiru zbog meteža u informiranju o ovoj pandemiji.

Plemenito je što autor opominje o negativnom utjecaju javnih rasprava na društvenim mrežama u kojima obiluju neistine, uvrede, optužbe, nepristojnosti itd. Kome je ugodno biti izložen takvim zlostavljanjima? Sebe radi i zbog naših prijatelja nešto valja poduzeti. Čini se da su ovo osnovne opcije: 1. Brisati neprikladne komentare ili čak blokirati sudionike koji ne mare za uljudne opomene. 2. Strpljivo objašnjavati složenu situaciju iskrenim, ali neupućenim sudionicima, koji mogu imati koristi od tog načina komuniciranja. 3. Ne upuštati se u „vruće“ teme, ili jednostavno ne koristiti društvene mreže. Treća mogućnost je najmanje učinkovita jer svijet vrvi raznim i raznovrsnim lako dostupnim informacija, i ništa ne reći ili poduzeti, više je nego neodgovorno. 

Idealno rješenje je (autor ispravno citira australskog propovjednika), njegovanje snažnijih međuljudskih odnosa, jer „snažna retorika nema utjecaj da promijeni tuđe poglede i mišljenje.“ Slijede pozivi da ne dopustimo adrenalinu sukoba da nas duhovno otupi već da se okrenemo Kristu u kojem se nalazi „sva punina.“  Ovo je vrhunska misao članka koja upućuje na kristolike međuljudske odnose. Tu se mogao isticati Isusov primjer nesebičnosti, okrenutosti prema dobru drugih – čak i svojih neprijatelja, požrtvovnosti itd. Međutim, autor ne razmišlja u tom pravcu. Umjesto toga, nižu se razne upitne tvrdnje, pletu scenariji podjela i relativizira sadašnja situacija u vezi s pandemijom. Spomenimo samo nekoliko primjedbi.

1. Primjer baptističke prijateljice koja se sablaznila kad je doznala kako adventisti raspravljaju „vruće“ teme – ranije nauk o Trojstvu, a sada pandemiju. Je li treba vješto kamuflirati svoje slabosti? Zavisi li naš misijski uspjeh od vještog prikrivanja onoga kakvi mi zapravo jesmo ili treba otvoreno i o tome govoriti i isticati ono pozitivno što zvanično podupiremo kao Crkva? Prije ili kasnije, nakon našeg zataškavanja, doći će do otrežnjenja i još dubljeg razočaranja. Zapazite, i ja imam više od dvije tisuće prijatelja na FB-u među kojima su i sveučilišni profesori i drugi ugledni ljudi. Ja ih štitim od vulgarnosti, ali ih ne lišavam spoznaje iz prve ruke o tome kakvi su adventisti. Iako su neki od nas pod utjecajem suvremenih populizama i fanatizama, ima puno odmjerenih i hrabrih adventista koji se opiru vjerskom senzacionalizmu, teorijama zavjera i sveznanju pojedinaca u kontekstu pandemije i teologije.

Spominjem i svoj nedavni doživljaj. U rujnu 2021. za emisiju Religijski forum (Hrvatski Radio 1. program) intervjuirao me je poznati voditelj Ivan Dukarić-Stubičar na temu koju je on zadao „Izazov pandemije i kršćanske zajednice“. Prije same emisije, u pripremi ovog kratkog razgovora ja sam mu počeo nizati pozitivne i napredne stavove naše Crkve koja poštuje osobnu odluku, ali i savjetuje cijepljenje. Međutim on me je odmah pitao, a što je s dr. Terzinom, jer dr. Terzin je gostovao u njegovom programu prije nekoliko godina. Ovaj profesionalac prati što se događa u njegovom polju interesa. Objasnio sam mu da se radi o osobnim stavovima ambicioznog znanstvenika koji su u oprečnosti sa službenim stavom Crkve. Tog mu je trenutka bilo sve jasno i rekao je da je to slično onim katolicima koji se ne slažu sa svojim papom. 

U tom pravcu je i tekao naš razgovor. Isticao sam službeni stav Crkve koji nam može i treba biti na ponos, a i spomenuo sam da ga svi ne poštuju, već nude svoja rješenja i ističu svoja osobna prava. Uostalom poslušajte razgovor od 8 minuta. Ništa nisam prikrivao niti zataškavao. Prosudite sami je li ostavljen pozitivan dojam o adventistima u vrijeme krize. Poslušajte. Čini se da je Matijin primjer igranje skrivača jer nikad ne znaš tko i kad će te otkriti. Slično je i s FB raspravama. Treba brisati samo banalne i nepristojne priloge ili ih uopće ne objavljivati na društvenim mrežama.

2. Iz razloga što ne ističe objedinjavajuću ulogu Crkve, autor stvara scenarij dvije skupine koje se sukobljavaju i podjednako su odgovorne za nejedinstvo i loš primjer. Ovo je klasično relativiziranje koje nikuda ne vodi. Ako se prenosi službeni savjet Crkve da se cijepimo i pravo pojedinca da o tome odluči, onda je to jednostavan i jasan naputak koji poziva na slogu. Međutim, kad netko razumije svoje pravo da odluči o cijepljenju kao svoje pravo da dovodi u pitanje i opovrgava savjet Crkve, onda je to uzrok podijeljenosti. Savjet možemo i ne moramo prihvatiti, ali umanjivati, negirati ili tajiti (držati u ladicama) savjet Crkve, je zlouporaba koja ne dovodi samo do polarizacije, već ljudi zbog toga umiru u neznanju.

3. Tko može osporiti biblijski savjet apostola Pavla u Kološanima 4,5. „Mudro se ponašajte prema onima vani.“ – iako je kontekstualno ovo savjet gospodarima u odnosu na njihove robove.? Ovom biblijskom retku valja dodati i misao u Mateju 5,16. „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ Kao sol tako i svjetlo i mudro ponašanje je od blagoslova onima vani. Svaki „sastojak“ duhovne stvarnosti ima svoj prepoznatljiv doprinos. Sol daje ukus; svjetlo pomaže pri orijentaciji; mudrost se očituje u istinoljubivosti po svaku cijenu, a ne u zataškavanju.

