Kategorija: Uncategorized

Oteto zaboravu – sjećanja na ožujak 1993. godine u opsađenom Sarajevu

Ovaj sam tekst u izvornom obliku napisao odmah po povratku iz Sarajeva, u travnju 1993. godine.

Čak i najplemenitija djela vremenom padaju u zaborav ako ih se prepusti slučaju, prešućivanju ili čak namjernom potiskivanju od strane službenih kroničara povijesti. Postoje ljudi i događaji koje ne smijemo prepustiti zaboravu, ili interpretacijama krojača povijesti. Djelovanje humanitarne organizacije ADRA – Adventistički dobrotvorni rad u Sarajevu i njezinih 120 dragovoljaca odigralo je ključnu ulogu u preživljavanju tisuća građana opsađenog Sarajeva u godinama okrutnog rata u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. Još se dan danas sjećam kako su mi Sarajlije govorile: “Preživjeli smo zimu zahvaljujući ADRA-i”.

U razdoblju od nešto manje od četiri godine, odnosno 1425 dana, u Sarajevu je izgubila živote 11541 osoba, uključujući i veliki broj djece. Početkom 1993. godine posjetio sam Sarajevo i u njemu, kao humanitarac i gost ADRA-e Sarajevo, proživio mjesec dana i doživio potpuni ugođaj življenja pod stalnom prijetnjom granata i snajperskih hitaca. Neposredno nakon napuštanja Sarajeva, u ožujku 1993. godine, svoje sam doživljaje objavio u nekoliko članaka na hrvatskom i engleskom jeziku. Ovo je jedan od njih, kojeg sam napisao u travnju 1993. godine. 

Danas, 30 godina kasnije, kada tako lako zaboravljamo prave heroje rata u Bosni i Hercegovini, koji su zanijekali vlastitu sigurnost kako bi pomogli preživljavanju tisuća Sarajlija, sjetimo se 120 dobrovoljaca sarajevske ADRA-e, a također i brojnih drugih heroja ADRA-e iz Hrvatske i Srbije, i drugih zemalja Europe i svijeta čiji je umreženi rad omogućio sustavni ulazak prepunih konvoja ADRA-e u Sarajevo. Ovo potonje je materijal za jednu drugu priču, a možda i za jednu kvalitetnu knjigu. 

 VRATITE MI MOJE NOGE

Prodor sunčevih zraka kroz prozor sobe, popraćen pjevom ptica, navijestio je osvit novog proljetnog dana u Sarajevu. “Tko bi rekao da je rat?!” – progovara Detlef Riemarzik, njemački fotograf s kojim dijelim gostoljubivost doma pastora Radomira Nikolića, direktora ADRA-e u Sarajevu.

Pogledi nam lutaju kroz prozor, povrh autentičnih mješavina europskih i orijentalnih krovova i dimnjaka iz kojih se k nebu pletu konci dima. Posljednje hrpe snijega iščezavaju uočljivom brzinom, razotkrivajući golotinju granatama i raketama izranjavanih gradskih zdanja. Bliski obronci bregova što prstenasto stežu grad, i nedaleki vrhovi Trebevića izgledaju prijetvorno mirni. Ovih dana napunila se godina dana otkad je Sarajevo prisilno pretvoreno u grad-logor.

Još nekoliko trenutaka i devet će sati. Prostorije i hodnici sjedišta ADRA-e u Sarajevu pretvaraju se u košnicu popunjenu djelatnicima koji upravljaju dnevnim radom tima od 120 ljudi. 

Mira Nikolić i Slavica Petroman spremne su odgovoriti na svaki od mnogobrojnih telefonskih upita. Veselinka Baban i Edita Dilber respoređuju pristigla pisama u kutije, od kojih svaka predstavlja drugu sarajevsku općinu. Za sat vremena nekoliko povjerenika odjeljenja ADRA-ine pošte i pedeset poštara-dobrovoljaca ponijet će tisuće pisama pristiglih iz svih krajeva svijeta do kućnoga praga primatelja. Nikolina Mustapić očekuje najavljene novinare inozemne televizijske ekipe koji žele saznati “tajnu uspjeha ADRA-e u zemlji rastrgnutoj međunacionalnim sukobom”. Farmaceutkinja Ljilja Orlić popunjava police Adrine ljekarne s upravo pristiglim lijekovima što ih je ovoj ljekarni darovala međunarodna humanitarna udruga “Liječnici bez granica”. Za nekoliko dana ljekarna ADRA-e službeno će otvoriti svoja vrata potrebitima. Profesor Emir Žuljević upućuje nekolicinu svojih kolega u sustav kompjutorske obrade imena primatelja humanitarnih paketa. Ovih će dana u Sarajevo pristiglo više od 30.000 obiteljskih humanitarnih paketa iz svih krajeva Europe. Imena primatelja valja hitro poredati po abecednom i brojevnom redu. Valja to učiniti brzo i stoga što mnogi Sarajlije već mjesecima nisu primili pošteni obrok hrane, te svoje preživljavnje mogu zahvaliti isključivo ljubavi majke, oca, brata, sestre, rođaka ili prijatelja koji živi u sigurnijim krajevima, daleko od okruženog Sarajeva.

U uredu Radomira Nikolića, direktora ADRA-e u Sarajevu, sastaje se odbor za dnevnu koordinaciju aktivnosti ADRA-e. Danas valja podijeliti barem tisuću obiteljskih paketa, pripremiti nove skladišne prostore, dogovoriti siguran ulazak humanitane pomoći iz ispostave ADRA-e u nedalekoj Fojnici. Uspješni završetak ovog zadatka zahtijeva prolazak kroz nekoliko kilometara ratišta, između rovova i bunkera zaraćenih strana. Sutra rano ujutro, dok ih još magla štiti od pogubna pogleda snajperista, nekolicina dobrovoljaca popet će se na krov skladišta te ga privremeno zaštiti od prokišnjavanja.

Detlef i ja usklađujemo naš dnevni plan s ritmom rada ADRA-ine košnice. Vozač Duško Otović odvest će nas do bolnice Koševo, te potom i do ADRA-inih glavnih skladišta. Potom ćemo s poštarom Senadom proći uskim ulicama Staroga grada. Želimo doživjeti susret s ljudima kojima je ADRA jedina spona koja ih veže s najdražima razasutim po Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, Austriji, Mađarskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Češkoj, Velikoj Britaniji, Australiji, Americi.

Kročiti na ulicu iz dvorišta Tebepašne 7, sjedišta ADRA-e, pravi je poduhvat. Ispred dvorišnog ulaza oko stotinu ljudi želi saznati mogu li poslati pismo, paket, dobiti lijekove, ili barem koji kilogram hrane. Čujem čovjeka čiji glas odaje očaj: “Najradije bih ubio i sebe i djecu. Ne mogu im svakog dana govoriti kako im nemam što dati za jesti”. Drugi glas preklinje: “Molim vas, samo nekoliko krumpira…!”

Iznenada rezak zvuk propara zrak, sličan udaru groma za ljetnog proloma oblaka. Granate – jedna, dvije, tri. Trzaju protuzrakoplovne strojnice. Fijuču snajperska zrna. Pršte crijepovi i prozorska stakla. Zvone metalni žlijebovi, vrata i ograde. Razlomljeni komadi kućnih fasada u dimu prašine zasipaju dvorišta i vrtove. Ulicom zvone koraci ljudi što u trku traže najbliži zaklon. ADra-ino dvorište prepuno je ljudi kojima betonski zidovi postaju utočište. Detlef i ja hitamo u procijep ulaza u dvorište, iza zida gdje čuči pedestak ljudi. Čekamo! Još nekoliko trzaja strojnica i pokoji zvižduk snajperskog zrna, nedaleki prasak, a potom mir – pogibeljni mir Sarajeva.

