Pandemija kršćanskog nacionalizma

Autor: Tihomir Kukolja, Houston, 1. veljače 2023.

Iako je riječ o kovanici novijeg datuma, počeci “kršćanskog nacionalizma” sežu u rana stoljeća kršćanstva, kad su vjerski i svjetovni vođe po prvi puta okusili zanosnu moć simbioze vjerske i svjetovne vlasti. Već je u četvrtom stoljeću poslije Krista rimski car Konstantin, navodno vođen nebeskim viđenjem, zaključio da će u znaku križa pobijediti svoje neprijatelje.

Kršćanski nacionalizm sastavni je dio svakog oblika nacionalizma koji se temelji na uvjerenju rasne, zemljopisne, etničke ili nacionalne kršćanske predodređenosti i posebnosti, te na posjedovanju povijesne zadaće da neka etnička, nacionalna ili politička skupina mora svim sredstvima stati u obranu svoje kršćanske vjerske i kulturne baštine.

Prepoznatljiva obilježja skupina nadahnutih kršćanskim nacionalizmom ponajčešće su nedostatak vjerskog pluralizma, odbacivanje načela odvojenosti crkve od države, nacionalna oholost, ideološka samouvjerenost, te rasna, vjerska i etnička nesnošljivost spram onih koji se ne uklapaju u nametnuti povijesni, kulturološki ili religijski okvir “mojega” “izabranog” naroda. Gdje god dolazi do miješanja nekog oblika kršćanske vjere ili tradicije i etnosa, na snazi je neki oblik kršćanskog nacionalizma.

Balkanski prostor već je stoljećima opterećen kršćanskim nacionalizmom. Omiljena krilatica “Bog i Hrvati!” razotkriva takvu duboku ukorijenjenost među Hrvatima. Na to upućuje i uvriježena misao da biti Hrvatom neizostavno znači biti katolikom; ili pravoslavcem ukoliko je netko Srbin. Naizgled bezazleno podizanje tri prsta, naročito za vrijeme skupnih fotografiranja prigodom posjeta susjednim državama, također upućuje na raširenu prisutnost pravoslavnog kršćanskog nacionalizma među brojim Srbima. Kršćanski nacionalizam prepoznajemo i u siromašnim krajevima u kojima se pod hitno grade nepotrebne suvremene i skupe crkve i hramovi, te podižu (ogromni) križevi ili krstovi na vidljivim mjestima kako bi većinski živalj dokazao manjinskom “tko je tu gazda”.

Kad godinama neizbježni mađarski premijer Viktor Orban zatvara državne granice bodljikavom žičanom ogradom kako bi “zaštitio” europsku kršćansku baštinu od “prodora” mnogobrojnih izbjeglica i muslimana, to je posljedica očitovanja kršćanskog nacionalizma u mađarskoj politici. Pa i nedavni izbor nove talijanske premijerke Giorgije Meloni, iznjedrene iz Mussolinijeve neofaštičke stranke MSI — Movimento Sociale Italiano, proizvod je sličnog, oživljenog kršćanskog nacionalizma u Italiji.

Iako je kršćanski nacionalizam znakovito oblikovao povijest Europe, nerijetko i kroz krvave ratne sukobe, njegovu suvremenu međunarodnu renesansu možemo ponajviše zahvaliti dolasku 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Donalda Trumpa na vlast 2016. godine. Za razliku od Balkana, gdje je kršćanski nacionalizam oduvijek bio obojen lokalnim varijantama tradicionalnog katoličanstva i pravoslavlja, najbučniji nositelji novog vala kršćanskog nacionalizma u Americi su politički sve prodorniji američki evanđeoski kršćani.

Donedavno periferne ali brojne evanđeoske skupine američkih kršćana objeručke su prigrlile novog vođu države i njegovu “mesijansku” krilaticu MAGA (Make America Great Again) — “Učinimo Ameriku ponovno moćnom”. U krugu najglasnijih Trumpovih sljedbenika, čiji su mu glasovi zajamčili predsjedničku pobjedu, našlo se 80% bijelih kršćana, rasnih nostalgičara sklonih Q-Anon zavjerama, prožetih odbojnošću spram izbjeglica i bilo kakvog oblika socijalne demokracije, kao i ratoborni protivnici pobačaja.

Donald Trump se pojavio kao njihov obećani izbavitelj, priželjkivan desetljećima, izmoljen milijunima molitava i najavljivan fantastičnim ‘proročkim’ vizijama tisuća samozvanih proroka. Progovoriti riječ kritike protiv novoga predsjednika bilo je isto kao i pohuliti na Božjeg pomazanika. Novoizabrani predsjednik ubrzo je shvatio moć takvog sljedbeništva, te se hitro okružio duhovnim savjetnicima iz krugova dispencionalista, supremacista, dominionista, samozvanih proroka i molitvenih bojovnika koji su nemilice objavljivali nebeske objave o nadmoćnoj pobjedi njihovog predsjedničkog miljenika.

Koliko god su oni trebali Trumpa, toliko je Trump trebao i njih. I tako je stvoreno neobično savezništo zavjetovano Trumpovim obećanjima da će Americi “vratiti” sjaj i veličinu njezinih pionirskih dana kad je, prema njihovoj zamisli, američkim kontinentom suvereno vladao bijeli čovjek nadahnut “kršćanskim vrlinama i vrijednostima”.

Sjećam se kad sam tijekom Trumpovog predsjendičkog mandata, vozeći se najduljom prometnicom prostranog Houstona, ugledao golemu predizbornu reklamnu ploču koja je tih dana slikovito izražavala duh američkog kršćanskog nacionalizma. Vidnim poljem prevladavala je velika slika Donalda Trumpa praćena biblijskim navodom: “Riječ je postala tijelo.” (Ivan 14,1) Poruka je bila jasna: kao što se Bog nekoć utjelovio u svojem Sinu Isusu Kristu da donese spasenje svijetu, tako se sada utjelovio u svojem izabraniku Trumpu da spasi Ameriku.

Jednom prigodom, kad je većina bijelih američkih kršćana još uvijek javno slavila Trumpovu pobjedu, javio mi se uznemireno jedan moj prijatelj, protestantski pastor. Usred bogoslužja u njegovoj crkvi poslao mi je poruku: “Ovo je ludnica izvan svakog nadzora. Evo, skupina mojih vjernika defilira crkvom noseći američke zastave i uzvikujući Trumpovo ime. To više nije bogoslužje, već jedan od Trumpovih predizbornih skupova.”

Dana 6. siječnja 2021. godine ljubavna sprega sve agresivnije skupine američkih evanđeoskih kršćana, osokoljena laskanjima predsjednika Trumpa, dosegla je ružni vrhunac. Toga je dana skupina najvjernijih Trumpovih sljedbenika, od kojih su mnogi bili naoružani, nasilnički pokušala onemogućiti proglašenje Joea Bidena za novog predsjednika države. Na dan kad je Kongres trebao službeno potvrditi pravovaljanost višestruko potvrđenih rezultata izbora, pod izgovorom da su izbori pokradeni te da ih je u misiju “obrane Amerike” poslao sâm predsjednik, nekoliko stotina pučista nasrnulo je u unutrašnjost zgrade Kongresa. Pravo je čudo da je u vrtlogu nastalog kaosa toga dana samo nekoliko policajaca i nasilnih prosvjednika izgubilo život.

Sve se to odigralo uz fanatičnu primjenu brutalnosti i dotad nezapamćenog nasilja, uz brojne molitve, kršćanske pjesme i krilatice. U dekoru nabožnog kićeraja, možda su najdojmljiviji bili transparenti s porukom: “Isus je moj Spasitelj. Trump je moj predsjednik.” Razjarena gomila, spremna na sve, prizivala je Krista da blagoslovi njihovo nasilje i pomogne im pri nametanju velike laži da je Donald Trump pobjednik predsjedničkih izbora, iako su višestruko provjereni rezultati dokazivali suprotno.

Nakaradnost suvremenog američkog kršćanskog nacionalizma dojmljivo razgolićuje slavljenička molitva samozvanog Q-Anon šamana Jacoba Chansleya, koji je toga dana sa skupinom naslnika osvojio dvoranu Zastupničkog doma. “Hvala Ti, nebeski Oče, što si nas milostivo udostojio da se zauzmemo za naša Bogom dana neotuđiva prava. Hvala Ti, nebeski Oče, što si bio nadahnuće ovim policajcima da nas puste u zgradu, da nam omoguće ostvarivanje naših prava, da nam dopuste da pošaljemo poruku svim tiranima, komunistima i globalistima da je ovo naša nacija, a ne njihova, te da nećemo dopustiti da Amerika — da američki put, put Sjedinjenih Američkih Država — propadne. Hvala Ti, božanski, sveznajući, svemogući i sveprisutni Stvoritelju Bože, što si ispunio ovu dvoranu svojom bijelom svjetlošću i ljubavlju, svojom bijelom svjetlošću sklada. Hvala vam što ste ovu dvoranu ispunili domoljubima koji vas vole i koji vole Krista” — zanosno je izvikivao molitelj Jacob uz odobravanje prisutnih pobunjenika, koji su istodobno, u istom zanosu i na istom mjestu željeli presuditi “izdajnicima Amerike”. Pitam se koliko bi krvoproliće toga dana bilo još tragičnije da su se ti zanesenjaci doista uspjeli dokopati tadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea i tadašnje predsjendice Predstavničkog doma Nancy Pelosi?

