Poslušajmo zajedno: Teži način

Izraelsko podijeljeno kraljevstvo živi u stanju pobune protiv Boga, u sinkretizmu i idolopoklonstvu. Njihovi kraljevi tlače vlastiti narod, a njihovi dušebrižnici ne žele prepoznati težinu duhovnog preljubništva vlastitog naroda, koji se povodi za odvratnim oblicima obožavanja lažnih bogova, idolopoklonstva, okultizma. Trava im uvijek izgleda nekako zelenija u susjedstvu. Bog im šalje proroke koji su uglavnom dočekivani s mržnjom, nasilnički. U takvoj nezahvalnoj situaciji djeluje i prorok Izaija koji, kroz mnogobrojne godine svoga rada, koji su se protegli kroz vladavinu nekoliko judejskih i Izraelskih kraljeva, poziva opetovano na pokajanje i navješta sud, ali i otkupjenje. Pod naslovom ovotjedne pouke “Teži način” osvrnut ćemo se na nekoliko težih situacija koje je prorok Izaija prepoznao i prozvao u sedmom i osmom poglavlju knjige proroka Izaije. Sugovornici: Matija Kovačević, Ana Džuver, Igor Mitrović, Dragutin Matak, Tihomir Kukolja. Trajanje: 45.05 min.

Web tribina – Kršćanska vjerodostojnost u prašumi teorija zavjere

Skupina teologa i pastora razgovara o aktualnim pitanjima poput: Što su teorije zavjere, kako ih prepoznati, i kako razlučiti između stvarnih zavjereničkih situacija i neutemeljenih urotničkih priča? U čemu je privlačna snaga teorija zavjera i zašto ih veliki broj kršćana nekritički prigrljuje i širi dalje putem društvenih mreža? Koje su duhovne opasnosti u olakom prihvaćanju i promicanju teorija zavjera, i moglu li nam biblijske ilustracije pomoći u razlučivanju između istine i laži u konspiracijskim narativima? Uvodničari tribine: Igor Lorencin i Radmilo Bodiroga. Sugovornici u razradi teme: Dragutin Matak, Zdenko Bladt, Jovan Ilijev, Saša Andjelković i Vladimir Odorčić. Voditelj i moderator tribine: Tihomir Kukolja. Trajanje 1.30.00 min.

Stvoreni na sliku ili karikaturu Božju?

Zoom tribina u nizu – Kroza zamagljeno zrcalo, četvrtak, 30. srpnja, 2020. godine u 20.00 sati CET (18.00 sati GMT).

Što znači i na što se sve odnosi tvrdnja biblijske objave da je Bog stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku? Koje su moralne, etičke i duhovne implikacije ovakve tvrdnje? Na koji je način vrijednost ljudskog bića određena slikom Božjom, i koje posljedice sa sobom donosi gubitak lika Božjeg u ljudskom biću? Kako dolazi do obnove slike Božje u nama?

Pridružite se timu pastora i teologa koji će nas povesti kroz dinamičan, koristan i poticajan razgovor. Panelisti ove tribine su Dragutin Matak, Igor Mitrović, Matija Kovačević, Vladimir Odorčič, Jovan Ilijev i Tihomir Kukolja. Preporučite i pridružite nam se na zoom tribini  u nizu “Kroza zamagljeno zrcalo”, u četvrtak, 30. srpnja-jula, 2020 u 20.00 sati CET (18.00 sati GMT).

Teistička evolucija i Božji karakter

Svakako poslušajte video zapis online tribine “Teistička evolucija i Božji karakter – je li teistička evolucija spasila Božji obraz?”, i podijelite je s vašim prijateljima.

Ova zoom tribina održana je u četvrtak, 9. srpnja, 2020. godine, a sugovornici-panelisti su vrsni pastori, teolozi, i duhovni aktivisti: Jovan Ilijev (Sacramento, SAD), Vladimir Odorčić (Jesenice, Slovenija), Igor Mitrović (Beograd, Srbija), Drago Matak (Zagreb, Hrvatska) i Tihomir Kukolja (Houston, SAD).