Pola sata kasnije doktor Mufita Lazović vodi nas prepunjenim odajama gradske bolnice Koševo. Slušamo tužne pripovijesti ljudi koji su do kraja života osuđeni na invalidnost. Hasan i Hana Čamdžić, isječeni su oštrim komadima granate što je eksplodirala u njihovoj spavaćoj sobi. Hasan je izgubio obje, a Hana jednu nogu. Elizabeta Krasni ranjena je u prosincu prošle godine gelerima tenkovske granate. Liječnici su joj morali odstraniti ruku i nogu. Munira Milanović u suzama pripovijeda kako je preživjela ranjavanje. Pogođena je u ruku i trbuh. Njezin suprug podlegao je ranama. Azra Ibrahimović, profesorica, pri kraju liječenja, nakon ranjavanja u koljeno zahvaljuje ADRA-i na proslijeđenom paketu od prijatelja iz Hrvatske.

“Najteže je djeci!” – objašnjava liječnik Lazović prateći nas brojnim hodnicima k izlazu bolnice. “Nedavno smo jednom mališanu morali odstraniti noge. Kad se nakon operacije probudio molio je roditelje da mu vrate noge”.

Nekoliko stotina metara podalje od bolnice prostire se Koševsko groblje čiji humci već preplavljuju i zemljište koševskog nogometnog stadiona. Stali smo da barem na trenutak promotrimo nepregledno more svježih humki u sjeni razrušenih stadionskih tribina i nogometnih vratnica. Detlef fotografskom kamerom bilježi prizor. Nedaleko, uz jednu od tisuća humki, trojica muškaraca podržavaju ženu onemoćalu od žalosti zbog gubitka kćeri. Ona jeca, viče, proklinje! Njezinoj kćeri bilo je tek devetnaest godina. Razmišljam o tisućama Sarajlija koji su u samo godinu dana rata naprasito izgubili život. Čitam godišta rođenja zabilježena na križevima, krstovima i nišanima – 1958, 1965, 1969, 1974, 1982, 1990…

Oko jedanaest sati ulazimo u okružje drago i poznato svakome žitelju Sarajeva. Pred skladištem ADRA-e nekoliko šlepera označenih prepoznatljivim znakom ADRA-e. Rijeka od nekoliko stotina izgladnjelih ljudi strpljivo se primiče glavnim vratima koja vode u jedno od četiri velika skladišna prostora. Izleda kao da višestano pomicanje u redu ne smeta ljudima osuđenim na čekanje.

Dvorište skladišta vrvi sretnicima koji preuzimaju svoje pošiljke spasa. Starica drhtavih ruku ulaže svoj paket u nešto što su nekad bila dječja kolica. Snažniji čovjek odnosi svoj paket na ramenu. Dvojica mladića odvoze pakete biciklima. “Ovo će me prehraniti barem mjesec dana”, kazuje čovjek čija pojava pokazuje da je od početka rata izgubio barem petnaest kilograma. “Bez ovih paketa i bez ljubavi ovih ljudi mnogi zasigurno ne bi preživjeli sarajevsku zimu”, dodaje uz glasno odobravanje okupljenih ljudi. “Hvala ADRA-i!” – uzvikuje netko iz dugačka reda što strpljivo stremi k ulazu.

Detlef okom kamere bilježi svaki trenutak dostojan kasnijeg svjedočanstva: izborano i ostarjelo lice starice; čovjeka koji se u nepreglednu redu udubio u jedine dnevne novine; žene suzama oblivenih očiju što zagrljajem tješe jedna drugu nakon gubitka voljenih osoba; mačku slomljena repa koja se privučena mirisom hrane provlači između stotinu ljudskih nogu. U ovome gradu svaki trenutak, svaka slika, pripovijeda novu priču.

U poslijepodnevnim satim Senad Vranić, poštar odjeljena ADRA-ine pošte, poziva nas u radnu šetnju strmim i uskim starogradskim ulicama. Iako dobrovoljno radi ovaj posao, one će poput profesionalna poštara uručiti pisma osobno, na kućnu adresu primatelja. “Zna biti i opasnih dana! Iznenadna granata, snajperi, nesigurni dijelovi grada! Ipak idem, jer ovim pismima unosim radost i tračak nade u domove ratom razdovjenih obitelji”, Senad objašnjava razloge svoje odluke da se priključi timu od pedesetak poštara.

“Evo nam naše ADRA-e!” – uzvikuju mladi ljudi, muž i žena, u trenutku našeg pristupanja prvoj kućnoj veži. Pozivaju nas da se barem nakratko zadržimo u njihovu domu. “Stigla je ADRA!” – dovikuje majka sinu s ulaznih vrata druge kuće. Suznih očiju i uz glasne jecaje grli nas i ljubi starica koja je danas primila prvo pismo od kćeri koja je svoje utočište našla u dalekoj Njemačkoj. Godinu dana nije ništa znala o njoj.

Večera u kuhinji ADRA-ina središta označila je djelomičan smiraj dnevnih aktivnosti radnika ADRA-e. Hedviga Jirota, energična starica koja je nedavno napunila 82. godinu života, pripremila je ukusan obrok pripravljen od humanitarnih pošiljki – sira, tjestenine, riže, goveđeg gulaša. Kao prilog svemu popit ćemo šalicu vrućeg mlijeka u prahu, obogaćenog prahom za bijelu kavu. Sjedimo za stolom zadovoljni. Možemo li u Sarajevu 1993. više od ovoga očekivati!?

“Nije lako. Mnoge su oči uprte u nas. Misle kako ADRA može što drugima ne polazi za rukom”, objašnjava pastor Nikolić. “Dakako, mogli bismo i htjeli bismo učiniti daleko više, ali nam nedostaju kamioni, šleperi. Treba nam vlastiti vozni park.”

Kroz prozor zamračene sobe, mog privremenog doma gledam u obrise zamračenog grada. “Tko bi rekao da je rat!” – progovara tiho Detlef čije oči neprestano skaniraju prividno usnuli sarajevski okoliš. Čisti proljetni zrak i mjesečinom obasjani obronci Trebevića i gradskih brežuljaka, te u daljini tek poneki osvjetljeni prozor podsjećaju na romantične prizore pitomog Betlehema s razglednica što oslikavaju noć Kristova rođenja.

Razmišljam upitno: “Zar se Krist nije pojavio i usred drame Sarajeva u očitovanju učinkovite ljubavi ljudi što usprkos svakovrsnih opasnosti hrane gladne, dijele pakete živežnih namirnica, raznose pisma u najopsnije dijelove grada, opskrbljuju bolesne lijekovima.” A prisjećam se i Isusovih riječi: “Što god ste od ovoga učinili mojoj najmanjoj braći, meni ste učinili.”

Dum spiro spero, 14. ožujka 2023.