Dan 6. siječnja 2021. godine pamtit ćemo kao dan kad je zlouporabom Isusovog imena američka demokracija (zamalo) primila smrtni udarac. Ili ćemo ga pamtiti kao dan najave nekog novog oblika fašizma zaodjenutog u zavodljivo kršćansko ruho, spremnog da metastazira u nekom novom domaćem ili izvezenom izdanju. Kršćanski nacionalizam je vrlo zarazna bolest, sklona pandemijskom ponašanju, koja se brzo širi i lako prilagođava različitim podnebljima.

Kao primjer njezinog zaraznog karaktera može poslužiti nedavni pokušaj rušenja legitimno izabranog predsjednika Brazila Luiza Inacio Lula da Silvae. Ideološki nadahnuti trumpizmom i pokušajem državnog udara od prije dvije godine u Americi, te zaneseni idejom da time promiču Božje Kraljevstvo, nekoliko tisuća brazilskih pobunjenika nasilno je upalo u nekoliko državnih ustanova, uključujući i zgradu brazilskog Parlamenta.

I njima nije odgovaralo što je njihov miljenik, bivši brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, nedavno izgubio izbore. Po svemu sudeći, zavladala je nova politička moda u svijetu: ako vaš ultradesničarski kandidat izgubi izbore, lažite, proglasite ih ukradenima i snagom nasilja poništite izbore, pozivajući se pritom na Božje vodstvo i volju. Naime, uoči pobjede na predsjedničkim izborima u Brazilu 2018. godine, sadašnji predsjednički gubitnik i inspirator nedavne pobune, ultradesničar Jair Bolsonaro, nadahnjivao je svoje biračko tijelo izjavama poput: “Bog je iznad svega. Ne postoji svjetovna država. Država je kršćanska i manjina će se morati podrediti stajalištu većine”.1 Izjave tadašnjeg novoizbaranog brazilskog predsjednika ugodno su odzvanjale u ušima kršćanskih supremacista i dominionista u SAD-u, koji su u pobjedi Jaira Bolsonara 2018. godine prepoznali plod Trumpove politke i utjecaja.

Da američki kršćanski nacionalizam predstavlja novu “evangelizaciju” koja se naveliko i lukavo izvozi putem raznovrsnih medija i propovjedaonica diljem svijeta, i sâm sam se mogao uvjeriti prigodom posjeta afričkom kontinentu 2019. godine. Tada sam bio počašćen pozivom da sudjelujem na godišnjem Nacionalnom molitvenom doručku u Kampali, glavnom gradu Ugande. Blizak molitvenim doručcima u Americi koji okupljaju predsjednike, kraljeve i razne državne i društvene uglednike, nisam bio stranac niti ovom nadasve lijepom molitvenom događaju koji je u duhu afričke opuštenosti i gostoljubivosti, uz obilje pjesama, potrajao nekoliko sati. Ono što nisam očekivao bio je izbor glavnog gostujućeg govornika, Johnnyja Enlowa iz Sjedinjenih Američkih Država, koji je pozvao kršćane Ugande da zauzmu sve društvene i političke položaje utjecaja u Ugandi.

Oduševljeni uzvanici tog središnjeg godišnjeg molitvenog događanja u srcu Afrike u nedužnosti svojih srdaca čuli su jednostavan poziv kršćanima Ugande da u njihovoj zemlji budu “sol zemlje i svjetlo svijetu” (Matej 5,13.14). Međutim, znajući od ranije vjeronazor govornika, ja sam čuo sasvim drugu poruku. Pastor Johnny Enlow, koji po svemu sudeći i dan-danas vjeruje da je Donald Trump još uvijek pravovaljani i od Boga određeni američki predsjednik, jedan je od pokretača i vođa militantnog hibridnog kršćanskog pokreta “Proročanstvo sedam planina” (The Seven Mountain Prophecy) te autor istoimene knjige. Sljedbenici ovog pokreta promiču ideologiju potpunog nadzora “kršćana” nad sedam najutjecajnijih područja koja oblikuju današnju kulturu i svjetonazore društva: obitelj, religiju, obrazovanje, medije, zabavu, poslovni svijet i političku vlast. Prema njihovu učenju, kršćani trebaju zavladati svijetom, milom ili silom.

Kad ponukani ovim člankom posjetite Google i potražite pregršt fotografija koje prikazuju bivšeg predsjednika Donalda Trumpa okruženog pobožnim skupinama njegovih molitvenih bojovnika i savjetnika, budite sigurni da većina nazočnih pripadaju ideološkom obrascu bliskom pokretu “Proročanstvo sedam planina”, koji i nadalje svesrdno priželjkuju Ameriku u kojoj će oni “u Isusovo ime” vladati čvrstom rukom, i time pridonijeti ubrzanju dolaska Kristovog Kraljevstva. 

Primjerice, svojevremo glavna duhovna savjetnica predsjednika Trumpa, dominionistica Paula White, zanesena strašću ostvarenog duhovnog i političkog autoriteta, javno je propovijedala: “Kamo god ja ulazim, tamo Bog vlada. Kad ja hodam Bijelom kućom, Bog hoda Bijelom kućom. Tamo gdje ja stanem, sveto je tlo.” A uoči izbora koje je Donald Trump pravomoćno izgubio prije tri godine, Paula je u samouvjerenom zanosu molila, prorokovala, preklinjala i naređivala Bogu da zajamči Trumpu drugi predsjednički mandat. U podugačkoj molitvi, s puno opetovanja, Paula je ritualno vikala: “Ti si Bog mača; uzmi mač, Gospodine, odvoji pšenicu od korova, udari, udari, udari, sve do pobjede! Čujem glas pobjede, čujem glasove pobjede u nebeskim prostorima. Anđeoske snage dolaze, iz Afrike, iz Afrike, iz Afrike… anđeoske snage dolaze!” 2. 3.

A kad takve ideje zakucaju na vrata državnih ustanova, koje su donedavno štitile načelo odvojenosti crkve od države, vjersku slobodu i razvnopravnost svih građana, onda je potrebno znati da je američka demokracija na izdisaju. Nažalost, prije nekoliko dana mogli smo se osvjedočiti kako izgleda kad američki Zastupnički dom postane taocem agresivne i opstrukcionističke skupine vjerskih i političkih fanatika koji su spremni svoj svjetonazor neumorno nametati većini, sve dok iscrpljivanjem ne postignu željeni cilj.

Luren Boebert, mlada i radikalno desničarski usmjerna predstavnica Kongresa, predstavlja glasnogovnicu sve glasnije struje republikanskih radikala. Lauren je jedna od predvodnica skupine od dvadesetak izrazito desničarskih zastupnika koji sebe nazivaju Klubom slobode (Freedom Caucus), koji su nedavno četiri dana opstruirali izbor predsjednika američkog Zastuničkog doma. Ona naziva odvojenje crkve od države smećem i ne krije da je kršćanska nacionalistica i da želi vidjeti Ameriku u rukama sličnih kršćanskih fanatika. Nedavno se na jednom vjerskom skupu obratila svojim istomišljenicima: “Vrijeme je da se pozicioniramo i ustanemo, zauzmemo naše mjesto u Kristu i utječemo na ovu naciju, na što smo i pozvani. Ovo je vrijeme kad trebate znati da ste pozvani biti dijelom ovih posljednjih dana. Vi morate imati ulogu u uvođenju Isusovog drugog dolaska.”4

A što se može dogoditi ako kršćanski nacionalizam dovedemo do njegovog logičnog, orvelijanskog zaključka?

Već godinu dana svjedoci smo brutalne i bešćutne ruske agresije protiv suverene i trideset godina međunarodno priznate Ukrajine. Ovaj rat, koji po masovnosti krvoprolića i opsegom razaranja neodoljivo podsjeća na svirepost Staljinovog boljševizma i Hitlerovog nacizma, takođe je ideološki obogaćen kršćanskim nacionalizmom. Niti jedan nacionalizam nije uspješan bez religijske ideološke podloge. Uz glasnu potporu Ruske pravoslavne crkve, Vladimir Putin želi obnoviti moćnu i veliku Rusiju, u čemu uživa neskrivenu potporu moskovskog partijarha Kirila.