Prisjetimo se, ni Isus ni apostol Pavao se nisu ustručavali reći i snažne riječi ukora u javnosti onima koji su u javnosti izvodili nepodopštine. Isto tako, bi li Evanđelje bilo snažnije da je Sveto pismo previdjelo Davidov grijeh, Pavla kao progonitelja i Petra izdajicu? Svi ti ljudi su priznali svoje grijehe i dali nam primjer kako se dići iz blata – pokajati. Takvo hrabro stajanje za ono što je pravo ne odbija ljude, već im ulijeva nadu da ima onih koji su spremni stati za ono što je pravo, pa makar se i nebo srušilo. Ti hrabri i bogobojazni ljudi su vjesnici potpune promjene koju sada doživljavamo kao predokus budućnosti koju samo Bog jamči.

Sve u svemu, članak se ne odlikuje dubljim duhovnim promišljanjem koje je potrebno u našem složenom vremenu. 

______________________________________

U nastavku prilažemo članak Matije Kovačevića objavljen u Pregledu od prosinca 2021. godine:

Nalazimo se u čudnom razdoblju — u razdoblju mnoštva kontroverznih tema koje traže našu mobilizaciju. Neki od nas su unovačeni protiv svoje volje, a neki od nas kao dragovoljci spremno jurišaju u bitku. Nalazimo se u ratu riječî. I svaka strana traži našu potpunu privrženost. Ne libimo se žustro raspravljati gdje god se nađemo: bilo kod prijatelja, na radnom mjestu, u školi, na fakultetu, u crkvi; ili na omiljenom ratištu — društvenim mrežama. Iza zatvorenih vrata naših ekrana, koji omogućavaju otvorenu neprijateljsku komunikaciju, ne bojimo se uputiti najoštrija upozorenja, ukore i osude. Oni od nas koji su i prije tome bili skloni, ratnički su željno dočekali novo streljivo. 

Ali čak i oni od nas koji su se desetljećima zgražali nad bilo kime tko bi se usudio prokazati grijeh i zabludu, smatrajući takvu braću staromodnim propovjednicima “ognja i sumpora”, koji nemaju veze s Isusom bezuvjetne ljubavi, blagosti i milosti, odjednom su postali prvi koji se pozivaju na Isusovu “tvrdu ljubav”, oštre riječi i bič u Hramu. Smatrajući da smo obuzeti jednako pravednim gnjevom za jednako presudnu stvar, ne ustručavamo se mahati i mahnito udarati novonabavljenim bičem po užarenim zidovima Facebooka. 

Je li ikome stalo do kolateralnih žrtava rata riječî? 

Ali dok sipamo verbalne rafale i miniramo mostove dugogodišnjih odnosa na otvorenim bojnim poljima poderanih društvenih mreža, ne mogu pobjeći od pitanja koje me uporno vuče za rukav: Imaju li adventisti neadventističke prijatelje? I ako imaju, jesu li svjesni da svaka rasprava u kojoj sudjeluju na nečijem zidu, a čije postavke privatnosti su ostavljene na javno (public), iziđe na početnoj stranici (feedu) Facebooka svim njihovim prijateljima, uključujući neadventiste? 

O kojem god verbalnom bojištu da je riječ — bilo da je to korona, maske, cijepljenje, ravna zemlja, rukopolaganje žena, Trojstvo ili nešto drugo — ako komentiram takvu javnu raspravu, to će, zajedno sa svim uvredama, optužbama, pa i nepristojnostima, u mojem slučaju vidjeti oko 220 neadventističkih rođaka, prijatelja iz škole, fakulteta, nekadašnjih profesora, mojih i ženinih kolega s prethodnih poslova, učenika i njihovih roditelja, sumještana, prijatelja iz trkačkog kluba i drugih udruga; pjevača, glazbenika i drugih poznanika (a tu ni ne računam sadašnje i bivše prijatelje biblijske istine i bivše članove Crkve). 

Razumijem da nečija struktura prijatelja na društvenim mrežama može biti drukčija, ako je većinu svojeg životnog vijeka proveo u adventističkim ustanovama ili, primjerice, ne dodaje neadventističke prijatelje na Facebook. Ne sudim nikoga, samo upozoravam, jer oni koji ih imaju, možda nisu svjesni da čak i ako ne stave raspravu na svoj zid, svi mogu vidjeti da u njoj sudjeluju, kao i sve tuđe komentare (ako je javna). Razumijem želju da se uključimo, i priznajem da sam prethodnih mjeseci puno puta kipio u sebi, vidjevši koliko se informacije izvrću i krivo razumiju, te htio pridonijeti svojim komentarom. Ali svaki put me spriječila ista stravična pomisao: To će vidjeti neki od mojih neadventističkih prijatelja. 

Podijelit ću primjer koji pokazuje zašto je ta pomisao za mene danas stravična i tvrdoglavo ostaje takva. Prije manje od desetak godina stavio sam na svoj Facebook zid poveznicu na jedan članak, i to konzervativnog Douga Batchelora o Trojstvu, ne znajući razmjere protivljenja toj doktrini. Otvorile su se ustave, ali ne bih rekao nebeske, sudeći po duhu onih koji su kroz njih provalili. Meni dotad neznane dobro uvježbane specijalne jedinice izrešetale su taj dobronamjeran ali naivan post s dvije stotine komentara, uz neizostavno zapaljiv ton i optužbe; a ja ih, želeći svima dati slobodu izražavanja, nisam brisao. 