Naše moralno i duhovno veličanje Novaka govori puno više o nama nego o Novaku

Autor Dejan Pil

Mnogi kršćani danas Novaka Đokovića uspoređuju s Isusom i prikazuju ga kao izuzetnu moralnu i duhovnu veličinu. Tomislav Terzin ga opisuje kao “svjedoka za Krista” i “nosioca Kristove svjetlosti svijetu”. Ali zbog čega? Ne zbog nečega što je Novak učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Mislim da je važno da ovo imamo na umu, jer ovo je globalni fenomen, a priča s Novakom je samo jedan od njegovih brojnih primjera. Ustvari, ovo je vjerojatno najočitiji primjer u posljednje dvije godine. Neki su znanstvenici, naime, bili smatrani moralnim veličinama ne samo zbog toga što ih je “zli sustav cenzurirao”, nego i zbog toga što su, navodno, bili “zviždači”, “borci za istinu”, itd. Međutim, Novak nije učinio apsolutno ništa od toga. On je tek još jedan tenisač koji je pokušao dobiti pristup u Australiji bez cijepljenja. Nije nikakav “zviždač”, nije se deklarirao kao protivnik cijepljenja kao takvog, ni kao protivnik mjera; nije negirao postojanje opasnog virusa, niti je tvrdio da se bori protiv nekakvog “sistema”. Jedino je izjavio da ne želi da ga netko primorava da se cijepi. I pokušao je dobiti “ispričnicu”, kao i mnogi drugi. Nije čak javnosti ni želio obznaniti je li cijepljen, ili ne. Njegova “bitka” nikada nije bila bitka oko pandemije ili cijepljenja; njega je jedino zanimalo da bude prvak u tenisu.  Ali ipak ga se naziva “borcem za slobodu”, i čak “svjedokom za Krista”. Zašto? Ponavljam – ne zbog nečega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ima li to ikakvog smisla? Može li netko legitimno biti uzvisivan kao izuzetno moralna osoba, čisto na temelju toga što je žrtva neke uvrede, nepravde, ili progonstva? U “kulturi časti” (koja je bila dominantna u većini zapadnjačkih zemalja negdje do početka 19. stoljeća), tako nešto definitivno ne bi imalo smisla. U toj kulturi, sama činjenica da je netko žrtva, ne daje toj osobi apsolutno nikakav moralni status. Da bi netko kome je nanesena nepravda, uvreda ili povreda imao visok moralni status, bilo je potrebno da na tu povredu časno reagira. 

To ne bi imalo smisla ni u “kulturi dostojanstva”, za koju sociolozi kažu da je zamijenila kulturu časti. U toj kulturi se očekuje da osoba dostojanstveno reagira na uvredu ili nepravdu. Sama činjenica da je nekome nanijeta nepravda ništa ne govori o moralnom statusu žrtve, nego jedino govori nešto o moralnom statusu zločinca. Međutim, u “kulturi žrtve” (koja je poprilično mlad, ali već globalni fenomen), netko se smatra moralnom veličinom čisto na temelju toga što je žrtva neke nepravde, uvrede, ili progonstva. 

“Kultura žrtve” nije ponikla iz Biblije ni Isusovog nauka, nego je proizvod modernog društva, u kojemu je mentalitet žrtve sve rašireniji fenomen. Novi zavjet ne naučava da je svatko tko je progonjen duhovno i moralno velik; naprotiv, poziva nas da se plemenito odnosimo prema svojim progoniteljima. Dok se u kulturi žrtve nasilni prosvjedi i pozivi na građanski rat opravdavaju tvrdnjom da ih podižu “žrtve” totalitarističkih režima ili neke nepravde, Isus svoje sljedbenike poziva da uzmu “Njegov križ”, da ljube neprijatelje, da se mole za progonitelje i da dobrim vraćaju na zlo. Netko može biti prava pravcata žrtva velike nepravde ili opresije, a ujedno biti neduhovan i nemoralan, pun mržnje i zlobe, prema Isusovom učenju. Biblija ne zagovara kulturu žrtve, nego kulturu dostojanstva.

Vraćamo se na Novaka. Ovih dana izranjaju na površinu njegovi “prijestupi i grijesi”, poput lažnog PCR testa, davanja lažnih izjava i pojavljivanja među djecom bez maske u periodu kada je navodno bio pozitivan na virus. Međutim, hoće li išta od toga barem mrvicu pomutiti sliku o Novaku kao “svjedoku za Krista” u umovima mnogih kršćana? Naravno da neće, jer on nije ni bio proglašen takvim zbog bilo čega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. Novaka osobno ne smatram ni posebno lošom, ni posebno dobrom osobom, ali smatram da je u ovom trenutku potrebno ljudima ukazati na činjenicu da se Novaka ne uzdiže u moralne veličine zbog samoga Novaka i njegovih djela, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. 

Ne mislim da su australske vlasti najbolje postupile. Ne mislim ni da je Novak zaslužio svu kritiku i vrijeđanje koje dobiva. Samo želim potaknuti (pogotovo kršćane) na razmišljanje o tome da naš pristup prema Novaku u ovim trenucima puno više govori o nama, nego o njemu.

Pandemija duhovnog izluđivanja (1)

Autor Tihomir Kukolja

Kad god javno podržim činjenicu da je pandemija bolesti Covid-19 stvarna i da cjepiva spašavaju živote, neki od mojih kršćanskih prijatelja odmah dovode u pitanje moje duhovno rasuđivanje. Znali bi mi poručiti: “Trebao bi propovijedati Radosnu vijest, a ne cjepiva.” Pitali bi me: “Kome ti vjeruješ? Cjepivu ili Bogu?” A broja biblijskih i drugih nabožnih navoda pristiglih do mene elektronskim putevima, s ciljem da me duhovno probude, više se niti ne sjećam. I ja sam proveo poneku nesanu noć preispitujući stanje mojeg uma. Na sebi sam osjetio iscrpljujući učinak virusa pobožnog izluđivanja.

Hrvatski jezik nije za sada iznjedrio odgovarajući prijevod engleske riječi “gaslighting”. Ta čudesna riječ prožeta je idejom ubijanja nekoga u pojam. Riječ je o mentalnom i emotivnom zaluđivanju druge osobe do točke kad ona počinje sumnjati u vlastito prosuđivanje očitih činjenica i lako prepoznatljive stvarnosti. Zasigurno vam se već netko požalio: “Kad vam se on ili ona samouvjereno unosi u lice, vi više ne znate tko je tu lud, a tko normalan.” Kad god se u razgovoru s toksičnom osobom tako osjećate, događa se “gaslighting”, odnosno netko vas pokušava obezvrijediti nekom od taktika izluđivanja.

Duhovno izluđivanje sužava pojam “gasligthinga” na duhovno iscrpljivanje druge osobe, odnosno duhovno ubijanje u pojam, koje se danas ponajviše događa putem društevnih mreža. Riječ je očitovanju duhovne napuhanosti i nepismenosti korištenjem zvučnih i besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih navoda. Primjerice, to se događa kad vam netko svojim komentarom na Facebooku izrazi zabrinutost za vaše spasenje, ili vam prilijepi neki biblijski redak ili ulomak iz “nadahnutih spisa” odmah nakon što ste priložili članak s najnovijom podacima koji potvrđuje očitu povezanost broja cijepljenih i spašenih života. Duhovno izluđivanje se također događa kad vas osoba, koja na svojim Facebook stranicama javno prezire bilo kakvu zamisao o cijepljenju i aktivno promiče antivakserska uvjerenja, pobožno pozove da se priključite lancu posta i molitve “da se Bog umiješa u situaciju s koronom i ukine muku u kojoj se nalazimo već dvije godine”.

Promicanje duhovnog izluđivanja prisutno je i među državnicima i osobama od javnog ugleda. Preminuli predsjednik Tanzanije John Magufuli (1959.—2021.), bio je jedan od najistaknutijih afričkih antivakserskih predsjednika. Službeni vladini izvještaji demantirali su da je Covid-19 bio razlog njegove neočekivane smrti početkom prošle godine. Nedugo prije njegove iznenadne smrti želio je uvjeriti svoju naciju i svijet, nasuprot stvarnom stanju stvari u njegovoj državi, da je Tanzanija “pobijedila koronavirus zahvaljujući trodnevnim molitvama” naroda Tanzanije. 

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, katolik kojega su obožavali mnogi evađeoski kršćani Brazila, također je duhovno izluđivao svoj narod. Iako su se pogrebi umnožavali, on nije zadugo ništa činio kako bi zaustavio širenje pandemije. Njegova utjeha narodu bila je obećanje: “Pozvat ćemo Brazilce na dan posta kako bi se Brazil mogao osloboditi ovog zla što je prije moguće.”