I jedan i drugi prikazuju ruskom narodu ovaj rat kao borbu između dobra i zla. “Ušli smo u sukob koji nije samo fizičkog, već i metafizičkog značaja,” rekao je patrijarh Kiril u svojoj propovijedi nekoliko dana nakon početka ruske agresije.5 U više navrata govorio je o “ruskom svijetu” u kojemu ne postoji Ukrajina, jer “Ukrajina, Rusija i Bjelorusija — mi zajedno smo Sveta Rusija… Mi štitimo jedinstveni civilizacijski prostor koji se zove Sveta Rusija”, govorio je Kiril.6

Patrijarh Kiril je također izjavio da Rusi čine “herojsko djelo” ubijanjem Ukrajinaca. Nije stoga niti čudno što je nedavno taj najviši crkveni vođa Rusije “razriješio” sve ruske vojnike svakog grijeha i krivnje za zločine koje su ili će uskoro počiniti, otvarajući im tako, u slučaju vjerojatne pogibije, neposredan ulazak u nebeske prostore.7

Nastranost takvih “produhovljenih” izjava patrijarha Kirila, u kontekstu divljanja ruskog etnonacinalizma koji nemilice odnosi nebrojene ukrajinske živote i živote stotina tisuća ruskih mladića ubačenih uglavnom mimo njihove volje u ratnu klaniocu, još je dodatno naglašena prizorima brojnih fotografija koji prikazuju svećenike Ruske pravoslavne crkve kako iz svojih škropila obilato “svetom vodom” tuširaju redove novih ruskih ročnika. Ovim obredima Ruska pravoslavna crkva priprema žive ruske ročnike za njihovu prijevremenu i skoru smrt.

Ovome popisu svakako treba pridodati i ciničnu izjavu ruskog propagandista Vladimira Solovjeva, koji je u nedavnom televizijskom nastupu “dušebrižnički” hrabrio ruske vojnike koji se u velikom broju smrzavaju i umiru na bojištima i rovovima u Ukrajini: “Zašto se bojite onoga što je neizbježno? Pogotovo kad idemo u raj. Smrt je kraj jednog zemaljskog puta i početak drugog.”8

U konačnici, svaki kršćanski nacionalizam nalazi se negdje na putanji između Trumpovog i Putinovog kršćanskog nacionalizma. On počinje naizgled bezazleno, opravdano, domoljubno, da bi uskoro, nakon što se stvore povoljne prilike, poprimio oblik neskrivenog nasilja.

A njihova zajednička obilježja su idealiziranje i rekonstruiranje prošlosti; stvaranje mitova o povijesnoj kršćanskoj predanosti vlastitog naroda; ljubav prema autokraciji i diktaturi; ukidanje vjerskog pluralizma; opsjednutost poglavito izmišljenim unutarnjim i vanjskim neprijateljima; fanatična predanost selektivno izabranim biblijskim i društvenim vrijednostima; netrpljivost prema onima koji su drukčiji od njih; odbacivanje načela odvojenosti crkve od države; želja za nadziranjem i vlašću; te na kraju — kad rukavice padnu — prigrljivanje nekog oblika fašizma.

Zapravo, kršćanski nacionalizm nije daleko umakao ideji islamističkog džihada, i nema ništa zajedničko s kršćanstvom ili Kristovim naukom. Kršćanski nacionalizam nije daleko odmakao od mentaliteta iranskog udruženog vjerskog i političkog sustava koji ubija, utamničuje, muči i iznuđuje priznanja zbog nošenja pokrivala za glavu na “neprikladan način”, ili zbog prosvjedovanja protiv iranskog vjerskog nacionalizma.

Kršćanski nacionalizam podsjeća na Isusovo upozorenje: “Dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu čini službu.“ (Ivan 4,1)

Kršćanski autor Gregory A. Boyd u svojoj knjizi Mit kršćanske nacije upozorava: “Građanin Božjeg Kraljevstva mogao bi i trebao bi tvrditi da je kršćanska inačica kraljevstva svijeta zapravo najgora inačica koju je svijet ikada vidio. Jer upravo je ovo bila inačica kraljevstva svijeta koja je najviše naškodila Božjem Kraljevstvu. Ne samo da je mučila i ubijala, kao što to često čine inačice kraljevstva svijeta; činila je to pod Kristovom zastavom… Ako su nasilje i ugnjetavanje demonski, nasilje i ugnjetavanje ‘u ime Isusovo’ su to daleko više. Kršćanska crkva je time osramotila Kristovo ime, povezujući Njegovo Kraljevstvo sa zločinima koje je stoljećima činila. Stoga je, u ime pridobivanja svijeta za Isusa Krista, crkva često postajala glavna prepreka vjeri u Isusa Krista.”10

Ovaj tekst objavila je i Udruga vjeske slobode u Republici Hrvatskoj u glasilu udruge “Vjerska sloboda”, broj 1, 2023. godina, godište 15. Video feature istoga sadržaja možete potražiti na našem YouTube kanalu.

Bilješke:

  1. A Metaphor for the Hijacked Church, Tihomir Kukolja, 12. studeni 2018, https://kukolja.wordpress.com/2018/11/12/a-metaphor-for-the-hijacked-church/
  2. ‘The Lord says it is done’: White House spiritual adviser Paula White prays for ‘angels from Africa’ to cement Trump’s re-election, Joe Somerland, Independent, 5. Student 2020.  https://www.independent.co.uk/news/world/americas/us-election-2020/us-election-trump-paula-white-house-prayer-b1616014.html
  3. Now This News, 5. studeni 2020. https://youtu.be/I4daeEacIVI
  4. Diana Ravitch, Lauren Boebert Predicts the End Times are Coming Soon, 30. Studeni 2022. https://dianeravitch.net/2022/09/30/lauren-boebert-predicts-the-coming-of-the-end-times/
  5. The Christian nationalism behind Putin’s war, Ishaan Tharror, Orthodox Christian Laity, 19. travnja 2022.  https://ocl.org/the-christian-nationalism-behind-putins-war/
  6. False “Prophecies” as Justification for the War, Sherii Shumylo, Orthodox Times, https://orthodoxtimes.com/false-prophecies-as-justification-for-the-war-sectarian-hoaxes-by-moscow-patriarch-kirill/
  7. Ruski patrijarh Kiril kaže da smrt u Ukrajini ‘pere sve grijehe’, Radio Slobodna Evropa, 26. Rujna 2022. https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-patrijarh-kiril-ukrajina-rat-grijesi/32052626.html
  8. Suluda izjava ruskog propagandiste, 3. Siječnja 2023. https://www.telegraf.rs/vesti/svet/3609718-ruski-propagandista-porucio-rusima-da-se-ne-plase-smrti-jer-idu-u-raj
  9. A Metaphor for the Hijacked Church, Tihomir Kukolja, 12. studeni 2018, https://kukolja.wordpress.com/2018/11/12/a-metaphor-for-the-hijacked-church/

Dvije duhovne misli: razmišljamo

Tihomir Kukoloja, Kratko razmišljanje o jedinstvu kršćana: Razmišljam o jedinstvu kršćana i podijeljenosti koja sablažnjava i razvodnjava svaki ozbiljan pokušaj evangelizacije svijeta. No smijemo li inzistirati na jedinstvu kršćana po svaku cijenu? 

Tihomir Kukolja, Stvorimo sebi ime: Od onih drevnih dana izgradnje Babilonske kule, Egipta, Babilona ne prestaje nadimanje ljudskog roda na nadživi sebe i ljudsku smrtnost, i pretvori sebe u boga. Kratko razmišljanje za ovaj tjedan. Ovaj prilog u cijelosti potražite na kanalu YouTube @dumspirospero2023 

Najavljujemo novi niz predavanja, promišljanja i razgovora

Najavljujemo novi niz predavanja, promišljanja i razgovora u duhu latinske uzrečice “Dok dišem nadam se”. Apostol Pavao opisuje svijet rastrgnut između ove, zemaljske stvarnosti u kojoj vlada nemir, nepravda i sve veće ludilo u međuljdskim odnosima, i stvarnosti Kraljevstva Božjeg, u kojemu vlada mir i pravednost beskrajna. Pavao zaključuje: “Sve stvorenje zajedno uzdiše i zajedno trpi u porođajnim mukama sve dosad.” Rimljanima 8,22. Pavao nas također upućuje na život ispunjen vjerom i nadom: “Sada gledamo kroza zamagljeno zrcalo, a uskoro ćemo gledati licem u lice.” 1. Kor. 13,12. Stoga i naslov novoga niza glasi “Dok dišem nadam se”, ponikao iz latinske uzrečice “Dum Spiro Spero”. Kako nam valja živjeti, promišljavati i nadati se danas dok osluškujemo dolazak nove sutrašnjice? O tome ćemo razgovarati, puno i uskoro. Očekivani početak, četvrtak 2. veljače, 2023.

Što učiniti s vremenom koje nam je dano?

Aktualna riječ – Što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano? Usred ludnice zbivanja Tolkienovog svijeta opisanog u njegovoj trilogiji “Gospodar prstenova,” slične ludnici naših dana (brutalni ratovi, nasilje, obezvrijeđeni ljudski životi…), razgovaraju Frodo i mudri Gandalf: “‘Volio bih da se to nije dogodilo u moje vrijeme’, reče Frodo. ‘I ja,’ reče Gandalf, ‘kao i svi koji dožive takva vremena. Ali to nije na njima da odlučuju. Sve što trebamo odlučiti je što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano’.” (J.R.R. Tolkien, Gospodar prstenova). Što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano? To je pitanje o kojemu često razmišljam. To je također i naslov moje propovijedi aktualne tematike koju sam podijelio u subotu, 22. listopada, 2022. godine s vjernicima i posjetiteljima središnje Kršćanske adventističke crkve u Zagrebu, inače poznate kao Crkva Prilaz, odnosno Zagreb 1. Poslušajte. Preporučite.

