Ove jeseni jednog sunčanog subotnjeg poslijepodneva, na zagrebačkom groblju Mirogoj sjeo sam uz grob moga oca Pavla i ovako naglas razmišljao o prolaznosti života, smrti, i uskrsnuću:
“To je zaista velika tajna. Što se događa s nama od trenutka završetka naših života pa sve do trenutka uskrsnuća? Da li odmah odlazimo Gospodinu i tamo iz vječnih visina pratimo što se događa ovjde, u našoj žalosnoj, tužnoj, sjenovitoj dolini smrti? Ili pak, na nama teško razumljiv način, čekamo dan usksnuća? Jedno i drugo naznačeno je u Svetom pismu. O jednom i o drugom zbore obećanja na stranicama Svetog pisma. Ta tajna postaje jasnom kad razumijemo jednu stvar: da iz perspektive Božje protok vremena izgleda potpuno drukčije od onoga kako ga mi doživljavamo. Valja nam se sjetiti da mi živimo u karanteni…”
Poslušajte ovo kratko promišljanje do kraja ovdje:
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 