Dave Ramsey, američki evanđeoski kršćanin i medijski proslavljena osoba, koja je izgradila bogatstvo učeći ljude kako se riješiti osobnih financijskih problema, po svemu sudeći nije želio da njegovih 900 uposlenika djeluje preventivno protiv pandemije. Nevoljkost njegovih djelatnika da u vrijeme vrhunca zdravstvene krize rade nepokrivenih lica nazivao je “slabošću duha”. Izjavio je također da se “poduzimanje preventivnih mjera protivi Božjoj volji”. Trenutno je u tijeku tužba protiv Davea Ramseya, koja navodi da su njegovi zaposlenici koji su nosili maske na poslu bili “ismijavani i izrugivani”. 

Bolno je iskustvo primati udarce duhovnog izluđivanja, pogotovo kad vam pristižu optužbe da ćete zbog toga što potičete ljude na odgovoran društveni odnos prihvaćanjem cijepljenja, biti pred Bogom odgovorni za smrt onih “koji su umrli nakon cijepljenja”. Naime, antivakseri raznih profila ne vide činjenicu da se stvarno veliki brojevi spašenih života i pojedinačni slučajevi umrlih nakon cijepljenja nikako ne mogu uspoređivati. Osjećate se bespomoćno, jer izgleda da vrlo lako dostupne činjenice o pandemiji nikako ne dopiru do svijesti protivnika cijepljenja.

Nedavno se jedna osoba osvrnula na jedno moje ranije javljanje slične tematike: “Ne mogu te više slušati. Cjepiva mijenjaju ljudsku genetsku strukturu. Zaboravljaš li da Biblija kaže da smo ‘mi hram Duha Svetoga i da će Bog uništiti svakoga tko uništi njegov hram?’” Kad joj je jedan od komentatora pokušao objasniti da cjepiva ne mijenjaju strukturu gena, odgovorila je samouvjereno: “Samo Biblija i Biblija je moj autoritet.” Druga osoba, također zagovornica teorija zavjere, izjavila je trenutak kasnije ništa manje nabožno: “Mi kršćani bi se trebali baviti daleko važnijim temama u ovom trenutku.” Raspravljati o pandemiji s pobožnim antivakserima je poput hvatanja magle golim rukama.

U zadnje vrijeme, posebice iz krugova pastora, pristižu pozivi na jedinstvo i pomirenje. Čini se da njih ne brine toliko glasna vika antivaksera, koliko jasni pozivi na na razborito i odgovorno prihvaćanje cijepljenja u ime općeg dobra. Oni vole reći: “Ne dopustite im da nas dijele. Cijepljeni ili ne, svi smo jedno. Mi pripadamo crkvi u kojoj se ne pita jesi li ili nisi cijepljen.” Ovi graditelji mira ne žele ploviti uzburkanim morem pandemijskih rasprava. Oni naizgled vjeruju da će se problem podijeljenih stajališta sâm po sebi riješiti — ignoriranjem.

Problem s ovim “umjerenim” načinom duhovnog prosvjećivanja, u vrijeme kad u ludnici informacija i dezinformacija mnogi nepotrebno umiru, jest u tome što njihovi zagovornici prešućivanjem izjednačavaju spasonosne činjenice s lažima, a istinu s neodgovornim glupostima. Pogrešno je i cinično odnositi se u raspravama za ili protiv cijepljenja kao da je riječ o dvjema zaraćenim stranama koje je potrebno miriti. Naime, činjenice o pandemiji koje život znače nalaze se samo na jednoj strani. One pozivaju na nedvosmislenu akciju kojom nam valja spašavati ljudske živote obiljem molitava, ali i prihvaćanjem rješenja znanosti. A također i s jasnim smjernicama vjernicima.

Nedavno sam čuo kako je u jednoj mjesnoj crkvi, u kojoj se po svemu sudeći jedinstvo po svaku cijenu poštuje više od zaštite ljudskog života, jedan vjernik podijelio javno svjedočanstvo zahvalnosti tijekom bogoslužja: “Moja je žena danas ostala u krevetu kod kuće, bolesna od korone, ali ja sam silno želio biti s vama danas.” Nekoliko vjernika, svjesni opasnosti, odmah su se odmaknuli nekoliko redova dalje od ovog brata, koji bi mudrije i odgovornije postupio da je toga dana ostao zajedno sa suprugom u kućnoj samoizolaciji. 

Poznati su mi slučajevi crkvenih mjesnih zajednica u jugoistočnoj Europi, koje su svaka izgubile po nekoliko vjernika zahvaljujući prkosnom stavu vrlo pobožnih širitelja virusa. Oni su poticali vjernike da zanemaruju pandemiju, podržavali se međusobno biblijskim redcima izvađenim iz konteksta, grlili jedni druge kad je bilo razboritije to ne činiti, razgovarali licem u lice a da nisu nosili maske, pa čak i javno izjavljivali da se ne boje korone time što su posjećivali crkve jedni drugih u vrijeme kad im je bilo savjetovano da to ne čine. Njihova krilatica je bila: “Ne bojimo se korone. Vjerujemo u Boga!” 

I tako se od prošle jeseni do sada zaraza munjevito rasprostrla od jedne mjesne crkvene zajednice do druge. U nekim slučajevima gostujući pastori s pozitivnom dijagnozom pridonijeli su masovnoj zaraženosti vjernika crkve u kojoj su gostovali. A kad jedna malena mjesna crkvena zajednica zbog korone u kratkom vremenu izgubi troje, četvero ili petero vjernika, onda govorimo o nevolji koja bi nas trebala itekako zabrinuti, probuditi, i napose pomoći glasnim antivakerskim dušebrižnicima da progledaju. No u ovom području izgleda da za sada nema napretka.

Najpobožniji stručnjak duhovnog izluđivanja, koji je vješto izvrtao biblijske navode, bio je Sotona. U vrijeme Isusove najveće tjelesne iscrpljenosti i duhovne borbe, lukavo je pristupio Isusu pozivajući se na autoritet Biblije: “Ako si Sin Božji, baci se dolje. Jer je pisano: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i oni će te na rukama nositi da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.’” (Matej 4,6 — prijevod Ruben Knežević)

Nažalost, ni danas nije drukčije. Mnogi zavedeni vjernici, naoružani njihovim tumačenjima Biblije i recikliranim navodima iz (raznih) “nadahnutih spisa” ohrabruju druge vjernike da nepripremljeni i nezaštićeni nepromišljeno skoče u agoniju neizvjesnih ishoda, čak i u vlastitu smrt. Oni stvaraju stanje pomutnje i podjela među vjernicima iznoseći drske i “pobožne” izjave da pandemija nije stvarna, da će nas cjepiva sve pobiti, da cijepljeni šire zarazu, da će naši geni biti nepovratno izmijenjeni te da nam se oduzimaju naša ljudska prava i slobode. Oni praznovjerno i samouvjereno zbunjuju mnoštvo dobrih ali nesigurnih i iscrpljenih vjernika — prijatelja, članova obitelji — nukajući: “Skoči! Bog je s tobom!” 

I ako smo još uvijek nesigurni kako izgleda pobožno izluđivanje u ovoj pandemijom užarenoj zbilji, želio bih podijeliti još jedan vrlo svježi primjer duhovne manipulacije. 

Riječ je o oglašavanju dr. Tomislava Terzina, miljenika tisuća kršćana Balkana i dijaspore (poglavito adventista i mnogobrojnih evanđeoskih kršćana), u povodu zabrane ulaska vrhunskog svjetskog tenisača Novaka Đokovića u Australiju. Nije mi nakana sporiti Novakove ljudske kvalitete i sportska postignuća, niti ulaziti u narav spornog incidenta. Volio bih ponovno uživati u njegovom osvajanju Australia Opena. Međutim, postoji ozbiljan problem kad se Đokovićeva nemila situacija pretvara u herojstvo i mučeništvo biblijskih razmjera, tim više što je poznato da je Novak Đoković miljenik antivaksera i njihov omiljeni simbol otpora cijepljenju. 