Treća godina pandemije, dr. Tihomir Odorčić

dr. Tihomir Odorčić

In Medias Res: U najnovijem razgovoru povodom ulaska u treću godinu pandemije dr. Tihomir Odorčić pojašnjava učinak Omikrona posebice u zemljama Jugoistočne Europe, te sličnosti i razlike između Omikrona i Delte.

Pandemija duhovnog izluđivanja (2)

Autor Tihomir Kukolja

Nedavno sam pisao o pojavi pandemije duhovnog izluđivanja raširenoj među brojnim kršćanima u ovim danima bremenitim pandemijom korone. Da podsjetimo, duhovno izluđivanje — odnosno duhovni “gaslighting” — je pobožno mentalno iscrpljivanje druge osobe duhovnom samouvjerenošću te opetovanom uporabom besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih duhovnih navoda. Primjerice, vođeni osjećajem duhovne nadmoći, Jobovi prijatelji zlostavljali su shrvanog Joba gomilama pobožnih izjava s ciljem da ga uvjere kako ga Bog kažnjava zbog nekog njegovog neokajanog grijeha. 

Jedan od oblika duhovnog izluđivanja događa se kad netko sumnjive društvene angažmane opravdava iskrivljenom pobožnošću. Primjere ovakvog duhovnog izluđivanja možemo prepoznati u ponašanju osoba sklonih vjerskom fanatizmu koje, iako donedavno društveno i politički nemarne, odjednom postaju uvjereni da ih Bog vodi da postanu glasni prosvjednici protiv “nesloboda i diktature” izazvanih mjerama zaštite protiv pandemije. Oni sada zanosno vjeruju da su postali dio značajnog društvenog otpora “zlu i bezakonju”.

Primjerice, australski populist Graham Hood, umirovljeni komercijalni pilot, s ponosom unosi svoja vjerska uvjerenja u svaki svoj javni nastup protiv “nametanog” cijepljenja. Svaku njegovu Facebook videoporuku, koje su se tijekom studenog i prosinca prošle godine pojavljivale gotovo svakodnevno, pogledale su i s odobravanjem komentirale tisuće njegovih vjernih slejdbenika. A sadržaji njegovih poruka donose sve — od ljutnje na australske vlasti koje žele “ubiti svoju djecu”, Q-Anonovih zavjera, iskrivljenu teologiju, pa sve do doslovnog poziva na masovnu pobunu Australaca protiv “globalističkog nasilja kovidom”. Njegovo srce zaneseno je svetim poslanjem da “vrati Australiju” na pravi put.  

Hood, kojega njegovi brojni sljedbenici nazivaju “naš kapetan”, postao je junak i uzor u očima mnogobrojnih australskih kršćana antivaksera. Mnogi među njima dijele njegovu adventističku vjeru. Na nedavno održanom velikom prosvjedu u Sydneyju nastupio je javno kao jedan od omiljenih govornika. U svojem obraćanju prosvjednicima povezao je poruku o svojoj vjeri  s pozivom da se odlučno suprostave vlastima. Usporedio je njihov antivladin pokret s hrabrošću američkog heroja Drugog svjetskog rata i pacifističkog ratnog bolničara Desmonda Dossa. “Ako žele zabiti iglu u našu djecu, prvo će morati proći kroz nas”, izjavio je zanosno usred govora uz glasno odobravanje prosvjednika.

Drugi primjer je profesor molekularne biologije dr. Tomislav Terzin, Kanađanin srpskog podrijetla, također adventistički vjernik kojega vole mnogi kršćani što se opiru obveznom cijepljenju diljem jugoistočne Europe. Njegovi video nastupi s lakoćom pokupe tisuće pregleda u prvih nekoliko sati nakon objavljivanja. 

U nedavnom objavljenom video intervjuu pod naslovom “Ne dopustite im da nas dijele” pozvao je “kršćane, Židove i muslimane” da se okupe oko istog Boga u činu “prkosa i otpora prevladavajućoj bezbožnosati”. “Budimo neposlušni ovoj maloj skupini ljudi koja nas želi strpati u svoje torove,” pozvao je dr. Terzin svoje gledatelje odobravajući nedavno održani prosvjed protiv cijepljenja u Zagrebu.

Zagrebački prosvjed organizirale su uglavnom krajnje desničarske političke i vjerske skupine koje su na prosvjedu istaknule transparente s likom Djevice Marije — želeći time objaviti kako prosvjed ima i njezinu podršku. A na prosvjedu je protiv “diktature cijepljenja” zanosno govorio i svećenik fra Lazar Perica. Prosvjednicima se obratio pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija!” te poručio da “cjepivo ne postoji”. Na kraju ih je sokolio riječima: “Živite i umrite ko slobodni ljudi!”

Dr. Terzinu se taj prosvjed svidio, te je u svojem YouTube javljanju izrazio nadu da će i drugi gradovi i zemlje u Europi i svijetu krenuti stopama hrvatskih prosvjednika. S odobravanjem je govorio o prosvjedima na kojima su prosvjednici viđeni kako, u znaku solidarnosti s ljudima koji se ne žele cijepiti, uništavaju svoje potvrde o cijepljenju. Dr. Terzin je usporedio ograničenja usmjerena na svladavanje pandemije koronavirusa diljem Europe s fašističkim progonom Židova u Drugom svjetskom ratu.

Iako je većina vjerskih zajednica službeno izrazila podršku cijepljenju, otpor ovlastima cijepljenja prelazi granice vjerskih zajednica. Poput okolnosti s navodnim viđenjima u Međugorju, iako službena Katolička crkva ne podupire ta viđenja, na populističkoj razini ta navodna viđenja uživaju potporu milijuna katoličkih hodočasnika iz cijelog svijeta. Slično s Međugorjem, iako vjerske zajednice podržavaju potrebu odgovornog cijepljenja u ovom dugotrajnom razdoblju pandemijske krize, populistički pokreti otpora cijepljenju ne brinu o službenim stajalištima njihovih vjerskih organizacija i ustanova, već slijede vlastita populistička viđenja o pandemiji.

Zapravo, otpor cijepljenju ne poznaje granice vjerskih zajednica. Pojavljuje se redovito u obliku neograničenih zaliha Q-Anonovih teorija zavjere, izokrenutih teoloških i eshatoloških tumačenja, s obiljem iskrivljenih proročkih izračuna, i s izraženom političkom privrženošću krajnjoj desnici. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, mnogi su bijeli evanđeoski kršćani nadahnuti republikanskim porivom da pruže otpor svemu što podržavaju demokrati. Oni su protiv cijepljenja samo zato što demokrati pozivaju Amerikance da se dosljedno cijepe. 

Razlozi koji navode kršćane populiste raznih zajednica na otpor cijepljenju razlikuju se u nijansama, no svi su oni ujedinjeni u prkosu protiv bilo kakvih poziva na odgovorno cijepljenje. Izgleda da je rođen novi ekumenizam koje objedinjuje protivljenje cijepljenju i prihvaćanje creda opasnih i suludih teorija zavjere. Naime, ako je suditi po njihovim aktivnostima na društvenim mrežama ili prosvjednim skupovima, antivakseri svih političkih i religijskih boja jako se dobro međusobno razumiju.

Zabrinjavajuće mnogo kršćana, koji donedavno nisu previše marili za društveno i političko zdravlje svojih zemalja, s dolaskom pandemije postalo je glasnim borcima za “ljudska prava” i “slobodu izbora”. Donedavno oni nisu brinuli o neljudskom ponašanju njihovih država spram izbjeglica. Zamisao o suprostavljanju nacionalizmu, rasizmu i raznim društvenim nepravdama bila je daleko od njihove društvene svijesti. Njihovi uobičajeni izgovori na svaki poziv da se uključe u ozdravljivanje društvene zajednice uvijek bi glasili: “Mi kršćani se ne bavimo politikom.”

Ali sada, usred pandemije i probuđeni, oni žele spasiti svoje zemlje i svijet od “tiranije nadolazeće diktature”. Pozivi da prihvate cijepljenje kao izraz odgovornog ponašanja prema sebi, članovima svojih obitelji i prema društvenoj zajednici oni rezignirano odbacuju kao napad na njihove slobode. Oni mrze “društveno razdvajanje”, maske i cjepiva. Oni ne žele da im znanstvenici, njihove vlade, a niti vođe njihovih vjerskih zajednica “nameću” što da rade. Oni danas isključivo brane svetost vlastite udobnosti i fanatizma. Oni su danas u pobuni protiv svega, osim navale nebuloznih teorija zavjere i lažnih informacija, jer, po njihovom mišljenju, “tako im govori Biblija”.

I u svojem fanatizmu brojni antivakseri olako pribjegavaju prijevarama kako bi izbjegli cijepljenju. Poznat mi je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama gdje su članovi jedne crkve zahtijevali od svojeg pastora da im u ime crkve izda potvrdu o izuzeću od cijepljenja iz vjerskih razloga, iako je njihova vjerska zajednica jasno očitovala svoju podršku cijepljenju te javno objavila da ne postoji sukob između vjere koju ispovijedaju i cijepljenja protiv Covida. Kad je pastor zamolio svoje nadređene da mu pomognu u rješavanju krize, budući da nije bio voljan izdavati i potpisivati takve ispričnice, rečeno mu je: “Riješi to sam kako najbolje znaš.” Nadređeni nisu htjeli uvrijediti konzervativno antivaksersko biračku tijelo njegove mjesne crkve.