Teistička evolucija i progresivni kreacionizam podrazumijevaju da je Bog koristio spori i postpuni proces makro evolucije kao mehanizam stvaranja. Danas su razni oblici teističke evolucije i progresivnog kreacionizma naširoko prihvaćeni u krušćanskim sredinama, posebice u akademskim krugovima u kojima se smatra da prigrljavanje teističke evolucije demitoligizira i uozbiljuje biblijski izvještaj o stvaranju.

Pitanje koje prožima razgovor sudionika ove tribine glasi: s polazišta biblijske objave i kršćanskog nauka, je li moguće pomiriti biblijsku objavu i teoriju o teističkoj evoluciji?

Poslušajte, pitajte, komentirajte. Trajanje: 1.26.40 min

Dođi kraljevstvo tvoje, veljača i ožujak 2020

Dođi kraljevstvo tvoje: izbor duhovnih razmišljanja ponuđenih tijekom veljače i ožujka 2020. godine. Poslušajte:

Dođi kraljevstvo tvoje 2020 #7, Bog ima posljednju riječ. Završni dio propovijedi koju sam održao u Melbourneu u Australiji prije četiri godine, s porukom koja zrači novom ozbiljnošću u ovim danima globalne krize. Na kraju krajeva sve će biti upravo onako kako je Bog zamislio. Čovjek snuje i planira, ali Bog određuje. Nabukodonozori dolaze i odlaze. Aleksandri Veliki dolaze i odlaze. Napoleoni dolaze i odlaze. Današnji moćnici dolaze i dolaze, ali Bog ostaje. Njegova djeca ostaju. Njegovo kraljevstvo ostaje, jer Bog ima posljednju riječ. The closing thoughts of Tihomir Kukolja’s sermon “God is in Charge”, Daniel 2, which he preached at the St. Albans SDA Church in Melbourne, Australia. The sermon is in Croatian. English Translation: Martha Kajfeš. Time: 16.43 min. 

Nastavak teme “Svjedočanstvo Josipovog života o putevima Božjeg suvereniteta”, drugi dio (Dođi kraljevstvo tvoje 2020 #6). Danas razmišljamo o planiranju s Bogom, i na kraju postavljamo nekoliko pitanja. Jedno od njih je: Da li se polušnost Bogu isplati? Ovo razmišljanje podijelio sam prije dvije godine sa studentima okupljenim na kampu Evanđeoskog udruženja studentata iz Srbije, održanom u Fužinama u Hrvatskoj. Poslušajte. Engleski prijevod: Tanja Manojlovic Vrbanec. Pročitajte također Knjiga postanka 41:32-57. Trajanje: 27.50 min. 

Dođi kraljevstvo tvoje 2020 #5, Svjedočanstvo Josipovog života o putevima Božjeg suvereniteta, prvi dio. Ako je itko mogao prigovarati Bogu “Bože pa zašto se to baš meni događa” onda je na to pravo među prvima mogao imati Josip. Međutim udarci koje je doživio u svom mladom životu upućivali su na zaključak da se ništa u njegovom životu nije događalo slučajno. Razmišljanje koju sam prije dvije godine podijelio sa studentima okupljenim na kampu Evanđeoskog udruženja studentata iz Srbije održanom u Fužinama u Hrvatskoj. Poslušajte. Engleski prijevod: Tanja Manojlovic Vrbanec. Ovo predavanje bilo je nadahnuto biblijskim ulomkom iz Knjige postanka 41:32-57. Trajanje: 23.03 min.

Dođi kraljevstvo tvoje 2020 #3: Spasenjska istina nam otkriva da je svijet izmiren s Bogom tako što je Bog poslao svojega Sina u ovu našu prljavštinu. Naš odgovor na dar spasenja prepoznaje se ponajprije u našoj spremnosti na praštanje, pomirbu i izgradnju plemenitih ljudskih odnosa. Poslušajte! 24.00 min. 