Problem je u duhovnoj trivijalizaciji i mesijanizaciji Đokovićevog slučaja. U YouTube poruci potpore slavnom tenisaču, koju je s odobravanjem i oduševljenjem do trenutka objavljivanja ovog članka pogledalo više od 33.000 osoba, dr. Terzin je u australskim nevoljama Novaka Đokovića prepoznao očitovanje duhovnog “sukoba između dobra i zla”, u kojemu se Đoković “poneo viteški i čvrsto na strani dobra.” “Bog je udostojio Đokovića da bude svetlost svetu”, i time on, prema riječima dr. Terzina, predstavlja “Hristovu svetlost u svetu, tako da ljudi u ovoj tami mogu da vide.”

U duhu riječi Đokovićevog oca, koji je usporedio trenutnu nevolju svog sina sa “stradanjem samoga Hrista”, Terzin je također ustvrdio isto, rekavši da “treba da budemo srećni jer Hristos je stradao, i svako tko je na putu istine će također da strada”. Đokovićevo stradanje uspredio je također sa stradanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, jer, prema njegovim riječima “stradanje je neizbežno ako se deklarišete da ste na strani slobode i dobra”. “Evo videli smo šta se deševalo Trumpu i njegovom Twitter nalogu”, rekao je dr. Terzin.

Ukratko, duhovna podrška Novaku Đokoviću koju je prošlog četvrtka u svijet odaslao dr. Tomislav Terzin bila je poziv sljedbenicima da se u ovom “sukobu između dobra i zla” opredijelimo za “pravu stranu” i ugledamo na Đokovića koji je “poneo Hristov krst”. Istodobno bio je to pravi svojevrsni strateški, evangelizacijski i marketinški potez profesora Terzina, kao I vlasnika YouTube kanala, koji je njegovu podršku slavnom tenisaču, naših gora listu, emitirao u javnost.

I dok ovo pišem, kad tisuće vjernih od Srbije i Hrvatske pa sve do Australije željno očekuju konačnu odluku državnog suda Australije, usrdno moleći za pobjedu “svjetla nad tamom” u slučaju slavnog i omiljenog tenisača, stiže mi poruka jednog mojeg prijatelja i kolege pastora. Srce mu je slomljeno jer je upravo primio vijest da je ovih dana od posljedica borbe s koronavirusom umro jedan uzoran vjernik iz njegove crkve. Bio je dobroga zdravlja i u najboljim godinama, ali i aktivni antivakser koji je govorio da se korona pobjeđuje zdravim životom. Nažalost, i ovaj je čovjek umro prije vremena, nepotrebno, jer je bio žrtva dezinformacija i duhovnih manipulacija kojima izgleda nitko ne uspijeva stati na kraj.

Nažalost, antivakserska bitka i halabuka nastavlja svoj žestoki pohod osvajanja ljudskih umova i srdaca. Istodobno nam s druge strane stižu pozivi da budemo mirotvorci i da u ime zaštite zajedništva “ne talasamo vodu”. Upozorenje starozavjetnog proroka snažno opominje i u ovoj našoj krizi nabijenoj lažima, dezinformacijama i iskrivljenim eshatološkim tumačenjima: “Umire narod moj jer je bez znanja.” (Hošea 4,12) 

Centar za informacije John Hopkins, koji redovito prati napredovanje pandemije u svijetu, izvješćuje o više od pet i pol milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom diljem svijeta. Koliko je još smrti potrebno među dobro nam poznatim i dragim osobama koje nisu trebale umrijeti da bismo prestali slušati glasove duhovnih i društvenih manipulatora i razumjeli da pozivi na odgovoran odnos spram pandemije i jednih prema drugima nisu pozivi razdora, već pozivi na primjenu zdravog i posvećenog razuma?

Drugio dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja pročitajte ovdje.

Pročitajte također The Revival of Spiritual Gaslighting i Who is Being Gaslighted

ZAPAŽANJA I PRIMJEDBE NA IZLAGANJE DR. TOMISLAVA TERZINA

Autor Dragutin Matak 

Voditelj odjela za vjersku slobodu Kršćanske adventističke Crkve u RH

Maruševec, 5.12.2021.

U petak, 26.11.2021. na Youtube kanalu „Božidar Prgonjić“ (10.200 članova) vođen je i objavljen intervju s dr. Tomislavom Terzinom pod naslovom NE DOZVOLIMO DA NAS DIJELE. Osam dana kasnije bilo je 56,000 pregleda. Nema sumnje da je sadržaj ove teme našao plodno tlo u mnogim umovima. 

Voditelj Prgonjić poziva u ime objektivnosti i slobode „ako profesor Terzin priča gluposti, činjenicama ga osramotite, meni je to u redu da se netko tako javno osramoti.“ Ne želimo nikoga javno sramotiti, ali valja ponovno preslušati govor od 45 min i razborito promisliti o sadržaju:

1. Budući da nije jasno rečeno o čemu je riječ u ovom intervjuu, trebamo se potruditi i otkriti tu enigmu. Spominje se „primanje određenog sredstva“ ili „ovaj/onaj papir“ (ili njemački izraz „ausweis“),  „dvije doze“ ili „5,6,7,8 doza“.  Spominje se da nosimo „brnjice“ a ne maske… Zapravo je riječ o cjepivu protiv Covida 19, Covid potvrdama i zaštitnim maskama. Zašto se ti pojmovi ne spominju izrijekom kad se o njima radi? 

2. Dr. Terzin izrazito napada znanost (nauku) koja se prodala interesima bogate manjine i teoriji evolucije i nije pouzdana, naročito u pogledu pandemije Covida 19. Dr. Terzin kaže, „ako se objektivno želite baviti zdravstvenim pitanjima nitko vam neće dati sredstva, štoviše još će vas napasti. Pod utjecajem teorije evolucije pseudo nauka je potpuno izmijenila način razmišljanja, a ideja o Tvorcu i Njegovom zakonu se potiskuje.“ Zbog  forsiranja interesa farmaceuta vlada mentalitet zatvaranja očiju, negiraju se znanstveni principi i ne postoji zdrava debata, a lažna metodologija je sad primijenjena i u medicini… Ova pseudo nauka nam svima radi o glavi, kroz nove tehnologije… (vjerojatno misli na cjepivo i druge „izume“)… Nauka je žrtva politike i neophodno je osloboditi nauku da može služiti čovječanstvu, a ne malom broju ljudi, energično tvrdi dr. Terzin.

Osvrt: Razumijem distanciranje u odnosu na teoriju (makro) evolucije, jer i sam smatram da je tu najviše riječ o ateističkoj ideologiji. Mikro-evolucija je druga priča. (Tko želi više informacija o tome, za početak neka prati napise i rasprave između evolucioniste Richarda Dawkinsa i teologa Alistera McGratha). Međutim, ako nemamo povjerenja u cjepivo protiv Covida 19 zbog povezanosti znanosti i evolucije, onda „prestanimo upotrebljavati sve lijekove“, jer su ih proizveli, ispitali i odobrili isti znanstvenici i ustanove. Stavio sam u navodne znake ovu smionu ideju, ali ona proizlazi iz ovakvog stigmatiziranja znanosti. Samo u Americi i Evropi troše se milijarde dolara za izučavanje raznih bolesti danas naročito u vezi s Covidom 19. Najveći i najuspješniji Nacionalni institut zdravlja (NIH) u Americi i svijetu (s budžetom od 43 milijarde USA dolara) uspješno vodi kršćanin dr. Francis Collins – čini se, danas najpriznatiji liječnik-genetičar. Možda njegova shvaćanja evolucije nisu identična s uvjerenjem dr. Terzina, ali on se ne ponaša i ne djeluje kao da Bog ne postoji. Osim toga, iako su i voditelj i dr. Terzin vjernici Adventističke crkve, nigdje ne spominju znanstveni i medicinski potencijal ustanova kojima upravlja Crkva, kao što je Sveučilište Loma Linda. Na primjer, ne spominje se javno objavljena ocjena sadašnje pandemije virologa, s bogatim iskustvom od skoro 50 godina dr. Richarda Harta sa Sveučilišta Loma Linda i brojnih drugih stručnjaka koje objedinjuje Zdravstveni odjel Adventističke crkve na svjetskoj razini. Zašto niti jedna javna izjava Crkve o pandemiji i cijepljenju nije ni spomenuta, a objavljene su dvije, u prosincu 2020. i 25. 10. 2021? Umjesto toga, očito je marginaliziranje Crkve i uzdizanja stručnosti dr. Terzina,  njegovih prosudbi o pandemiji i cijepljenju, (iako nije virolog); i razumijevanju prave duhovnosti i posljednjih događaja (iako nije teolog). Sve se to uspješno plasira adventističkim vjernicima, kao i drugima.