U to vrijeme sam intenzivno razgovarao s jednom baptistiškom prijateljicom, nekadašnjom kolegicom sa studija antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja se zbog nekih mojih Facebook statusa o Bogu što su joj se svidjeli otvorila i postavljala iskrena pitanja koja su je zanimala. Čak je uzela Veliku borbu za sebe i svojeg dečka kojeg je mučilo pitanje Crkvenih manipulacija u proπšosti i sadašnjosti. Nekoliko tjedana nakon toga je namjeravala doći na posvećenje naše novorođene kćeri u crkvu. Ali, spriječio ju je nenadani teroristički napad na mojem Facebook zidu. Nakon što je vidjela tu raspravu o Trojstvu, nikad se više nije javila. Povremeno ostavi lajk na neki moj post, ali ne želi više otvoreno razgovarati. 

Možemo li je osuditi? Potpuno je prirodno uplašiti se zajednice u kojoj ima ratobornih ljudi koji vjeruju čudne stvari i promiču ih na ružne načine. Tada sam obećao sebi i Bogu da nikada više neću stavljati na svoj zid takve rasprave, a kad sam prije koju godinu shvatio da se vidi i moje sudjelovanje u tuđim raspravama, čak i u grupama ako su javne, i to sam prekrižio, makar te rasprave bile i potrebne Crkvi. 

Kako je apostol Pavao pristupio kontroverznim temama? 

Kao u mnogim drugim stvarima koje trenutno muče Adventističku crkvu, tako i po ovom pitanju imamo dragocjen primjer u Ellen G. White, koja je jasno istaknula da njezina Svjedočanstva za Crkvu (u kojima za razliku od naših Facebook poslanica nema uvreda) nisu za nevjernike, nego za, kako sâm naslov kaže — Crkvu. Njezine misijske knjige kao što su Put Kristu, »Čežnja vjekova ili Isusov život, Velika borba, Patrijarsi i proroci, Isusove usporedbe, Služba liječenja, Odgoj i druge, bave se Bogom, Biblijom, duhovnošću, zdravljem, obrazovanjem i poznatom poviješću, i ona nikad u njima nije ulazila u unutarcrkvene probleme. Razumjela je da takva pitanja i rasprave mogu sablazniti ljude izvan Crkve, baš kao što je to razumio i apostol Pavao, čije riječi se nalaze u našem naslovu, a dolaze iz Poslanice Kološanima 4,5.6: “Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! Riječ neka vam je uvijek ljubazna.” Dakako, izraz “oni vani” odnosi se na njihove sumještane, susjede, poznanike, prijatelje i obitelj, dakle na one koji još nisu prihvatili kršćansku vjeru i postali članovi Crkve. 

Crkva u Kolosi nalazila se u golemim problemima, uključujući sukobe oko raznih vjerovanja i postupanja te širenje krivovjerja koje je bilo čudna mješavina židovskog legalizma i poganskog gnosticizma; zato im je Pavao i napisao poslanicu. Zbog njihovog usmjeravanja na anđeoske posrednike, morao ih je podsjećati da je Krist jedina Glava Crkve i — kao Stvoritelj prije i iznad svih anđela, u kojem je sva mudrost i spoznaja — jedini dostojan obožavanja (Kološanima 1,15- 19; 2,3). Morao ih je osvijestiti o promašenosti prakse vjernika koji “uživa u ‘poniznosti i štovanju anđela’, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave” (Kološanima 2,18.19). Morao ih je upozoriti protiv osuđivanja i dijeljenja “po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili [ceremonijalnim] subotama” i “po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela” (Kološanima 2,16.23), što je bila židovsko-gnostička mješavina legalističko-spiritualističke pobožnosti koja je imala tipičan dualistički cilj “oslobađanja duha od tijela” i navodila ih da viču: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči!” (Kološanima 2,21) i na stvari koje nisu problem, niti ih je Bog igdje zabranio. 

Ukratko, kološanska crkva bila je rastrgana problemima o kojima je Pavao s njima morao otvoreno raspraviti, i to je učinio upravo preko ove poslanice. Ali unatoč svim tim temama za raspravu i ispravljanje — ili baš zbog njih — savjetovao im je da se mudro ponašaju prema onima vani i da im svaka rijeË bude ljubazna. Može li tko od vas zamisliti da je postupio drukčije — da im je rekao: “Hajde sada na trgove [društvene mreže onog doba], pred one koji su vani i prepirite se o svojim različitim vjerovanjima i praksama do iznemoglosti…”? 

Da, postoje pitanja o kojima trebamo raspravljati i raščistiti ih kao Crkva. Postoje i pitanja o kojima bespotrebno raspravljamo, jer smo o njima već odavno odlučili kroz višestruko i desetlječima potvrđeno izglasavanje naših temeljnih vjerovanja. A postoje i pitanja oko kojih žučno raspravljamo i tražimo uniformnost, premda je u vezi njih Generalna konferencija Kršćanske adventističke crkve dopustila slobodnu odluku pojedincima. Ali o kojoj god vrsti pitanja da je riječ, nismo pozvani da ih iznesemo na trgove pred “onima vani”, i zatrubimo za početak krvave bitke u kojoj se natječemo tko će koga više — pred zapanjenim neadventističkim svjedocima — optužiti za otpad ili ismijati za zatucanost. 

Kako se postaviti u ratu riječî oko cijepljenja protiv koronavirusa? 

Na kraju treba posve otvoreno progovoriti o pitanju koje trenutno najviše razdire Crkvu (doduše, i svijet — ta žučna rasprava, iako često obavijena plaštem svetosti, zapravo je samo još jedan uvezen oblik svjetovnosti). Kad umjesto srdačnog pozdrava jedni druge pozdravljamo sa sumnjičavim: “Jesi cijepljen ili cijepljena?” — s koje god strane pitanja — nešto duboko ne valja. 