Dođi kraljevstvo tvoje 2020 #2: Put nasljedovanja Krista popraćen je raznim izazovima, opozicijom, malodušjem. Unatoč izazovima Isus nas hrabri, nas malovjerne: “Promotrite gavrane, ne siju, ne žanju, nemaju spremišta za žitnice, a Bog ih ipak hrani. A koliko ste vi vredniji od ptica!” Luka 12:24 (prijevod Ruben Knežević, Međnarodni centar za život) Poslušajte novo duhovno razmišljanje “Utjeha malovjernima”, u video nizu duhovnih poruka zajedničkog naslova “Dođi kraljevstvo tvoje”, i moje iskustvo sigurnosti u Božju zaštitu u ratom poharanom Sarajevu, u kojemu sam 1993. godine proveo četiri tjedna. Ovo duhovno razmišljanje popraćeno je autorskim ratnim fotografijama i raznim foto ilustracijama. Trajanje: 13:50 min. 

Dođi kraljevstvo tvoje

Screen Shot 2020-01-13 at 11.23.08 PM

Razmišljam o Isusovoj molitvi “Oče naš” i dijelu molitve koji moli “Dođi kraljevstvo tvoje”. Očekujemo puninu kraljevstva Božjeg po Kristovom ponovnom dolasku. No valja postaviti pitanje: kako se Kristovo kraljevstvo živi već danas? Po čemu prepoznajem da se ono događa već danas u meni, među nama? Ako smo zbunjeni oko toga kako nam valja živjeti vrijednosti kraljevstva Božjeg dovoljno je pogledati u Isusa Krista, i prepoznati da se ono ponajprije događa na razini maših međuljudskih odnosa, a posebice u našim odnosima spram ugnjetavanih, tlačenih, zlostavljanih, obespravljenih, zapostavljenih, potrebitih članova naše ljudske obitelji. Ovo su dani velikog ispita za nas kršćane, jer potrebiti članovi naše ljudske obitelji nalaze se posvuda oko nas. Izbjeglice, siromašni, marginalizirani, progonjeni – svi su oni nadohvat naše ruke, i njihov broj raste. Pitanje o kojemu razmišljam jest, prepoznajem li Isusa u osobi pokraj mene?

Savršeni u Kristu

Poslušajte: U subotu, 23. veljače 2019. godine imao sam priliku posjetiti moj rodni grad Požegu i propovijedati u crkvi moga djetinjstva, u kojoj je nekoć služio i propovijedao moj pokojni otac Pavao. Za tu prigodu na glas sam razmišljao o temi o kojoj rado govorim: o međusobnom odnosu dara spasenja po Kristu i praktičnog življenja Evanđelja. Naše je opravdanje i posvećenje Isus Krist, a spasnje je dar Božji od početka do kraja, oslobođeno naših primjesa i natruha. Bog nas je po Kristu u potpunosti opravdao, i od nas se samo traži da ga u ljubavi predano slijedimo. Vjerovanje nekih da moramo doseći absolutno savršenstvo naših ljudskih karaktera kako bismo “opravdali” svetost Božjeg karaktera, i time bili spremni za Kristov dolazak, nije nauk Evanđelja već “neko drugo”, Kristu nepoznato “evanđelje”, odnosno hereza. “Our Perfection is Christ”, sermon preached by Tihomir Kukolja in the SDA Church, Pozega, Croatia, February 2019. Croatian. Time 26:57 min.

Naša majka Krista Kukolja

B3-Rev02-43Zagreb

Moja majka Krista Kukolja (rođena 19. kolovoza, 1931. godine) preminula u petak, 15. veljače, 2019. godine u 88. godini života. Iako nas (moju sestru Lidiju, brata Mladena i mene, i naše obitelji) njezin odlazak ispunjava žalošću, hrabre nas pouzdana Kristova obećanja da je njezin odlazak tek privremene naravi.