3. Dr. Terzin nastavlja objašnjavati da su glavni krivci za ovo kaotično stanje vlade raznih država i mediji koji su motivirani profitom i da ne haju za interes svojih naroda. Spominje se i jedan izuzetak – Belorusija.  Svi oni imaju zajedničku agendu i pristup „zavadi pa vladaj.“ Unazad nekoliko desetljeća vidjeli smo kako mediji huškanjem dijele ljude. Tu on naširoko opisuje kako su fašisti obmanuli narod uoči drugog svjetskog rata. Zatim spominje sukobljavanje i huškanje ljudi čije smo rezultate vidjeli 90ih prošlog stoljeća u bratoubilačkom ratu na Balkanu – samo zbog različitog vjerovanja… Dr. Terzin izražava nadu da ti huškači ovaj put neće uspjeti da izmanipuliraju ljude na Balkanu… (Zapazite, riječ je o pandemiji, cijepljenu, Covid potvrdama i osobnim slobodama…)

Osvrt: Ulaženje u domenu politike kad je u pitanju zdravlje, čini se ne samo neprimjerenim nego i opasnim. Razna uspoređivanja s progonom Židova i fašističkim metodama su neosnovana, jer obolijevaju i umiru ljudi svih rasa, staleža i nacija, a propisi s ciljem očuvanja zdravlja nisu represije, već nužne mjere da nas ne snađu još pogubnije posljedice.  Kad je riječ o profitu kojim se vlade rukovode u svojem obmanjivanju i izrabljivanju naroda, spomenimo samo da je u Hrvatskoj (s manje od 4 milijuna građana) utrošeno skoro 10 milijardi kuna za očuvanje radnih mjesta ili za nepovratne pomoći onima koji su zbog pandemije izgubili svoje radno mjesto. Izdvajanja u drugim sredinama su mnogostruko veća. Naravno da i u ovim teškim vremenima postoje „ratni profiteri“ ali je krajnje neumjesno lijepiti ovakve etikete državama i vladama koje nastoje reagirati u ovakvom kaotičnom stanju.

4. Dr. Terzin nudi i rješenja za ovakvu situaciju: Poziva na zajedništvo u otporu na ovakvo stanje i doslovno kaže, citiram: „u našem ličnom životu da budemo neposlušni toj maloj grupi ljudi koji pokušavaju da nas saberu u torove.“ Poziv na jedinstvo u otporu i neposluhu on zamišlja na osnovi vjere u Boga i molitve. Smatra da još nije kasno za djelovanje, pa poziva monoteističke vjeroispovijesti Židove, Muslimane i kršćane (katolike, pravoslavne protestante) da se okupe oko istog Boga, usprkos malim razlikama u vjerovanjima, na temelju svojih svetih knjiga Tore, Kuraana i Svetog pisma i Božjeg zakona i da zajedno djeluju i zaustave ovo bezakonje – (očito su pod udarom mjere za suzbijanja pandemije). Naročito ističe primjer skupa u ime slobode od Covid potvrda i cijepljenja u Hrvatskoj u Zagrebu 20.11.2021 i nada se da će to biti poticaj i drugima na Balkanu i cijelom svijetu da urade isto.  Spominje i druge svijetle primjere gdje se na protestnim okupljanjima javno uništavaju Covid potvrde da bi se pokazalo jedinstvo i solidarnost s onima koji se ne žele cijepiti.

Osvrt: Ideja o monoteistima koji bi svojim jedinstvenim protestom riješili narušavanje ljudskih sloboda i tiraniju, nije samo nefunkcionalna jer zanemaruje i ne uključuje drugu polovicu stanovnika našeg planeta, već i predlaže hipotetsko zajedništvo Židova, Muslimana i kršćana čije svete knjige, čini se, preko noći dobivaju jednaki autoritet, a vjerovanja imaju samo male razlike. Tu dr. Terzin nastupa kao dobar poznavatelj međureligijskih odnosa. Poziv na otpor i neposluh, ovako nedefiniran, opasniji je nego da je započeta koordinirana revolucija. To sad može biti svašta, kako tko shvati u datom trenutku.

Dr. Terzin opisuje fašističke logore Židova i neistomišljenika i kaže: „To se događa i nama danas, i ako svi, oni koji imaju papir i koji nemaju, ne ustanu složno, posljednji će korak biti odvođenje u kampove… Ako to ne shvatimo ( a još uvijek možemo) čekaju nas kampovi, bar ovdje u Sjevernoj Americi.“ 

Kad je isticao skup slobode od Covid propusnica i cijepljenja u Zagrebu 20. 11. kao primjer koji bi trebali slijediti i drugi na Balkanu i svijetu, dr. Terzin očito nije znao da su ga u velikoj mjeri organizirali krajnji desničari i nacionalisti – oni isti ljudi koji se bore za legitimitet pozdrava „za dom spremni“. Najavljivali su 100 autobusa iz cijele Hrvatske, a došlo ih je 38. 

5. Iako dr. Terzin kaže da se ne bavi teorijama zavjere, nabraja niz scenarija koji nisu ništa drugo do teorije zavjere ili upitno razumijevanje Biblije. Voditelj Prgonjić citira izjavu koju je čuo u nekom programu da „teorije zavjera izgledaju normalnije od onog što čujemo u medijima.“ Dr. Terzin više puta spominje veliki sukob između dobra i zla i kaže da će događaji opisani u Otkrivenju ići do kraja ukoliko se narod ne ujedini i stane protiv općeg zla u svijetu. Nastavlja i kaže da ne može reći je li to vrijeme već nastupilo, a onda ubrzo izjavljuje da ova globalna pandemija nije generalna proba. Generalna proba je bila prije 5-6 godina sa svinjskom gripom.

Kad spominje poznati motiv „žiga zvjeri“, iz Otkrivenja, kaže da će ta objašnjenja prepustiti teolozima da bi samo nastavio sa svojim opisom žiga zvjeri. Kaže da se princip žiga zvijeri očituje u (ne)mogućnosti kupovanja i prodavanja. Žig je simbol vlasti, kaže, svaki dokument potvrđuje žig, a tko želi obraniti Bogom dane slobode naći će se pod udarom. Iz osobnog iskustva posvjedočio je da čvrsto stoji na strani ljudskih prava i pod cijenu da izgubi posao. 

Osvrt: Ovo je već poznati način izlaganja dr. Terzina, kaže da ne ulazi u to područje, (obično teologije, ali i medicine, virologije itd) a onda se ne uspije obuzdati i ipak iznosi stvari koje ne poznaje dovoljno. Često kaže da je to njegovo mišljenje na koje ima pravo… – svakako, ali onda valja i očekivati kritički osvrt. 