Upozoravam vas: ako odlučite ne petljati se u ta prepiranja, jer se ne želite mlatiti s bražom i sestrama u Kristu pred “onima vani”, niti poticati polarizaciju, bit ćete krivi i jednima, i drugima. Jedni će vas sumnjičiti ako kažete, kad vas se pita za mišljenje, da nema vjerskih razloga protiv cijepljenja i navedete im izjavu Generalne konferencije1 (koja je, prema njima očito potkupljena); a drugi će vas optuživati što ne nastojite cijepljenje agresivno promicati u Crkvi i optužiti kao antivaksere sve koji odluče ne primiti ovo cjepivo iz razumljivih razloga — ne zato što misle da je to žig Zvijeri, nego jer su, primjerice, nedavnompreboljeli koronu i testovi im pokazuju stalnu visoku razinu antitijela.

I jednoj i drugoj strani pokušat ćete ukazati na to da u izjavi Generalne konferencije, unatoč pozitivnim preporukama, jasno stoji da je cijepljenje protiv covida odluka pojedinca2 i da zato oko toga ne treba raditi razdor u Crkvi, jer nije riječ o Evanđelju niti o nekom temeljnom vjerovanju. Ali odgovor militantne strane će biti da ćete umrijeti za tri godine i/ili primiti žig Zvijeri ako se cijepite; a druge da ste zatucani i/ili ćete odgovarati za smrt tisuća ako se odmah ne cijepite, makar imali antitijela i poštivali sve epidemioloπke mjere, čak i kad ih oni ne poštuju. Ironično, neki čak ne podržavaju neka temeljna vjerovanja koja je Generalna konferencija odavno izglasala, i to u petogodišnjem zasjedanju svih delegata, a sada revno propovijedaju ovu izjavu Generalne konferencije, što samo dodatno zbunjuje vjernike. 

Kako se onda postaviti? Obje skupine naglašavaju da u bitci između dobra i zla nema neutralnosti, da moramo zauzeti stranu. Ipak, dijeli li se dobro i zlo po crti cijepljenih i necijepljenih? Takvim stavom, htjeli to ili ne, pridajemo ovom pitanju gotovo eshatološku važnost, kao da je riječ o žigu Zvijeri (za protivnike cjepiva) ili pečatu Božjem (za pobornike cjepiva). Drevni pisac Sun Tzu nije uzalud rekao da trebamo pažljivo birati svoje bitke,  jer ćemo bespotrebnim bitkama istrošiti snagu za one koje nužno dolaze, kad će se stvarno raditi o borbi između dobra i zla. 

Posebno je tragično što tim nepotrebnim bitkama ionako uglavnom ne postižemo ništa. Kako je Branimir Schubert, svojedobno ravnatelj Odjela za misijsku integraciju pri Adventistiškoj bolnici u Sydneyu,3 ne tako davno rekao: “U mojem iskustvu, snažnija retorika nema utjecaj da promijeni tuđe poglede i mišljenje. Ali snažniji odnosi imaju. Oštre riječi i često ponavljani argumenti (koliko god bili ispravni) imaju tendenciju ljude gurnuti još dalje, umjesto da ih navedu da prihvate vaše poglede i praksu.”4 A koliko tek mogu gurnuti dalje “one vani” koji nas promatraju? 

Čega nam je srce puno? 

Na kojoj god strani kojeg god pitanja bili, prije nego nešto napišete, sjetite se svih koji će vidjeti i vaše i tuđe komentare, i sjetite se da smo “živa poslanica” koju ljudi izvan naše Crkve čitaju i na temelju koje će odlučiti žele li i dalje imati veze s nama i ozbiljno poslušati što to propovijedamo — ili ne. 

Ne dopustimo ovom pitanju da nas toliko obuzme da postane važnije od desetljećâ prijateljstava s braćom i sestrama u Kristu, i od svjedočanstva prijateljima. Ne dopustimo adrenalinu sukoba da nam propovijedanje Evanđelja učini dosadnim. Bog je u Kristu nastanio “svu puninu” (Koloπanima 1,19), i ako mi više ne možemo pronaći zadovoljstvo u bavljenju Njime i propovijedanju o Njemu, onda u našem duhovnom iskustvu postoji ozbiljna rupa koju neće nadoknaditi nikakva druga tema. U tom slučaju je bolje prestati iznositi bilo kakvu temu na društvenim mrežama, dok ponovno ne pronađemo tu puninu i dok se ona opet ne počne prelijevati iz našeg srca. “Jer čega je srce puno, o tome govore usta.” (Matej 12,34) 

Neka ono čega nam je srce puno i o čemu nam usta govore bude dobro svjedočanstvo “onima vani”. Jer nemamo vremena za sporedna pitanja — zato Pavao u istom retku u kojem kaže: “Mudro se ponašajte prema onima vani,” odmah poziva: “Iskupljujte vrijeme”. Što smo izgubili, izgubili smo. Dalje više nemojmo. Neka nam Bog u tome pomogne! 

1 https://adventisti.hr/cjepivo-protiv-covid- 19-odgovor-na-zabrinutost-i-pruzanje-savjeta. 

2 Isto. 

3 ToËnije, zdravstvenog sustava Adventist HealthCare Limited (https://www.sah.org.au/ news-detail?id=1112). 

4 https://www.facebook.com/ branimir.schubert/posts/4738724122827248. 

ZAPAŽANJA I PRIMJEDBE NA IZLAGANJE DR. TOMISLAVA TERZINA

Autor Dragutin Matak 

Voditelj odjela za vjersku slobodu Kršćanske adventističke Crkve u RH

Maruševec, 5.12.2021.

U petak, 26.11.2021. na Youtube kanalu „Božidar Prgonjić“ (10.200 članova) vođen je i objavljen intervju s dr. Tomislavom Terzinom pod naslovom NE DOZVOLIMO DA NAS DIJELE. Osam dana kasnije bilo je 56,000 pregleda. Nema sumnje da je sadržaj ove teme našao plodno tlo u mnogim umovima. 