Australski mediji progovorili su nedavno o slučaju liječnika, vjernika Adventističke crkve, koji je vjerovao da čini kršćansku uslugu time što je izdao nekoliko stotina lažnih zdravstvenih potvrda koje oslobađaju pacijente od obveze cijepljenja. Australska policija saslušala je ovog liječnika i nedavno mu je obustavljena liječnička punomoć. Većina njegovih klijenata, primatelja lažnih potvrda, također su kršćani. Jedan moj prijatelj uočio je ovih dana: “Izgleda da je u izbjegavanju žiga Zvijeri svaka podvala dobrodošla.”

Raširenu prisutnost antivaskerske zavedenosti gotovo je nemoguće izbjeći. Ono što je čini mnogima privlačnom jest što nam dolazi umotana u ruho velike pobožnosti. Gotovo me svakodnevno iznenadi poneki prijatelj ili poznanik, za koga sam donedavno vjerovao da posjeduje zdravo duhovno prosuđivanje, s nekom novom elektronskom porukom ili izjavom vrlo upitnog sadržaja. A ponekad bih u istome danu primio po dvije ili više sličnih ili istovjetnih poruka bizarnog sadržaja s pozivom da hitno pogledam neki novi video-uradak koji otkriva “istinu” o pogibeljnom učinku cjepiva. Ponekad bi najava nekog novog zevjereničkog video-uratka stigla s napomenom: “Pogledajte prije nego što ga sotonisti skinu s interneta.”

Još sam prije dva ili tri mjeseca mislio da je riječ o tek malenoj ali glasnoj manjini zavedenih. Sada vjerujem da su neke crkvene sredine u potpunosti zahvaćene fanatizmom i pokrivalom zavjera, iskrivljenih eshatoloških narativa i desničarskih političkih ideologija. Neodređene izjave crkvenih dužnosnika, koji ne žele nikoga uvrijediti, samo dodatno produbljuju krizu.

S druge strane, oni koji se u svijet drznu uputiti jasnu poruku, poput nedavne službene video-izjave koju je objavilo adventističko vodstvo u Njemačkoj (10), nailaze na znakoviti otpor i mnoštvo prijezirnih komentara, čak i upozorenja da jasno izrečen poziv na cijepljenje može uzrokovati rescjep zajednice. “5000 manje (članova)” — stoji u jednom komentaru uz priloženu video-poruku podijeljenu na Facebooku. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica nakon pandemije. Što će od njih ostati kad se slegne pandemija i prašina antivakserskog ludila?

Najsvježija ilustracija dolazi iz poruke propovijedi dr. Conrada Vinea, održanoj sredinom siječnja u crkvi Village Church, u Berrien Springsu u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta crkva, smještena nedaleko vodećeg adventističkog Sveučilišta Andrews, tijekom pandemije postala je glasnogovornikom otpora cijepljenju i službenom stajalištu Adventičke crkve u svijetu koja podržava odgovorno cijepljenje. U svojoj propovijedi dr. Vinea je službenu odluku nazvao “ilegalnom i bogohulnom”. Zaključci njegove propovijedi su zapravo ultimatum Generalnoj konferenciji da “povuče odluke iz 2015. i 2021. godine”, “ispriča se vjernicima” i oblikuje “fond kompenzacije vjernicima” koji su bili “oštećeni zahvaljujući nelegitmnim” službenim stajalištima. Dr. Vinea također stavlja na dušu autorâ službenih crkvenih stajališta potpore cijepljenju — moguću podjelu međunarodne Adventističke crkve.

I doista, možemo reći da je duhovno izluđivanje poprimilo tolike mjere da možemo govoriti o pojavnosti preobrazbe dijela kršćanskih zajednica u novi kult, odnosno nove sljedbe. Dok čuvari crkvenih administracija odlučno štite status quo, vukovi uništavaju i nepovratno raspršuju stado. Njima je ova pandemija došla kao naručena. Izgleda da je pandemija izbacila na površinu sav teološki i ideološki talog koji je godinama, odnosno desetljećima bio potisnut ispod površine. Stanje u kojem niti nakon dvije godine pandemije ne vidimo izlaz iz tunela, otvara pobožnim antivakserima vrata zlatnih mogućnosti neprekidnog “evangeliziranja”.

U međuvremenu je broj naših prijatelja i poznanika zaraženih virusom u stalnom porastu. Mnogi među njima bore se za život. Majke, očevi, sinovi, kćeri, prijatelji šalju nam svoje zahtjeve za usrdnim molitvama. Izražavanje sućuti postala je svakodnevica. Iako sam prestao prebrojavati umrle među poznatima, ne mogu se oteti žalosti zbog onih koji su nas prerano i nepotrebno napustili jer su povjerovali lažnim učiteljima koji su ih uvjerili da mogu pobijediti koronu bez cjepiva. 

A takvom nemilom stanju odmaže i neodgovorno ponašanje (nekih) dušebrižnika koji do sada nisu svojim vjernicima nedvosmisleno objasnili da cijepljenje nema nikakve veze sa žigom Zvijeri, te da je riječ o isključivo zdravstvenom, a ne o teološkom pitanju, niti o pitanju ljudskih prava i vjerske slobode. To je stoga što su mnogi među njima i sami podlegli kojekakvim antivakserskim pričama, ili pak smatraju da je jedinstvo zajednice važnije od ljudskih života. Često se niti oni pastori koje je prodrmalo neugodno iskustvo korone, ne usuđuju napokon javno pozvati: “Braćo i sestre, cijepite se.” A u posljednje vrijeme čujemo i prigovore zabrinutih vjernika: “Crkve su nam zaražene, a mi ne smijemo ništa reći o cijepljenju.” Sve u svemu, vjernici umiru, a u zraku se osjeća ozračje podilaženje antivakserima. Dakako, u ime zaštite zajedništva.

Istodobno, duhovni antivakseri nastavljaju svoj pohod zavjera i poricanja činjenica, uvijek spremni ponuditi još jedan duhovni kalup, krivo primijenjeni biblijski navod, ili podastrijeti još jednu optužbu da su za sve krivi podli znanstvenici i političari, i dakako oni koji potiču svoje bližnje na zdravorazumski pristup cijepljenju. Oni će i nadalje posvuda tražiti bilo kakvu potvrdu o smrtonosnom učinku cijepljenja, iako činjenice potvrđuju suprotno; ali neće reagirati kad netko iz njihovog kruga poznanstva umre nepotrebno i prerano jer je nasjeo njihovoj kolektivnoj zavodljivoj promidžbi. 

Činjenice o pandemiji ne mogu se mijenjati ili produhovljavati. One nemaju dvije strane koje treba pomiriti. Činjenice koje su dokazali milijuni do sada cijepljenih ljudi svjedoče da nesavršena cjepiva zapravo spašavaju živote. Jedna od najvećih tragedija ove pandemije, uz milijune smrtnih ishoda, jest u tome što velike skupine kršćana nastavljaju nemilice širiti lažne i pogibeljne informacije. I kad jednog dana ova pandemija dođe svojem kraju, pobožni antivaskeri će opet samosvjesno podignuti glave i poručiti: “Vidite da smo bili u pravu kad smo rekli da ova pandemija ne postoji.” 

Na kraju razmišljam o nedavnom upozorenju Roberta K. Vischera, profesora prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Thomas u Minneapolisu: “Kad svijet vidi nas kršćane kao lakovjerne, naivne i nespremne odraditi zahtjevan posao kritičkog prosuđivanja informacija, mi tada gubimo kredibilitet u svemu — uključujući i kredibilitet naše tvrdnje o povijesnoj istinitosti Evanđelja.”

Prvi dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja možete pročitati ovdje. 

Projekcija i teorije zavjere

Autor Tihomir Odorčić

Govoriti o fenomenu teorija zavjere i njihovih sljedbenika svakako bi zahtijevalo više od jednog članka i samo jednog pogleda. Ovim razmišljanjem htio bih istaći tek jedan od mnogih odgovora na pitanje zašto netko razmišlja o pojavama u društvu načinom teoretičara zavjere. Odgovorio bih pomoću u psihologiji poznatih obrambenih mehanizama.

Koliko je takvih obrambenih mehanizama ovisi od pojedinih autora. Najčešće ih spominju sedam, ali čak i oni koji ih navode deset, kažu: “Ovo su neki od obrambenih mehanizama”. Zašto uopće trebamo i koristimo obrambene mehanizme? Zato da bismo se zaštitili od osjećaja tjeskobe i krivnje tada kada nam naši “niži” ali i oni ”viši” zahtjevi postanu prejaki da bismo se nosili s njima. Obrambeni mehanizmi funkcioniraju na nivou nesvjesnoga te nam tako pomažu odagnati neugodne osjećaje (npr. anksioznost). Radi se o sasvim prirodnim i normalnim reakcijama, ali kada postanu prejake mogu se razviti neuroze kao što su produžena stanja tjeskobe, fobije i konačno opsesije.