Krista Kukolja rođena je 19. kolovoza 1931. godine u Čurugu, a većinu djetinjstva i mladosti proživjela je u Novom Sadu, u obitelji od šestero braće i sestara koje je njihova majka Danilka Rajkov, unatoč siromaštvu koje je obilježilo ratne i poratne godine Drugog svjetskog rata, nesebičnim samoodricanjima podigla na noge i pripremila za život vjernosti Isusu Kristu i službi Crkvi i bližnjima.

Screen Shot 2017-04-15 at 2.24.11 PMGodine 1951., za vrijeme posjeta Zagrebu, Krista upoznaje Pavla Kukolju, mladoga pastora pripravnika, s kojim 1952. godine stupa u brak. Bile su to prve godine propovjedničke službe našeg oca Pavla, koji je u vrijeme sklapanja braka s Kristom služio kao propovjednik evanđelist u Osijeku. Bili su to dani kad je propovjednička služba bila vrlo zahtjevna i kad su životni uvjeti mladih propovjedničkih bračnih parova bili nadasve izazovni. Tako su Krista i Pavao uplovili u bračnu zajednicu s kompletom od tri aluminijska tanjura, tri žlice, tri vilice i tri noža — jedan komplet više da se nađe pri ruci kada ih netko posjeti. A njihovi prvi stambeni prostori sastojali su se od dvije ili tri nepovezane i međusobno udaljene prostorije

Unatoč izazovima poniklim iz skromnih životnih uvjeta, Krista Kukolja je vjerno i predano pratila Pavla u njegovoj pastorskoj službi kao njegova bliska suradnica i suputnica tijekom svih godina njihove zajedničke propovjedničke službe. U deset crkvenih okružja i mnogobrojnim mjesnim crkvama u kojima su njih dvoje služili, glazbeni život je uvijek bio prava poslastica. U Osijeku, Požegi, Slatini, Virovitici, Novoj Gradiški, Varaždinu, Bjelovaru ili Zagrebu — gdje god je “sestra Krista” bila prisutna, orila se pjesma, grmjeli su glasoviri, harmoniji, harmonike i orgulje, odjekivale su pjesme zborova i mandolinskih orkestara i oblikovali su se mladi crkveni organisti i vođe zborova. Bogoslužja, evangelizacijski programi, svadbe, izleti i pogrebi su uvijek bili ljepši tamo gdje je naša majka vodila pjevanje i sviranje. K tomu, Krista je pripremila za služenje u crkvi generacije mladih organista, zborovođa i vođa raznih pjevačkih skupina.

Screen Shot 2019-02-15 at 7.20.36 AMNo njezino služenje Crkvi nije bilo ograničeno samo na službu glazbom. Krista je uvijek bila na raspolaganju da svojim iskustvom i darovima obogati život dječjih odjela subotnje škole, a bila je i vrsna domaćica, čiji su subotnji ručkovi poprimali oblik prave raskošne gozbe, posebice u svečanim prigodama — crkvenim saborima i posjetima visokih crkvenih dužnosika iz nekadašnjih unijskih i konferencijskih, odnosno oblasnih uprava. Što god je činila, bilo je učinjeno s ljubavlju i potpunom predanošću. Ukratko, voljela je služiti Crkvi i ljudima, u svoju službu unosila je radost i polet, te je u svemu kvalitetno i osmišljeno nadopunjavala propovjedničku službu svojega supruga Pavla Kukolje (1924.—2017).

Pa i kad je nakon trideset i šest godina pastorske službe naš otac otišao u mirovinu, majka je nastavila istim žarom služiti potrebama crkve u Rakovčevoj ulici u Zagrebu, sve do svoje osamdesete godine. I nastavila bi Krista aktivno služiti i nadalje Crkvi, koja je bila njezina radost i smisao života, da potpuni gubitak vida našeg oca nije u njegovim poznim godinama tražio od nje potpunu starateljsku skrb.