Voditelj Prgonjić poziva u ime objektivnosti i slobode „ako profesor Terzin priča gluposti, činjenicama ga osramotite, meni je to u redu da se netko tako javno osramoti.“ Ne želimo nikoga javno sramotiti, ali valja ponovno preslušati govor od 45 min i razborito promisliti o sadržaju:

1. Budući da nije jasno rečeno o čemu je riječ u ovom intervjuu, trebamo se potruditi i otkriti tu enigmu. Spominje se „primanje određenog sredstva“ ili „ovaj/onaj papir“ (ili njemački izraz „ausweis“),  „dvije doze“ ili „5,6,7,8 doza“.  Spominje se da nosimo „brnjice“ a ne maske… Zapravo je riječ o cjepivu protiv Covida 19, Covid potvrdama i zaštitnim maskama. Zašto se ti pojmovi ne spominju izrijekom kad se o njima radi? 

2. Dr. Terzin izrazito napada znanost (nauku) koja se prodala interesima bogate manjine i teoriji evolucije i nije pouzdana, naročito u pogledu pandemije Covida 19. Dr. Terzin kaže, „ako se objektivno želite baviti zdravstvenim pitanjima nitko vam neće dati sredstva, štoviše još će vas napasti. Pod utjecajem teorije evolucije pseudo nauka je potpuno izmijenila način razmišljanja, a ideja o Tvorcu i Njegovom zakonu se potiskuje.“ Zbog  forsiranja interesa farmaceuta vlada mentalitet zatvaranja očiju, negiraju se znanstveni principi i ne postoji zdrava debata, a lažna metodologija je sad primijenjena i u medicini… Ova pseudo nauka nam svima radi o glavi, kroz nove tehnologije… (vjerojatno misli na cjepivo i druge „izume“)… Nauka je žrtva politike i neophodno je osloboditi nauku da može služiti čovječanstvu, a ne malom broju ljudi, energično tvrdi dr. Terzin.

Osvrt: Razumijem distanciranje u odnosu na teoriju (makro) evolucije, jer i sam smatram da je tu najviše riječ o ateističkoj ideologiji. Mikro-evolucija je druga priča. (Tko želi više informacija o tome, za početak neka prati napise i rasprave između evolucioniste Richarda Dawkinsa i teologa Alistera McGratha). Međutim, ako nemamo povjerenja u cjepivo protiv Covida 19 zbog povezanosti znanosti i evolucije, onda „prestanimo upotrebljavati sve lijekove“, jer su ih proizveli, ispitali i odobrili isti znanstvenici i ustanove. Stavio sam u navodne znake ovu smionu ideju, ali ona proizlazi iz ovakvog stigmatiziranja znanosti. Samo u Americi i Evropi troše se milijarde dolara za izučavanje raznih bolesti danas naročito u vezi s Covidom 19. Najveći i najuspješniji Nacionalni institut zdravlja (NIH) u Americi i svijetu (s budžetom od 43 milijarde USA dolara) uspješno vodi kršćanin dr. Francis Collins – čini se, danas najpriznatiji liječnik-genetičar. Možda njegova shvaćanja evolucije nisu identična s uvjerenjem dr. Terzina, ali on se ne ponaša i ne djeluje kao da Bog ne postoji. Osim toga, iako su i voditelj i dr. Terzin vjernici Adventističke crkve, nigdje ne spominju znanstveni i medicinski potencijal ustanova kojima upravlja Crkva, kao što je Sveučilište Loma Linda. Na primjer, ne spominje se javno objavljena ocjena sadašnje pandemije virologa, s bogatim iskustvom od skoro 50 godina dr. Richarda Harta sa Sveučilišta Loma Linda i brojnih drugih stručnjaka koje objedinjuje Zdravstveni odjel Adventističke crkve na svjetskoj razini. Zašto niti jedna javna izjava Crkve o pandemiji i cijepljenju nije ni spomenuta, a objavljene su dvije, u prosincu 2020. i 25. 10. 2021? Umjesto toga, očito je marginaliziranje Crkve i uzdizanja stručnosti dr. Terzina,  njegovih prosudbi o pandemiji i cijepljenju, (iako nije virolog); i razumijevanju prave duhovnosti i posljednjih događaja (iako nije teolog). Sve se to uspješno plasira adventističkim vjernicima, kao i drugima.

3. Dr. Terzin nastavlja objašnjavati da su glavni krivci za ovo kaotično stanje vlade raznih država i mediji koji su motivirani profitom i da ne haju za interes svojih naroda. Spominje se i jedan izuzetak – Belorusija.  Svi oni imaju zajedničku agendu i pristup „zavadi pa vladaj.“ Unazad nekoliko desetljeća vidjeli smo kako mediji huškanjem dijele ljude. Tu on naširoko opisuje kako su fašisti obmanuli narod uoči drugog svjetskog rata. Zatim spominje sukobljavanje i huškanje ljudi čije smo rezultate vidjeli 90ih prošlog stoljeća u bratoubilačkom ratu na Balkanu – samo zbog različitog vjerovanja… Dr. Terzin izražava nadu da ti huškači ovaj put neće uspjeti da izmanipuliraju ljude na Balkanu… (Zapazite, riječ je o pandemiji, cijepljenu, Covid potvrdama i osobnim slobodama…)

Osvrt: Ulaženje u domenu politike kad je u pitanju zdravlje, čini se ne samo neprimjerenim nego i opasnim. Razna uspoređivanja s progonom Židova i fašističkim metodama su neosnovana, jer obolijevaju i umiru ljudi svih rasa, staleža i nacija, a propisi s ciljem očuvanja zdravlja nisu represije, već nužne mjere da nas ne snađu još pogubnije posljedice.  Kad je riječ o profitu kojim se vlade rukovode u svojem obmanjivanju i izrabljivanju naroda, spomenimo samo da je u Hrvatskoj (s manje od 4 milijuna građana) utrošeno skoro 10 milijardi kuna za očuvanje radnih mjesta ili za nepovratne pomoći onima koji su zbog pandemije izgubili svoje radno mjesto. Izdvajanja u drugim sredinama su mnogostruko veća. Naravno da i u ovim teškim vremenima postoje „ratni profiteri“ ali je krajnje neumjesno lijepiti ovakve etikete državama i vladama koje nastoje reagirati u ovakvom kaotičnom stanju.