Najpoznatiji, odnosno najčešće spominjani obrambeni mehanizmi su potiskivanje, negacija, pomak, regresija, projekcija, racionalizacija i sublimacija.

  • Potiskivanjem nesvjesno odbacujemo misli koje nas uznemiruju ili ugrožavaju.
  • Negacijom zaustavljamo vanjske događaje da bi doprli do naše svijesti. Ako je neka situacija jednostavno prejaka da bi se njom bavili, mi je odbijamo prihvatiti ili iskusiti.
  • Pomakom ćemo našu impulzivnost (npr. agresiju) uputiti prema drugoj osobi ili objektu.
  • Regresija je povratak na već “prerasle” načine ponašanja u situaciji kada se suočimo sa stresom.
  • Projekcija je pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama.
  • Racionalizacija predstavlja kognitivno iskrivljavanje činjenica kako bi se neki događaj ili impuls učinio manje prijetećim.
  • Sublimacija je zadovoljenje nekog impulsa (npr. agresije) nekim socijalno prihvatljivim objektom ili aktivnošću.

I kako onda povezati način razmišljanja teoretičara zavjere s nekim od gore navedenih obrambenih mehanizama?

Slušajući ovih dana, zapravo mjeseci, brojne YouTube predavače kako zasigurno i uvjerljivo iznose neke svoje tvrdnje, pitao sam se zašto većina drugih ljudi, pa ne samo onih običnih, koje ovi predavači vole zvati “ovce”, ne misle tako? Zašto običnom čovjeku ne padne na pamet da bi neka velika farmaceutska kompanija radila lijek samo zato da naškodi ljudima? Zašto većina drugih znanstvenika koji isto tako poznaju molekularnu biologiju poput jednog predavača čije sam predavanje slušao, ne vide mogućnost da se samo umjetnim djelovanjem mogu potaknuti virusi na stvaranje novih varijanti? Zašto većina ljudi kada na vijestima prati događaje ne vidi zlokobne tajne udruge, davno skovane planove, zle i odvratne moćnike, neke čak spomenute imenom i prezimenom? Zašto većina ljudi, kako onih običnih tako i onih upućenih, vide tek prirodni razvoj događaja koji se više ili manje ponavljaju kroz cijelu poznatu povijest civilizacije, a ne neke zle udruge i zlohotne namjere?

Budući da je teoretičar zavjere čovjek od krvi i mesa koji živi u svijetu u kojem je suočen sa zlom kao i svi mi, ima tendenciju da se mu odupre pa i potrebu da ga razotkrije. Zacijelo nas negativni događaji oko nas ne ostavljaju ravnodušnima. Štoviše u nama proizvode osjećaj tjeskobe i straha. Naročito ova situacija s pandemijom kojoj zasada nitko ne vidi kraja. Teoretičar zavjere ili teorijama zavjere sklon čovjek nesvjesno želi odagnati osjećaje tjeskobe, usamljenosti (fizičke ili emocionalne), straha od budućnosti, nezadovoljstva, bijesa, razočaranja, osjećaje inferiornosti u sistemima koji mu se čine neprijateljski, koristeći neke od gore navedenih obrambenih mehanizama.

Gledajući te mehanizme i moguće pribjegavanje njima u svrhu razrješenja emocionalne napetosti ili pritiska, posebno mi je u oči pala projekcija. Taj obrambeni mehanizam spominje “pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama”. Stvarno ne znam kakve su misli ljudi koji stvaraju teorije zavjere, ali ako u svojem nesvjesnom traženju zaštite od tjeskobe i straha vide samo zle namjere, ako u ljudima koji su podijelili na milijarde dolara za sprječavanje zaraznih bolesti u nerazvijenim zemljama te u ljudima koji su pokrenuli demokratizacijske procese u neslobodnom dijelu Europe vide zle i otuđene monstrume, onda se pitam nije li tu u igri projekcija?

Zapravo već duže vremena tražim odgovor na pitanje “Što je to u umu teoretičara zavjere?” Pročitao sam već mnoštvo analiza. Istina istraživanja s područja psihologije teoretičara zavjere ne sežu u daleku prošlost. Najviše ih se pojavilo upravo u zadnjih dvadesetak godina. I nije mi cilj postavljanje dijagnoza. Više bih želio apelirati na sve nas koji se nalazimo u ovoj teškoj situaciji da se preispitamo. Naročito znajući da mnogi od ovih koji vole ili stvaraju teorije zavjere prisežu na Bibliju i neki odnos s Bogom. Kakvu korist donosimo svijetu koji je već ionako u predubokoj krizi projicirajući naše destruktivne misli na neke stvarne ili imaginarne ljude? Radije postavimo sami sebi pitanje: “Što bismo mi učinili da smo mi odgovorni za vođenje zdravstva u državi? Što bih odlučio da sam ja premijer, da moram voditi poslove pandemije?” Ako se tako postavimo najvjerojatnije se neće pojaviti ideje o nekome tko želi otpiliti granu na kojoj sjedi.

Kako se Manda cijepila

Oklaj, Republika Hrvatska

Autor Dragutin Matak

Tijekom ovih praznika nazvao sam sestru Mandu iz Oklaja blizu Drniša. Ona je veliki prijatelj naše obitelji još od 1980ih kad je radila u Zvijezdi, tvornici ulja u Zagrebu. Još smo se više zbližili kad je za vrijeme prošloga rata boravila sa stotinjak izbjeglica u Adventističkom učilištu u Maruševcu. 

Manda je izuzetna osoba koja piše duhovna pisma biskupima, svećenicima, pastorima i javnim osobama čije joj se emisije svide na radiju – slaboga je vida pa ne gleda TV. Budući da će uskoro napuniti osamdesetu i da je u rizičnoj skupini kao i ja, pitao sam ju: “Mande, je si li se cijepila?” „To je duga priča,“ kaže ona. „Moja me je doktorica zamolila da se cijepim, a ja sam joj održala propovijed o mom silnom Bogu koji je stvorio galaksije i koji i mene čuva. Doktorica me je strpljivo saslušala i samo slegla ramenima. 

Nakon toga, nekoliko sam puta čula na radiju kako nas liječnici mole da se cijepimo i olakšamo njima posao, spasimo svoje živote i živote onih koji boluju od drugih opasnih bolesti. Nije mi trebalo dugo. Otišla sam kod svoje doktorice i prijavila se za cijepljenje. Kad me je vidjela i čula zagrlila me je i čestitala mi pred svima…“

Manda je prošli tjedan primila drugu dozu cjepiva protiv Covida 19. Pitanje: Kad je Manda bolje posvjedočila za svojega Boga koga neizmjerno voli? Kad se samo ufala u Boga koji je stvorio svemir, ili kad je po Isusovu savjetu „voljela svoje bližnje kao samu sebe?“

Naše moralno i duhovno veličanje Novaka govori puno više o nama nego o Novaku

Autor Dejan Pil

Mnogi kršćani danas Novaka Đokovića uspoređuju s Isusom i prikazuju ga kao izuzetnu moralnu i duhovnu veličinu. Tomislav Terzin ga opisuje kao “svjedoka za Krista” i “nosioca Kristove svjetlosti svijetu”. Ali zbog čega? Ne zbog nečega što je Novak učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Mislim da je važno da ovo imamo na umu, jer ovo je globalni fenomen, a priča s Novakom je samo jedan od njegovih brojnih primjera. Ustvari, ovo je vjerojatno najočitiji primjer u posljednje dvije godine. Neki su znanstvenici, naime, bili smatrani moralnim veličinama ne samo zbog toga što ih je “zli sustav cenzurirao”, nego i zbog toga što su, navodno, bili “zviždači”, “borci za istinu”, itd. Međutim, Novak nije učinio apsolutno ništa od toga. On je tek još jedan tenisač koji je pokušao dobiti pristup u Australiji bez cijepljenja. Nije nikakav “zviždač”, nije se deklarirao kao protivnik cijepljenja kao takvog, ni kao protivnik mjera; nije negirao postojanje opasnog virusa, niti je tvrdio da se bori protiv nekakvog “sistema”. Jedino je izjavio da ne želi da ga netko primorava da se cijepi. I pokušao je dobiti “ispričnicu”, kao i mnogi drugi. Nije čak javnosti ni želio obznaniti je li cijepljen, ili ne. Njegova “bitka” nikada nije bila bitka oko pandemije ili cijepljenja; njega je jedino zanimalo da bude prvak u tenisu.  Ali ipak ga se naziva “borcem za slobodu”, i čak “svjedokom za Krista”. Zašto? Ponavljam – ne zbog nečega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ima li to ikakvog smisla? Može li netko legitimno biti uzvisivan kao izuzetno moralna osoba, čisto na temelju toga što je žrtva neke uvrede, nepravde, ili progonstva? U “kulturi časti” (koja je bila dominantna u većini zapadnjačkih zemalja negdje do početka 19. stoljeća), tako nešto definitivno ne bi imalo smisla. U toj kulturi, sama činjenica da je netko žrtva, ne daje toj osobi apsolutno nikakav moralni status. Da bi netko kome je nanesena nepravda, uvreda ili povreda imao visok moralni status, bilo je potrebno da na tu povredu časno reagira. 