Prema Bibliji posljednji događaji na našem planetu će ići do kraja i neće ih zaustaviti ujedinjeni narod koji ustaje protiv zla. Isus je na križu raskrinkao zlo, a Babilon je pobijeđeni neprijatelj, prema trostrukoj anđeoskoj vijesti iz Otkrivenja. Spominjati žig zvjeri nije ispravno u kontekstu današnje pandemije što jasno piše u službenoj izjavi Crkve: „Globalni preokret izazvan pandemijom COVID-19 proizveo je spekulacije koje se odnose na događaje posljednjega vremena i pogrešna tumačenja Biblije. Jedno nedavno gledište propagirano putem društvenih mreža i neke internetske stranice predstavile su teoriju da nadolazeće cjepivo proizvedeno za borbu protiv COVID-19 pripada procesu kontroliranja koji će voditi k primjeni žiga Zvijeri… Nagađanja poput ovih dovode Božju riječ na loš glas te izazivaju zbunjenost kod iskrenih, ali loše informiranih vjernika.“ (Izjava Generalne konferencije iz prosinca 2020. )

Ranko Stefanović sažima bit ovih simbola: „I dok zapečaćenje označava djelovanje Duha Svetoga na ljudsko srce (Ef 1,13.14; 4,30), žig Zvijeri krivotvori djelovanje Duha Svetog“.[1] Ellen White naglašavala da žig Zvijeri nije fizički znak, kao što ni pečat Božji „nije znak ili obilježje koje je vidljivo, već je to utvrđivanje u istini, oboje intelektualno i duhovno“.[2]

Zapazimo:

Kršćanska sloboda je uvijek usmjerena ka spremnosti da druge volimo kao sami sebe. Čovjekova individualna prava su uvijek na drugom mjestu. Najprije smo „mnogi, jedno tijelo u Kristu“, a zatim „s obzirom na pojedince, udovi, jedan drugome.“ (Rim 12, 5.) Takvu slobodu i solidarnost valja ostvarivati uvijek, naročito u krizama kao što je ova.

Budući da smo vjernici Crkve adventista sedmog dana citiram nekoliko ulomaka iz službene izjave naše Crkve o pandemiji od 25.10.2021: 

„Važeći, službeni stav Crkve o imunizaciji i cjepivima, uključujući COVID-19, temelji se na uvidima u opsežnu zdravstvenu poruku koju su Adventisti sedmog dana rano podržali uz veliku potporu u Svetom pismu i spisima Ellen G. White koji se odnose na važnost prevencije bolesti. Kao denominacija više od sto godina zagovaramo sinergiju zdravog načina života i odgovornu imunizaciju. S obzirom na globalnu rasprostranjenost pandemije, smrti, invaliditeta i dugoročnih posljedica COVIDA-19 koji se pojavljuju u svim dobnim skupinama, potičemo naše vjernike da razmotre odgovornu imunizaciju te promicanje i olakšavanje razvoja onoga što se obično naziva kolektivnom imunosti (ostvarivanje imunosti zajednice od približno 80 posto populacije ili više kao rezultat prethodne infekcije i/ili cijepljenja)…“ 

„Crkva adventista sedmog dana, u konzultaciji s Zdravstvenim odjelom i Odjelom za javne poslove i vjersku slobodu Generalne konferencije adventista sedmog dana, uvjerena je da su programi cijepljenja koji se općenito provode važni za sigurnost i zdravlje naših vjernika i šire društvene zajednice. Stoga stavovi Crkve o vjerskoj slobodi se ne koriste primjereno ako se navode u prigovorima na vladine naredbe ili programe poslodavaca koji su osmišljeni da zaštite zdravlje i sigurnost njihovih zajednica.“

 „Crkva adventista sedmog dana poštuje slobodu izbora svakog pojedinca za donošenje odgovornih odluka u vezi sa svojim zdravljem. Budući da su naša tijela hram Duha Svetoga i da smo Kristovi i stvaranjem i otkupljenjem, trebali bismo osobno težiti da razumijemo Božju volju u vezi sa cijepljenjem protiv COVIDA-19. Odluka hoćemo li se cijepiti ili ne nije pitanje spasenja, niti je povezana, kako neki mogu sugerirati, s žigom zvijeri. Radi se o osobnom izboru. Čvrsto vjerujemo da u pitanjima osobnog uvjerenja moramo biti vođeni Riječju Božjom, našom savješću i informiranim prosuđivanjem.“

Sadašnja svjetska kriza je zdravstvene naravi i nije mudro niti ispravno u nju učitavati svoje senzacionalističke eshatološke scenarije nasuprot jasnim uputama naše Crkve. Bilo bi šteta oglušiti se o savjet svoje Crkve i isticati u javnosti svoja suprotna shvaćanja. Takva isključiva umišljenost može biti pogubna u ovo vrijeme pandemije i za vječnost.

[1] Ranko Stefanović, Otkrivenje, jasno umu, blisko srcu, Zagreb: Znaci Vremena, 2018.  str. 211.

[2] Ms 173, 1902, u 4BC 1161). Citirano iz Ellen White Encyclopedia, p. 963. 

Na meti pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting)

Autor Tihomir Kukolja

Izgleda da za sada ne postoji prikladan hrvatski prijevod izraza “gaslighting” (engleski). Najbliži izraz koji opisuje ideju ove engleske kovanice je izluđivanje, ili ubijanje zdravog razuma. Za potrebe daljenjeg razvoja mog razmišljanja koristit ću ponajviše riječ izluđivanje, a progovorit ću o problemu pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting).

U ovo vrijeme pandemije pobožno izluđivanje, ili pobožno razbijanje zdravoga razuma prisutno je u većoj ili manjoj mjeri posvuda gdje se susreću ljudi vjere, bez obzira na denominacijsku pripadnost, a doživljavamo je u obliku izrazito pobožnog trolanja ili masovnog elektronskog napastovanja vjernih (spamming). Širi se velikom brzinom društvenim mrežama, ponajviše zahvaljujući popularnosti i pristupačnosti Facebooka i raznih drušvenih komunikacijskih aplikacija. 

Operativci duhovnog izluđivanja su osobe koje se nisu u stanju sučeliti sa izazovima sadašnje krize (primjerice s pandemijom i njezinim posljedicama), ili ne žele prihvatiti očite činjenica (poput činjenice da iako nisu savršena cjepiva ipak spašavaju milijune života), ali koji itekako žele kontrolirati razgovor na društvenim mrežama olakim razbacivanjem besmislenih pobožnih klišea, fraza, navoda ili izjava koje iako zvuče jako produhovljeno predstavljaju neprimjeran, neozbiljan, neodgovoran, plitak, čak praznovjeran odgovor na situaciju izazovanu pandemijom. A cilj im je dovesti u pitanje vašu obraćenost i sposobnost prosuđivanja ukoliko se ne slažete s njihovim suludim pogledima.

Evo nekoliko primjera pobožnog izluđivanja:  “Mi trebamo propovijedati evanđelje, a ne cijepljenje; ili “Molim se za vas da se obratite;” ili “Ako se cijepite to znači da ne vjerujete Bogu”; ili “Izaberite hoćete li slijediti Sotonu ili Boga?” Ili “Ako se cijepite vi ste duhovno označeni, izrešetani”. A najpobožnije izluđivanje zdrave pameti (spiritual gaslighting) izgleda otprilike ovako: “Nisam antivakser, ali ne mogu razumjeti tu podjelu crkve na cijepljene i necijepljene. Prestanite stvarati podjele među braćom i sestrama. Budimo jedno i poštujmo slobodu, pa nek se cijepi tko hoće.” 