IMG_3750Mi, djeca Kriste Kukolje, sjećamo se nepodijeljene predanosti naše majke službi suradnice pastora, koja je zajedno sa svojim Pavlom pripadala onom naraštaju propovjednika i propovjedničkih supruga koji su na prvo mjesto stavili potrebe udruženog služenja Bogu, Crkvi i vjernicima. Iako zbog toga nismo često odlazili na dugotrajne obiteljske godišnje odmore, putovanja kojima smo se kao obitelj svi zajedno kretali od jedne do druge mjesne crkve kako bismo u njima poslužili subotama ili u danima evangelizacijskih događanja, donosila su nam posebnu radost i stvorila u nama ljubav prema putovanjima, susretima i druženjima, a posebice prema Bogu.

B3-Rev02-06AnniversaryParentsUnatoč potpune predanosti službi Crkvi, Krista je iznad svega bila brižna majka. Sjećamo se kako nam je redovito, kao maloj djeci, u večernjim satima pričala poučne dječje priče od kojih je ponekad bilo teško zaspati, i čitala i tumačila dječju biblijsku pouku. Posebno se brinula da joj djeca budu besprijekorno i uredno obučena u subotu. Sjećamo se kako je, u godinama našeg ranog djetinjstva, svakog četvrtka upriličila obred temeljitog kupanja djece kako bi bili čisti i pripremljeni za subotu. I u kasnijim godinama, kad smo svi odrasli i zaputili se u razne dijelove svijeta, kad god bismo se ponovno našli u Zagrebu, uvijek bi nas dočekala s bogatim ručkom i neizbježno s njezinim čuvenim pogačicama i kiflicama. Kad bismo ponovno kretali na put, ona bi pripremila njezine pogačice i kiflice koje smo obvezno morali ponijeti sa sobom da nam se nađu na putu. I kad bi se pri odlascima spustili iz obiteljskog stana na ulicu, ona bi se uvijek pojavila na prozoru i mahanjem nam još jednom zaželjela sretan put.

IMG_1794Iako je naša majka Krista još ne tako davno ostavljala dojam da će je zdravlje poslužiti još koju godinu, njezino se zdravstveno stanje prije tri mjeseca iznenada ozbiljno pogoršalo. Među njezinim zadnjim riječima mogla se čuti molba da je Gospodin uzme kako bi otišla “tamo kamo je otišao i njezin Pavao”. Krista je zaklopila svoje oči u petak, 15. veljače 2019. godine u 11.45 sati, u osamdeset i osmoj godini života. Napustila nas je privremeno, uvjerena da će je Gospodin podići u novi, prekrasni život zajedno s Pavlom na dan uskrsnuća o Kristovom dolasku. Udruženi smo u zajedničkoj nadi da je njezin odlazak tek privremene naravi. “Da, dolazim uskoro! Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) Pogledajte video zapise pogreba i komemoracije.

Arc-01
Crkveni zbor u Požegi u ranim šezdesetima prošlog stoljeća.              Voditeljica zbora Krista Kukolja.

Snaga Kristovog Evanđelja

Screen Shot 2019-01-28 at 11.33.07 PM

Naša priroda je takva da mi želimo stvari spasenja komplicirati. Kade govorimo o spasenju i pomirbi s Bogom tada očekujemo neke komplicirane religijske sustave, koje ako uspijemo nekakao svladati, možda se nekako provučemo. No spasenjska istina nam otkriva da je svijet  izmiren s Bogom tako što je Bog poslao svojega Sina u ovu našu prljavštinu.

Bog ne očekuje od nas da se uspinjemo do neba nekakvim ljestvama kako bi na kraju procijenili jesmo li uspjeli postići 20%, 30%, 60% ili 90% spasenja, da bi na kraju umrli nesigurni, ne znajući jesmo li mi tog našeg Boga zadovoljili iole dovoljno da bi nam on na kraju mogao reću: “ Uđi slugo moj dobri i vjerni u radost moga spasenja i uživaj samnom.”