To ne bi imalo smisla ni u “kulturi dostojanstva”, za koju sociolozi kažu da je zamijenila kulturu časti. U toj kulturi se očekuje da osoba dostojanstveno reagira na uvredu ili nepravdu. Sama činjenica da je nekome nanijeta nepravda ništa ne govori o moralnom statusu žrtve, nego jedino govori nešto o moralnom statusu zločinca. Međutim, u “kulturi žrtve” (koja je poprilično mlad, ali već globalni fenomen), netko se smatra moralnom veličinom čisto na temelju toga što je žrtva neke nepravde, uvrede, ili progonstva. 

“Kultura žrtve” nije ponikla iz Biblije ni Isusovog nauka, nego je proizvod modernog društva, u kojemu je mentalitet žrtve sve rašireniji fenomen. Novi zavjet ne naučava da je svatko tko je progonjen duhovno i moralno velik; naprotiv, poziva nas da se plemenito odnosimo prema svojim progoniteljima. Dok se u kulturi žrtve nasilni prosvjedi i pozivi na građanski rat opravdavaju tvrdnjom da ih podižu “žrtve” totalitarističkih režima ili neke nepravde, Isus svoje sljedbenike poziva da uzmu “Njegov križ”, da ljube neprijatelje, da se mole za progonitelje i da dobrim vraćaju na zlo. Netko može biti prava pravcata žrtva velike nepravde ili opresije, a ujedno biti neduhovan i nemoralan, pun mržnje i zlobe, prema Isusovom učenju. Biblija ne zagovara kulturu žrtve, nego kulturu dostojanstva.

Vraćamo se na Novaka. Ovih dana izranjaju na površinu njegovi “prijestupi i grijesi”, poput lažnog PCR testa, davanja lažnih izjava i pojavljivanja među djecom bez maske u periodu kada je navodno bio pozitivan na virus. Međutim, hoće li išta od toga barem mrvicu pomutiti sliku o Novaku kao “svjedoku za Krista” u umovima mnogih kršćana? Naravno da neće, jer on nije ni bio proglašen takvim zbog bilo čega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. Novaka osobno ne smatram ni posebno lošom, ni posebno dobrom osobom, ali smatram da je u ovom trenutku potrebno ljudima ukazati na činjenicu da se Novaka ne uzdiže u moralne veličine zbog samoga Novaka i njegovih djela, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ne mislim da su australske vlasti najbolje postupile. Ne mislim ni da je Novak zaslužio svu kritiku i vrijeđanje koje dobiva. Samo želim potaknuti (pogotovo kršćane) na razmišljanje o tome da naš pristup prema Novaku u ovim trenucima puno više govori o nama, nego o njemu.

Pandemija duhovnog izluđivanja (1)

Autor Tihomir Kukolja

Kad god javno podržim činjenicu da je pandemija bolesti Covid-19 stvarna i da cjepiva spašavaju živote, neki od mojih kršćanskih prijatelja odmah dovode u pitanje moje duhovno rasuđivanje. Znali bi mi poručiti: “Trebao bi propovijedati Radosnu vijest, a ne cjepiva.” Pitali bi me: “Kome ti vjeruješ? Cjepivu ili Bogu?” A broja biblijskih i drugih nabožnih navoda pristiglih do mene elektronskim putevima, s ciljem da me duhovno probude, više se niti ne sjećam. I ja sam proveo poneku nesanu noć preispitujući stanje mojeg uma. Na sebi sam osjetio iscrpljujući učinak virusa pobožnog izluđivanja.

Hrvatski jezik nije za sada iznjedrio odgovarajući prijevod engleske riječi “gaslighting”. Ta čudesna riječ prožeta je idejom ubijanja nekoga u pojam. Riječ je o mentalnom i emotivnom zaluđivanju druge osobe do točke kad ona počinje sumnjati u vlastito prosuđivanje očitih činjenica i lako prepoznatljive stvarnosti. Zasigurno vam se već netko požalio: “Kad vam se on ili ona samouvjereno unosi u lice, vi više ne znate tko je tu lud, a tko normalan.” Kad god se u razgovoru s toksičnom osobom tako osjećate, događa se “gaslighting”, odnosno netko vas pokušava obezvrijediti nekom od taktika izluđivanja.

Duhovno izluđivanje sužava pojam “gasligthinga” na duhovno iscrpljivanje druge osobe, odnosno duhovno ubijanje u pojam, koje se danas ponajviše događa putem društevnih mreža. Riječ je očitovanju duhovne napuhanosti i nepismenosti korištenjem zvučnih i besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih navoda. Primjerice, to se događa kad vam netko svojim komentarom na Facebooku izrazi zabrinutost za vaše spasenje, ili vam prilijepi neki biblijski redak ili ulomak iz “nadahnutih spisa” odmah nakon što ste priložili članak s najnovijom podacima koji potvrđuje očitu povezanost broja cijepljenih i spašenih života. Duhovno izluđivanje se također događa kad vas osoba, koja na svojim Facebook stranicama javno prezire bilo kakvu zamisao o cijepljenju i aktivno promiče antivakserska uvjerenja, pobožno pozove da se priključite lancu posta i molitve “da se Bog umiješa u situaciju s koronom i ukine muku u kojoj se nalazimo već dvije godine”.

Promicanje duhovnog izluđivanja prisutno je i među državnicima i osobama od javnog ugleda. Preminuli predsjednik Tanzanije John Magufuli (1959.—2021.), bio je jedan od najistaknutijih afričkih antivakserskih predsjednika. Službeni vladini izvještaji demantirali su da je Covid-19 bio razlog njegove neočekivane smrti početkom prošle godine. Nedugo prije njegove iznenadne smrti želio je uvjeriti svoju naciju i svijet, nasuprot stvarnom stanju stvari u njegovoj državi, da je Tanzanija “pobijedila koronavirus zahvaljujući trodnevnim molitvama” naroda Tanzanije. 

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, katolik kojega su obožavali mnogi evađeoski kršćani Brazila, također je duhovno izluđivao svoj narod. Iako su se pogrebi umnožavali, on nije zadugo ništa činio kako bi zaustavio širenje pandemije. Njegova utjeha narodu bila je obećanje: “Pozvat ćemo Brazilce na dan posta kako bi se Brazil mogao osloboditi ovog zla što je prije moguće.”

Dave Ramsey, američki evanđeoski kršćanin i medijski proslavljena osoba, koja je izgradila bogatstvo učeći ljude kako se riješiti osobnih financijskih problema, po svemu sudeći nije želio da njegovih 900 uposlenika djeluje preventivno protiv pandemije. Nevoljkost njegovih djelatnika da u vrijeme vrhunca zdravstvene krize rade nepokrivenih lica nazivao je “slabošću duha”. Izjavio je također da se “poduzimanje preventivnih mjera protivi Božjoj volji”. Trenutno je u tijeku tužba protiv Davea Ramseya, koja navodi da su njegovi zaposlenici koji su nosili maske na poslu bili “ismijavani i izrugivani”. 

Bolno je iskustvo primati udarce duhovnog izluđivanja, pogotovo kad vam pristižu optužbe da ćete zbog toga što potičete ljude na odgovoran društveni odnos prihvaćanjem cijepljenja, biti pred Bogom odgovorni za smrt onih “koji su umrli nakon cijepljenja”. Naime, antivakseri raznih profila ne vide činjenicu da se stvarno veliki brojevi spašenih života i pojedinačni slučajevi umrlih nakon cijepljenja nikako ne mogu uspoređivati. Osjećate se bespomoćno, jer izgleda da vrlo lako dostupne činjenice o pandemiji nikako ne dopiru do svijesti protivnika cijepljenja.

Nedavno se jedna osoba osvrnula na jedno moje ranije javljanje slične tematike: “Ne mogu te više slušati. Cjepiva mijenjaju ljudsku genetsku strukturu. Zaboravljaš li da Biblija kaže da smo ‘mi hram Duha Svetoga i da će Bog uništiti svakoga tko uništi njegov hram?’” Kad joj je jedan od komentatora pokušao objasniti da cjepiva ne mijenjaju strukturu gena, odgovorila je samouvjereno: “Samo Biblija i Biblija je moj autoritet.” Druga osoba, također zagovornica teorija zavjere, izjavila je trenutak kasnije ništa manje nabožno: “Mi kršćani bi se trebali baviti daleko važnijim temama u ovom trenutku.” Raspravljati o pandemiji s pobožnim antivakserima je poput hvatanja magle golim rukama.

U zadnje vrijeme, posebice iz krugova pastora, pristižu pozivi na jedinstvo i pomirenje. Čini se da njih ne brine toliko glasna vika antivaksera, koliko jasni pozivi na na razborito i odgovorno prihvaćanje cijepljenja u ime općeg dobra. Oni vole reći: “Ne dopustite im da nas dijele. Cijepljeni ili ne, svi smo jedno. Mi pripadamo crkvi u kojoj se ne pita jesi li ili nisi cijepljen.” Ovi graditelji mira ne žele ploviti uzburkanim morem pandemijskih rasprava. Oni naizgled vjeruju da će se problem podijeljenih stajališta sâm po sebi riješiti — ignoriranjem.