4. Dr. Terzin nudi i rješenja za ovakvu situaciju: Poziva na zajedništvo u otporu na ovakvo stanje i doslovno kaže, citiram: „u našem ličnom životu da budemo neposlušni toj maloj grupi ljudi koji pokušavaju da nas saberu u torove.“ Poziv na jedinstvo u otporu i neposluhu on zamišlja na osnovi vjere u Boga i molitve. Smatra da još nije kasno za djelovanje, pa poziva monoteističke vjeroispovijesti Židove, Muslimane i kršćane (katolike, pravoslavne protestante) da se okupe oko istog Boga, usprkos malim razlikama u vjerovanjima, na temelju svojih svetih knjiga Tore, Kuraana i Svetog pisma i Božjeg zakona i da zajedno djeluju i zaustave ovo bezakonje – (očito su pod udarom mjere za suzbijanja pandemije). Naročito ističe primjer skupa u ime slobode od Covid potvrda i cijepljenja u Hrvatskoj u Zagrebu 20.11.2021 i nada se da će to biti poticaj i drugima na Balkanu i cijelom svijetu da urade isto.  Spominje i druge svijetle primjere gdje se na protestnim okupljanjima javno uništavaju Covid potvrde da bi se pokazalo jedinstvo i solidarnost s onima koji se ne žele cijepiti.

Osvrt: Ideja o monoteistima koji bi svojim jedinstvenim protestom riješili narušavanje ljudskih sloboda i tiraniju, nije samo nefunkcionalna jer zanemaruje i ne uključuje drugu polovicu stanovnika našeg planeta, već i predlaže hipotetsko zajedništvo Židova, Muslimana i kršćana čije svete knjige, čini se, preko noći dobivaju jednaki autoritet, a vjerovanja imaju samo male razlike. Tu dr. Terzin nastupa kao dobar poznavatelj međureligijskih odnosa. Poziv na otpor i neposluh, ovako nedefiniran, opasniji je nego da je započeta koordinirana revolucija. To sad može biti svašta, kako tko shvati u datom trenutku.

Dr. Terzin opisuje fašističke logore Židova i neistomišljenika i kaže: „To se događa i nama danas, i ako svi, oni koji imaju papir i koji nemaju, ne ustanu složno, posljednji će korak biti odvođenje u kampove… Ako to ne shvatimo ( a još uvijek možemo) čekaju nas kampovi, bar ovdje u Sjevernoj Americi.“ 

Kad je isticao skup slobode od Covid propusnica i cijepljenja u Zagrebu 20. 11. kao primjer koji bi trebali slijediti i drugi na Balkanu i svijetu, dr. Terzin očito nije znao da su ga u velikoj mjeri organizirali krajnji desničari i nacionalisti – oni isti ljudi koji se bore za legitimitet pozdrava „za dom spremni“. Najavljivali su 100 autobusa iz cijele Hrvatske, a došlo ih je 38. 

5. Iako dr. Terzin kaže da se ne bavi teorijama zavjere, nabraja niz scenarija koji nisu ništa drugo do teorije zavjere ili upitno razumijevanje Biblije. Voditelj Prgonjić citira izjavu koju je čuo u nekom programu da „teorije zavjera izgledaju normalnije od onog što čujemo u medijima.“ Dr. Terzin više puta spominje veliki sukob između dobra i zla i kaže da će događaji opisani u Otkrivenju ići do kraja ukoliko se narod ne ujedini i stane protiv općeg zla u svijetu. Nastavlja i kaže da ne može reći je li to vrijeme već nastupilo, a onda ubrzo izjavljuje da ova globalna pandemija nije generalna proba. Generalna proba je bila prije 5-6 godina sa svinjskom gripom.

Kad spominje poznati motiv „žiga zvjeri“, iz Otkrivenja, kaže da će ta objašnjenja prepustiti teolozima da bi samo nastavio sa svojim opisom žiga zvjeri. Kaže da se princip žiga zvijeri očituje u (ne)mogućnosti kupovanja i prodavanja. Žig je simbol vlasti, kaže, svaki dokument potvrđuje žig, a tko želi obraniti Bogom dane slobode naći će se pod udarom. Iz osobnog iskustva posvjedočio je da čvrsto stoji na strani ljudskih prava i pod cijenu da izgubi posao. 

Osvrt: Ovo je već poznati način izlaganja dr. Terzina, kaže da ne ulazi u to područje, (obično teologije, ali i medicine, virologije itd) a onda se ne uspije obuzdati i ipak iznosi stvari koje ne poznaje dovoljno. Često kaže da je to njegovo mišljenje na koje ima pravo… – svakako, ali onda valja i očekivati kritički osvrt. 

Prema Bibliji posljednji događaji na našem planetu će ići do kraja i neće ih zaustaviti ujedinjeni narod koji ustaje protiv zla. Isus je na križu raskrinkao zlo, a Babilon je pobijeđeni neprijatelj, prema trostrukoj anđeoskoj vijesti iz Otkrivenja. Spominjati žig zvjeri nije ispravno u kontekstu današnje pandemije što jasno piše u službenoj izjavi Crkve: „Globalni preokret izazvan pandemijom COVID-19 proizveo je spekulacije koje se odnose na događaje posljednjega vremena i pogrešna tumačenja Biblije. Jedno nedavno gledište propagirano putem društvenih mreža i neke internetske stranice predstavile su teoriju da nadolazeće cjepivo proizvedeno za borbu protiv COVID-19 pripada procesu kontroliranja koji će voditi k primjeni žiga Zvijeri… Nagađanja poput ovih dovode Božju riječ na loš glas te izazivaju zbunjenost kod iskrenih, ali loše informiranih vjernika.“ (Izjava Generalne konferencije iz prosinca 2020. )