Spasenje je dar Božji ostvaren za nas u životnom djelu, smrti i uksrsnuću Isasa Krista. Promivši dar spasenja vjerom sljedbenik Isusov ne može ostati ravnodušan. Naš odgovor na dar spasenja prepoznaje se ponajprije u našoj spremnosti na praštanje, pomirbu i izgradnju plemenitih ljudskih odnosa.

Svakako poslušajte propovijed “Snaga Kristovog evandđelja” koju sam prošlog ljeta održao u Baptističkoj crkvi u Karlovcu. Poslušajte! 24.00 min. 

Sjećanje na Advent u izbjegličkom kampu

IMG_7382

Izvlačim ovaj članak iz zaborava, napisan i prvi puta objavljen prije nešto manje od tri godine, jer su danas nastupila neka druga vremena; vremena hajki, govora mržnje i prijetnji spram izbjeglica i njihovih dobročinitelja. Tako je to bilo prije tri godine. 

Kad sam nedavno jednoj grupi prijatelja govorio o mojoj predbožićnoj humanitarnoj akciji u Zimskom tranzitnom centru za izbjeglice u Slavonskom Brodu, jedan od slušatelja prokomentirao je: «Pa zar oni još putuju? Ništa se više ne čuje o izbjeglicama. Ja sam pomislio da ih više kod nas nema!»

Ovaj me je osvrt podsjetio na razgovor što sam ga sam čuo u kafiću smještenom nedaleko izbjegličkog centra. Grupa lokalnih ljudi razgovarali su o kampu smještenom u njihovom neposrednom susjedstvu. Sadržaj njihovog razgovora otkrio mi je da su bili vrlo upućeni u svakodnevicu aktivnosti u kampu. Zaključak njihovih razmišljanja bio je otprilike ovakav: «Kod nas su novinari uvijek brzi govoriti o ružnim stvarima u Hrvatskoj. A kad se nešto dobro dogodi nitko o tome ne govori. Ovaj kamp zaista odlično funkcionira, a mediji o tome šute.»

IMG_7709

Da je riječ o izbjegličkom kampu u kojemu stotine zaposlenih i volontera svakodnevno, rutinski profesionalno odrađuju svoj posao u susretu s tisućama izbjeglica dnevno, to je bio i moj doživljaj kad sam se početkom prosinca, sa svojim međunarodnim timom od 15 dragovoljaca, pridružio košnici ostalih volontera. S ponešto ponosa i u želji da to čuju moji inozemni članovi tima često sam ponavljao: «Ovo je zasigurno najbolji izbjeglički kamp od Turske do Njemačke!»

Svakodnevno, od Hrvatske interventne policije i Hrvatskog crvenog križa, te UNHCR-a i UNICEF-a, pa do stotina volontera okupljenih pod «barjacima» brojnih humanitarnih i inih organizacija, dan i noć, mogla se prepoznati atmosfera  usklađenog djelovanje, međusobnog pomaganja i svijesti da su svi uključeni u stvar od velike važnosti u ovom trenutku. 

fullsizeoutput_c258

Ako biste, primjerice krenuli u obilazak kampom naišli biste na volontere Crvenog križa kako pripremaju hranu za izgladnjele izbjeglice, i svrstavaju doniranu odjeću i obuću prema raznim kategorijama i veličinama. Za tih hladnih zimskih dana vidjeli biste također volontere Hrvatskog Caritasa i Remara kako vrućim čajem utopljuju izbjeglice, volontere i sve ostale djelatnike kampa. Tu biste također sreli i volontere JRS-a (Jesuite Refugee Sevice), ADRA-e (Adventistički dobrovoljni rad) i CBA-a (Croatian Baptist Aid) kako rado priskaču u pomoć volonterima ostalih dobrotvornih organizacija. 