Problem s ovim “umjerenim” načinom duhovnog prosvjećivanja, u vrijeme kad u ludnici informacija i dezinformacija mnogi nepotrebno umiru, jest u tome što njihovi zagovornici prešućivanjem izjednačavaju spasonosne činjenice s lažima, a istinu s neodgovornim glupostima. Pogrešno je i cinično odnositi se u raspravama za ili protiv cijepljenja kao da je riječ o dvjema zaraćenim stranama koje je potrebno miriti. Naime, činjenice o pandemiji koje život znače nalaze se samo na jednoj strani. One pozivaju na nedvosmislenu akciju kojom nam valja spašavati ljudske živote obiljem molitava, ali i prihvaćanjem rješenja znanosti. A također i s jasnim smjernicama vjernicima.

Nedavno sam čuo kako je u jednoj mjesnoj crkvi, u kojoj se po svemu sudeći jedinstvo po svaku cijenu poštuje više od zaštite ljudskog života, jedan vjernik podijelio javno svjedočanstvo zahvalnosti tijekom bogoslužja: “Moja je žena danas ostala u krevetu kod kuće, bolesna od korone, ali ja sam silno želio biti s vama danas.” Nekoliko vjernika, svjesni opasnosti, odmah su se odmaknuli nekoliko redova dalje od ovog brata, koji bi mudrije i odgovornije postupio da je toga dana ostao zajedno sa suprugom u kućnoj samoizolaciji. 

Poznati su mi slučajevi crkvenih mjesnih zajednica u jugoistočnoj Europi, koje su svaka izgubile po nekoliko vjernika zahvaljujući prkosnom stavu vrlo pobožnih širitelja virusa. Oni su poticali vjernike da zanemaruju pandemiju, podržavali se međusobno biblijskim redcima izvađenim iz konteksta, grlili jedni druge kad je bilo razboritije to ne činiti, razgovarali licem u lice a da nisu nosili maske, pa čak i javno izjavljivali da se ne boje korone time što su posjećivali crkve jedni drugih u vrijeme kad im je bilo savjetovano da to ne čine. Njihova krilatica je bila: “Ne bojimo se korone. Vjerujemo u Boga!” 

I tako se od prošle jeseni do sada zaraza munjevito rasprostrla od jedne mjesne crkvene zajednice do druge. U nekim slučajevima gostujući pastori s pozitivnom dijagnozom pridonijeli su masovnoj zaraženosti vjernika crkve u kojoj su gostovali. A kad jedna malena mjesna crkvena zajednica zbog korone u kratkom vremenu izgubi troje, četvero ili petero vjernika, onda govorimo o nevolji koja bi nas trebala itekako zabrinuti, probuditi, i napose pomoći glasnim antivakerskim dušebrižnicima da progledaju. No u ovom području izgleda da za sada nema napretka.

Najpobožniji stručnjak duhovnog izluđivanja, koji je vješto izvrtao biblijske navode, bio je Sotona. U vrijeme Isusove najveće tjelesne iscrpljenosti i duhovne borbe, lukavo je pristupio Isusu pozivajući se na autoritet Biblije: “Ako si Sin Božji, baci se dolje. Jer je pisano: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i oni će te na rukama nositi da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.’” (Matej 4,6 — prijevod Ruben Knežević)

Nažalost, ni danas nije drukčije. Mnogi zavedeni vjernici, naoružani njihovim tumačenjima Biblije i recikliranim navodima iz (raznih) “nadahnutih spisa” ohrabruju druge vjernike da nepripremljeni i nezaštićeni nepromišljeno skoče u agoniju neizvjesnih ishoda, čak i u vlastitu smrt. Oni stvaraju stanje pomutnje i podjela među vjernicima iznoseći drske i “pobožne” izjave da pandemija nije stvarna, da će nas cjepiva sve pobiti, da cijepljeni šire zarazu, da će naši geni biti nepovratno izmijenjeni te da nam se oduzimaju naša ljudska prava i slobode. Oni praznovjerno i samouvjereno zbunjuju mnoštvo dobrih ali nesigurnih i iscrpljenih vjernika — prijatelja, članova obitelji — nukajući: “Skoči! Bog je s tobom!” 

I ako smo još uvijek nesigurni kako izgleda pobožno izluđivanje u ovoj pandemijom užarenoj zbilji, želio bih podijeliti još jedan vrlo svježi primjer duhovne manipulacije. 

Riječ je o oglašavanju dr. Tomislava Terzina, miljenika tisuća kršćana Balkana i dijaspore (poglavito adventista i mnogobrojnih evanđeoskih kršćana), u povodu zabrane ulaska vrhunskog svjetskog tenisača Novaka Đokovića u Australiju. Nije mi nakana sporiti Novakove ljudske kvalitete i sportska postignuća, niti ulaziti u narav spornog incidenta. Volio bih ponovno uživati u njegovom osvajanju Australia Opena. Međutim, postoji ozbiljan problem kad se Đokovićeva nemila situacija pretvara u herojstvo i mučeništvo biblijskih razmjera, tim više što je poznato da je Novak Đoković miljenik antivaksera i njihov omiljeni simbol otpora cijepljenju. 

Problem je u duhovnoj trivijalizaciji i mesijanizaciji Đokovićevog slučaja. U YouTube poruci potpore slavnom tenisaču, koju je s odobravanjem i oduševljenjem do trenutka objavljivanja ovog članka pogledalo više od 33.000 osoba, dr. Terzin je u australskim nevoljama Novaka Đokovića prepoznao očitovanje duhovnog “sukoba između dobra i zla”, u kojemu se Đoković “poneo viteški i čvrsto na strani dobra.” “Bog je udostojio Đokovića da bude svetlost svetu”, i time on, prema riječima dr. Terzina, predstavlja “Hristovu svetlost u svetu, tako da ljudi u ovoj tami mogu da vide.”

U duhu riječi Đokovićevog oca, koji je usporedio trenutnu nevolju svog sina sa “stradanjem samoga Hrista”, Terzin je također ustvrdio isto, rekavši da “treba da budemo srećni jer Hristos je stradao, i svako tko je na putu istine će također da strada”. Đokovićevo stradanje uspredio je također sa stradanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, jer, prema njegovim riječima “stradanje je neizbežno ako se deklarišete da ste na strani slobode i dobra”. “Evo videli smo šta se deševalo Trumpu i njegovom Twitter nalogu”, rekao je dr. Terzin.

Ukratko, duhovna podrška Novaku Đokoviću koju je prošlog četvrtka u svijet odaslao dr. Tomislav Terzin bila je poziv sljedbenicima da se u ovom “sukobu između dobra i zla” opredijelimo za “pravu stranu” i ugledamo na Đokovića koji je “poneo Hristov krst”. Istodobno bio je to pravi svojevrsni strateški, evangelizacijski i marketinški potez profesora Terzina, kao I vlasnika YouTube kanala, koji je njegovu podršku slavnom tenisaču, naših gora listu, emitirao u javnost.

I dok ovo pišem, kad tisuće vjernih od Srbije i Hrvatske pa sve do Australije željno očekuju konačnu odluku državnog suda Australije, usrdno moleći za pobjedu “svjetla nad tamom” u slučaju slavnog i omiljenog tenisača, stiže mi poruka jednog mojeg prijatelja i kolege pastora. Srce mu je slomljeno jer je upravo primio vijest da je ovih dana od posljedica borbe s koronavirusom umro jedan uzoran vjernik iz njegove crkve. Bio je dobroga zdravlja i u najboljim godinama, ali i aktivni antivakser koji je govorio da se korona pobjeđuje zdravim životom. Nažalost, i ovaj je čovjek umro prije vremena, nepotrebno, jer je bio žrtva dezinformacija i duhovnih manipulacija kojima izgleda nitko ne uspijeva stati na kraj.

Nažalost, antivakserska bitka i halabuka nastavlja svoj žestoki pohod osvajanja ljudskih umova i srdaca. Istodobno nam s druge strane stižu pozivi da budemo mirotvorci i da u ime zaštite zajedništva “ne talasamo vodu”. Upozorenje starozavjetnog proroka snažno opominje i u ovoj našoj krizi nabijenoj lažima, dezinformacijama i iskrivljenim eshatološkim tumačenjima: “Umire narod moj jer je bez znanja.” (Hošea 4,12) 

Centar za informacije John Hopkins, koji redovito prati napredovanje pandemije u svijetu, izvješćuje o više od pet i pol milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom diljem svijeta. Koliko je još smrti potrebno među dobro nam poznatim i dragim osobama koje nisu trebale umrijeti da bismo prestali slušati glasove duhovnih i društvenih manipulatora i razumjeli da pozivi na odgovoran odnos spram pandemije i jednih prema drugima nisu pozivi razdora, već pozivi na primjenu zdravog i posvećenog razuma?

Drugio dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja pročitajte ovdje.

Pročitajte također The Revival of Spiritual Gaslighting i Who is Being Gaslighted