Ranko Stefanović sažima bit ovih simbola: „I dok zapečaćenje označava djelovanje Duha Svetoga na ljudsko srce (Ef 1,13.14; 4,30), žig Zvijeri krivotvori djelovanje Duha Svetog“.[1] Ellen White naglašavala da žig Zvijeri nije fizički znak, kao što ni pečat Božji „nije znak ili obilježje koje je vidljivo, već je to utvrđivanje u istini, oboje intelektualno i duhovno“.[2]

Zapazimo:

Kršćanska sloboda je uvijek usmjerena ka spremnosti da druge volimo kao sami sebe. Čovjekova individualna prava su uvijek na drugom mjestu. Najprije smo „mnogi, jedno tijelo u Kristu“, a zatim „s obzirom na pojedince, udovi, jedan drugome.“ (Rim 12, 5.) Takvu slobodu i solidarnost valja ostvarivati uvijek, naročito u krizama kao što je ova.

Budući da smo vjernici Crkve adventista sedmog dana citiram nekoliko ulomaka iz službene izjave naše Crkve o pandemiji od 25.10.2021: 

„Važeći, službeni stav Crkve o imunizaciji i cjepivima, uključujući COVID-19, temelji se na uvidima u opsežnu zdravstvenu poruku koju su Adventisti sedmog dana rano podržali uz veliku potporu u Svetom pismu i spisima Ellen G. White koji se odnose na važnost prevencije bolesti. Kao denominacija više od sto godina zagovaramo sinergiju zdravog načina života i odgovornu imunizaciju. S obzirom na globalnu rasprostranjenost pandemije, smrti, invaliditeta i dugoročnih posljedica COVIDA-19 koji se pojavljuju u svim dobnim skupinama, potičemo naše vjernike da razmotre odgovornu imunizaciju te promicanje i olakšavanje razvoja onoga što se obično naziva kolektivnom imunosti (ostvarivanje imunosti zajednice od približno 80 posto populacije ili više kao rezultat prethodne infekcije i/ili cijepljenja)…“ 

„Crkva adventista sedmog dana, u konzultaciji s Zdravstvenim odjelom i Odjelom za javne poslove i vjersku slobodu Generalne konferencije adventista sedmog dana, uvjerena je da su programi cijepljenja koji se općenito provode važni za sigurnost i zdravlje naših vjernika i šire društvene zajednice. Stoga stavovi Crkve o vjerskoj slobodi se ne koriste primjereno ako se navode u prigovorima na vladine naredbe ili programe poslodavaca koji su osmišljeni da zaštite zdravlje i sigurnost njihovih zajednica.“

 „Crkva adventista sedmog dana poštuje slobodu izbora svakog pojedinca za donošenje odgovornih odluka u vezi sa svojim zdravljem. Budući da su naša tijela hram Duha Svetoga i da smo Kristovi i stvaranjem i otkupljenjem, trebali bismo osobno težiti da razumijemo Božju volju u vezi sa cijepljenjem protiv COVIDA-19. Odluka hoćemo li se cijepiti ili ne nije pitanje spasenja, niti je povezana, kako neki mogu sugerirati, s žigom zvijeri. Radi se o osobnom izboru. Čvrsto vjerujemo da u pitanjima osobnog uvjerenja moramo biti vođeni Riječju Božjom, našom savješću i informiranim prosuđivanjem.“

Sadašnja svjetska kriza je zdravstvene naravi i nije mudro niti ispravno u nju učitavati svoje senzacionalističke eshatološke scenarije nasuprot jasnim uputama naše Crkve. Bilo bi šteta oglušiti se o savjet svoje Crkve i isticati u javnosti svoja suprotna shvaćanja. Takva isključiva umišljenost može biti pogubna u ovo vrijeme pandemije i za vječnost.


[1] Ranko Stefanović, Otkrivenje, jasno umu, blisko srcu, Zagreb: Znaci Vremena, 2018.  str. 211.

[2] Ms 173, 1902, u 4BC 1161). Citirano iz Ellen White Encyclopedia, p. 963. 

Na meti pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting)

Autor Tihomir Kukolja

Izgleda da za sada ne postoji prikladan hrvatski prijevod izraza “gaslighting” (engleski). Najbliži izraz koji opisuje ideju ove engleske kovanice je izluđivanje, ili ubijanje zdravog razuma. Za potrebe daljenjeg razvoja mog razmišljanja koristit ću ponajviše riječ izluđivanje, a progovorit ću o problemu pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting).

U ovo vrijeme pandemije pobožno izluđivanje, ili pobožno razbijanje zdravoga razuma prisutno je u većoj ili manjoj mjeri posvuda gdje se susreću ljudi vjere, bez obzira na denominacijsku pripadnost, a doživljavamo je u obliku izrazito pobožnog trolanja ili masovnog elektronskog napastovanja vjernih (spamming). Širi se velikom brzinom društvenim mrežama, ponajviše zahvaljujući popularnosti i pristupačnosti Facebooka i raznih drušvenih komunikacijskih aplikacija. 

Operativci duhovnog izluđivanja su osobe koje se nisu u stanju sučeliti sa izazovima sadašnje krize (primjerice s pandemijom i njezinim posljedicama), ili ne žele prihvatiti očite činjenica (poput činjenice da iako nisu savršena cjepiva ipak spašavaju milijune života), ali koji itekako žele kontrolirati razgovor na društvenim mrežama olakim razbacivanjem besmislenih pobožnih klišea, fraza, navoda ili izjava koje iako zvuče jako produhovljeno predstavljaju neprimjeran, neozbiljan, neodgovoran, plitak, čak praznovjeran odgovor na situaciju izazovanu pandemijom. A cilj im je dovesti u pitanje vašu obraćenost i sposobnost prosuđivanja ukoliko se ne slažete s njihovim suludim pogledima.