A kada bi kampom prošla vijest da će za dvadesetak minuta stići vlak iz Srbije s novom grupom izbjeglica, uočili biste kako je kamp iznenada oživio. Tijekom sljedećih tri sata izbjeglički kamp u Slavonskom Brodu izgledati će poput odlično sinkronizirane košnice. 1200 izbjeglica proći će kroz organizirani proces registracije, da bi ih potom volonteri poslužili odjećom i obućom, te paketima hrane, neposredno  prije nego što će ih policija organizirano vratiti u vlak kako bi nastavili putovanje prema Sloveniji. Na kraju, nakon što je vlak napustio kamp, stižu i grupe volontera koje će počistiti šatore kroz koje su prošle izbjeglice, te ih pripremiti za dolazak sljedećeg izbjegličkog vlaka.

IMG_7620

U tim hladnim, mokrim i maglovitim predbožićnim danima u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu, neposredno pokraj šatora UNICEF-a svoj je radni prostor našla i ekipa projekta ROM (Renewing Our Minds), odnosno Obnova uma, koja je na jednotjedno volontiranje u kampu pristigla u partnerstvu s udrugom Moj grad Zagreb. Željeli smo, u suradnji s Hrvatskim crvenim križem, podići i darovati kampu dvije kućice za koje nam je bilo rečeno da će poslužiti službi UNICEF-a. U njima će, u toplome, majke izbjeglice moći previjati i hraniti svoju malenu dječicu. Bio je to promišljeni božićni poklon majkama, izbjeglicama i njihovoj maloj tek rođenoj dječici. Svaki puta kada je nova grupa izbjeglica prolazila kroz šatore kampa, i kada bismo čuli glasovi majki i uplakane promrzle djece u šatorima UNICEF-a, učinilo bi nam se kao da smo u susretu s malenim Isusom i njegovim roditeljima, u trenutku kada je sveta obitelj morala bježati iz svoje domovine pod Herodovom prijetnjom. 

A kada bi novi vlak pristigao mi bismo ostavili alate i pridružili se ostalim volonterima u želji da doživimo neposredni susret s izbjeglicama iz Sirije, Iraka i Afganistana. I mi smo željeli podijeliti poneku cipelu, kapu, rukavicu, čarapu ili jaknu; ili pak izbjeglicama reći poneku toplu riječ. U takvim trenucima mogli smo čuti dječaka izbjeglicu kako, nakon što je primio topli šal, zahvalno kaže: «Ti si moj prijatelj!» U jednom od takvih trenutaka neposrednog susreta s izbjeglicama i ja sam mogao ispuniti obećanje koje sam dao mom sedmogodišnjem sinu Mateju. Osobno sam uručio jednoj djevojčici njegovu zimsku jaknu koju je on tako brzo prerastao. 

fullsizeoutput_c25bDvije su stvari ostavile na mene poseban dojam: pripadnik interventne policije koji je nježno podigao dijete kako bi pomogao majci izbjeglici pri ulasku u autobus, i susret s nekoliko mladih volontera podrijetlom iz Sirije. Neki od njih tek su od nedavno sigurno udomljeni u Europskim zemljama. I sami su još prije dvije ili tri godine proživljavali strahote ratnih stradanja u Siriji. I sada, kada su na sigurnom, žele se zahvaliti Europi time što kao volonteri pomažu izbjegličkim stradalnicima iz Sirije kako bi i oni napokon pronašli svoje utočište i sigurniju budućnost u nekoj od Europskih zemalja.

Kada sam nakon deset dana služenja u kampu napokon napuštao Slavonski brod, bio sam žalostan. Nešto se lijepo dogodilo u tom gotovo vojnički ustrojenom kampu, u kojega je tih dana svakodnevno ulazilo i kamp napuštalo između dva, tri, četiri, čak pet vlakova do kraja nakrcanih izbjeglicama. Unatoč stradanjima izbjeglica koje svakodnevno putuju kroz Zimski izbjeglički centar u Slavonskom Brodu, imao sam osjećaj da Hrvatska ima razloga biti ponosna na ulogu koju igra u cijeloj izbjegličkoj priči. 

Bilo mi je drago da smo moja ekipa i ja mogli barem nakratko biti dijelom te priče.