Evo nekoliko primjera pobožnog izluđivanja:  “Mi trebamo propovijedati evanđelje, a ne cijepljenje; ili “Molim se za vas da se obratite;” ili “Ako se cijepite to znači da ne vjerujete Bogu”; ili “Izaberite hoćete li slijediti Sotonu ili Boga?” Ili “Ako se cijepite vi ste duhovno označeni, izrešetani”. A najpobožnije izluđivanje zdrave pameti (spiritual gaslighting) izgleda otprilike ovako: “Nisam antivakser, ali ne mogu razumjeti tu podjelu crkve na cijepljene i necijepljene. Prestanite stvarati podjele među braćom i sestrama. Budimo jedno i poštujmo slobodu, pa nek se cijepi tko hoće.” 

Ovakve poruke upućene s brojnih službenih i neslužebnih propovjedanica na Balkanu, našem i svjetskom, postala su redovita pojava. Iako pozivi na jedinstvo cijepljenih i necijepljenih zvuče jako duhovno, oni u stvari poručuju sljedeće: sve dok su duhovni antivakseri pravili galamu, međusobno se hrabrili, duhovno bodrili i masovno na sve strane slali svoje omiljene teorije, a posebice svoje omiljene eshatološke zablude, bio je mir u kući jer se nitko nije usudio prozboriti suprotno. No u onom trenutku kad su se pojavili neki koji pozivaju na posvećeni zdravi razum, i počeli prozivati gluposti njihovim pravim imenima, uznemirli su se duhovi. I tada su se počeli dizati glasovi poziva na jedinstvo: ne na jedinstvo oko istine o sadašanjoj situaciji i zdravorazumski pristup panedmiji, već jednistvo po kojemu zdrav razum treba ušutjeti i ustupiti propovjedaonicu onima koji u ime jedinstva izjednačavaju istinu i glupost, život i smrt.

No ovoj priči ovdje nije kraj. Primjerice, kada posjetite njihove aktivnosti na Facebooku, tada brzo shvatite da su većina pobožnih izluđivaća pameti (spiritual gaslighters), od kako je pandemija preplavila svijet, preko noći postali društveno svjesni aktivisti. Do jučer ih naime nije bilo briga o društvenom zdravlju svijeta, niti njihovih država. No oni su se iznenada probudili, i sada smatraju svojom svetom dužnošću da ne prihvate nikakve mjere, i stubokom su predani užurbanom promicanju najnevjerojatnijih zavjera, iskrivljenih teologija i najbizarnijih laži o pandemiji. A neki među njima sada zagovaraju i radikalnije mjere: oni su duhom i tijelom uz prosvjednike u Europi, Australiji i Americi u potpori obaranju “nedemokratskih režima” koji im eto “nameću diktaturu,” jer od njih se traži da se odgovorno ponesu prema društvenoj zajednici u ovim danima napredovanja korone. 

Naime, ne mogu se oni nikako složiti da njihove države postanu diktaturske ispostave Zvijeri iz Otkrivenja. I u to ime neki pak posežu za lažnim potvrdama o cijepljenju, ili napastuju svoje pastore da im izdaju potvrde o prigovoru savjesti (kao eto oni to čine iz vjerskih razloga) – sve kako bi ostali vjerni svojim duhovnim načelima i njihovoj “istini”.  I onda tako zaneseni nama koji smo “neobraćeni” i “na drugoj strani” šalju dnevne obroke video materijala najbizarnijih sadržaja s ozbiljnim upozorrenjima poput, “Pogledajte prije nego što to sotonisti skinu s Interneta”.

Djelatnike pobožnog izluđivanja je nemoguće izbjeći. Gotovo svakodnevno me iznenadi poneki novi stari prijatelj, za kojega sam do jučer smatrao da mu je zdravo rasuđivanje bila jaka strana, zbog koga uzdahnem – “pa zar i ti?” Ima ih u izobilju u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Australiji, Africi, posvuda, da ne nabrajam. Gledanost video uradaka njihovih populističkih heroja, evangelizatora, duhovnih revolucionara dosegne na desetine tisuća dok si okom trepnuo. Toliko su gladni “prave” duhovne hrane pa posežu za uzbudljivim isprovaljivanim izvorima. A crkvene uprave, osim časnih iznimaka, ne žele se zamjeriti narodu pa se tješe da je riječ o tek neznatnoj i bezazlenoj manjini, i prolaznoj nelagodi koja će sama nekako doći na svoje mjesto.

I ja sam još prije dva mjeseca mislio da jer riječ o tek neznatnoj ali bučnoj manjini.  Sada vjerujem da smo mi “drugi”, mi “neobraćeni” u manjini. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica u njihovim dosadašnjim opsezima i sastavima. Što će ostati od njihovog zajedništva kad se pandemijska i izluđivačka prašina slegne?

No vratimo se našoj osnovnoj temi i zaključimo. Pobožno izluđivanje (pobožno izvođenje iz pameti, spiritual gaslighting) događa se tada kada jedna ili više osoba daju sve od sebe kako bi duhovno manipulirale drugom osobom ili osobama, kako bi doveli u pitanje njihov zdrav razum,  prosuđivanje i vjernost Bogu. 

Spektar pobožnog izluđivanja ne završava s nabožnim antivakserima, i njihovom pridonosu općem ludilu u kojemu svijet grca u ovom trenutku. Ipak, u ovome trenutku antivaksersko pobožno izluđivanje doživljava svoj najveći uspjeh, u omjerima da možemo govoriti o fenomenu preoblikovanja dijela kršćanskih zajednica u novi kult, ili kultove, iliti sekte. Jer dok čuvari crkvenih administracija u ime jedinstva vjernih grčevito čuvaju status quo vukovi razaraju i nepovratno razvlače stado. A ova pandemija im je došla kao naručena.

Ova moja analiza fenomena pobožnog zaluđivanja nikako nije osuda zdravog dijela kršćanstva koje se ne da uvući u vrtlog zavjera i suludih teorija.