Ovakve poruke upućene s brojnih službenih i neslužebnih propovjedanica na Balkanu, našem i svjetskom, postala su redovita pojava. Iako pozivi na jedinstvo cijepljenih i necijepljenih zvuče jako duhovno, oni u stvari poručuju sljedeće: sve dok su duhovni antivakseri pravili galamu, međusobno se hrabrili, duhovno bodrili i masovno na sve strane slali svoje omiljene teorije, a posebice svoje omiljene eshatološke zablude, bio je mir u kući jer se nitko nije usudio prozboriti suprotno. No u onom trenutku kad su se pojavili neki koji pozivaju na posvećeni zdravi razum, i počeli prozivati gluposti njihovim pravim imenima, uznemirli su se duhovi. I tada su se počeli dizati glasovi poziva na jedinstvo: ne na jedinstvo oko istine o sadašanjoj situaciji i zdravorazumski pristup panedmiji, već jednistvo po kojemu zdrav razum treba ušutjeti i ustupiti propovjedaonicu onima koji u ime jedinstva izjednačavaju istinu i glupost, život i smrt.

No ovoj priči ovdje nije kraj. Primjerice, kada posjetite njihove aktivnosti na Facebooku, tada brzo shvatite da su većina pobožnih izluđivaća pameti (spiritual gaslighters), od kako je pandemija preplavila svijet, preko noći postali društveno svjesni aktivisti. Do jučer ih naime nije bilo briga o društvenom zdravlju svijeta, niti njihovih država. No oni su se iznenada probudili, i sada smatraju svojom svetom dužnošću da ne prihvate nikakve mjere, i stubokom su predani užurbanom promicanju najnevjerojatnijih zavjera, iskrivljenih teologija i najbizarnijih laži o pandemiji. A neki među njima sada zagovaraju i radikalnije mjere: oni su duhom i tijelom uz prosvjednike u Europi, Australiji i Americi u potpori obaranju “nedemokratskih režima” koji im eto “nameću diktaturu,” jer od njih se traži da se odgovorno ponesu prema društvenoj zajednici u ovim danima napredovanja korone. 

Naime, ne mogu se oni nikako složiti da njihove države postanu diktaturske ispostave Zvijeri iz Otkrivenja. I u to ime neki pak posežu za lažnim potvrdama o cijepljenju, ili napastuju svoje pastore da im izdaju potvrde o prigovoru savjesti (kao eto oni to čine iz vjerskih razloga) – sve kako bi ostali vjerni svojim duhovnim načelima i njihovoj “istini”.  I onda tako zaneseni nama koji smo “neobraćeni” i “na drugoj strani” šalju dnevne obroke video materijala najbizarnijih sadržaja s ozbiljnim upozorrenjima poput, “Pogledajte prije nego što to sotonisti skinu s Interneta”.

Djelatnike pobožnog izluđivanja je nemoguće izbjeći. Gotovo svakodnevno me iznenadi poneki novi stari prijatelj, za kojega sam do jučer smatrao da mu je zdravo rasuđivanje bila jaka strana, zbog koga uzdahnem – “pa zar i ti?” Ima ih u izobilju u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Australiji, Africi, posvuda, da ne nabrajam. Gledanost video uradaka njihovih populističkih heroja, evangelizatora, duhovnih revolucionara dosegne na desetine tisuća dok si okom trepnuo. Toliko su gladni “prave” duhovne hrane pa posežu za uzbudljivim isprovaljivanim izvorima. A crkvene uprave, osim časnih iznimaka, ne žele se zamjeriti narodu pa se tješe da je riječ o tek neznatnoj i bezazlenoj manjini, i prolaznoj nelagodi koja će sama nekako doći na svoje mjesto.

I ja sam još prije dva mjeseca mislio da jer riječ o tek neznatnoj ali bučnoj manjini.  Sada vjerujem da smo mi “drugi”, mi “neobraćeni” u manjini. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica u njihovim dosadašnjim opsezima i sastavima. Što će ostati od njihovog zajedništva kad se pandemijska i izluđivačka prašina slegne?

No vratimo se našoj osnovnoj temi i zaključimo. Pobožno izluđivanje (pobožno izvođenje iz pameti, spiritual gaslighting) događa se tada kada jedna ili više osoba daju sve od sebe kako bi duhovno manipulirale drugom osobom ili osobama, kako bi doveli u pitanje njihov zdrav razum,  prosuđivanje i vjernost Bogu. 

Spektar pobožnog izluđivanja ne završava s nabožnim antivakserima, i njihovom pridonosu općem ludilu u kojemu svijet grca u ovom trenutku. Ipak, u ovome trenutku antivaksersko pobožno izluđivanje doživljava svoj najveći uspjeh, u omjerima da možemo govoriti o fenomenu preoblikovanja dijela kršćanskih zajednica u novi kult, ili kultove, iliti sekte. Jer dok čuvari crkvenih administracija u ime jedinstva vjernih grčevito čuvaju status quo vukovi razaraju i nepovratno razvlače stado. A ova pandemija im je došla kao naručena.

Ova moja analiza fenomena pobožnog zaluđivanja nikako nije osuda zdravog dijela kršćanstva koje se ne da uvući u vrtlog zavjera i suludih teorija. 

U Isusovo ime? Razmišljanje o sadašnjem ludilu

Napisao Roy Adams

Preveo Tihomir Odorčić

Objavljeno 3. prosinca 2021. Spectrum Magazine

“Dođoše k Isusu i vidješe opsjednutog kako sjedi ondje odjeven i pri zdravoj pameti.” (Marko 5,15)

Liječnik mi je preporučio da napravim ultrazvuk srca. I dok sam ležao na boku, okrenut prema ultrasonologinji, ona me je zabavljala pripovijedajući o svojoj živopisnoj obitelji iz Zapadne Virginije. Jedna od tih priča bila je o njezinom ujaku koji je jedne večeri došao kasno kući.

“Zašto toliko kasniš?” upitala je njegova žena optužujući ga.

“Ne mogu odgovoriti na to pitanje”, rekao je, “to je tajna.”

“Tajna!?” zagrmjela je. 

“Pa, dobro”, rekao je, “prekršit ću obećanje i reći ću ti: mali avion je ostao bez goriva i sletio na most baš kad sam bio pred tim da prijeđem na drugu stranu. Tako je zaustavio sav promet. Policajci su na licu mjesta, suosjećajući s jadnim pilotom, obilazili vozače tražeći od njih da daruju malo benzina kako bi dopunili spremnik prizemljenog aviona. To su mnogi od njih i učinili, uključujući i mene. Policajci su nas zakleli na tajnost; jer ako bi se pročulo, mladi pilot bi mogao izgubiti dozvolu. Ali evo, ja sam već prekršio svoje obećanje.” 

Priča me je nasmijala, pogotovo kad mi je rekla da je njezin ujak ostao pri svojoj tvrdnji, čak i nakon što je jedan od njegove braće kasnije istražio da automobili i avioni ne rade na isto gorivo.

“Pa, to je priča”, rekao je. 

Pričali ih mi sami, ili netki drugi, svi mi već izdaleka znamo prepoznati nevjerojatnu priču, a one najbolje nas baš nasmiju. Ali ono čemu posljednjih nekoliko godina svjedočimo u Sjedinjenim Američkim Državama nisu “nevjerojatne priče”. To su nepromišljene laži; proračunate prijevare protkane smrtonosnim otrovom.

Isusovo upozorenje 

Kad su Mu učenici jednog dana skrenuli pozornost na veličanstvenost Hrama, Isus ih je uzdrmao prorekavši propast te građevine. Zaprepašteni, upitali su Ga: “Kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?” (Matej 24,3) Oduvijek me je zaintrigirao način na koji je Isus započeo svoj odgovor —gotovo kao da nije čuo njihovo pitanje. “Pazite”, rekao je, “da vas tko ne zavede.” (Matej 24,4) Istina je da se glavno usmjerenje Isusovog tumačenja o prijevari odnosi na Mesiju i Njegov dolazak. Ali isto tako mislim kako Njegovo upozorenje uključuje i opću obmanu posljednjih dana, koju je apostol Pavao još jednom naglasio kad je rekao da će prema kraju “zli ljudi i varalice napredovati sve više u zlu — kao zavodnici i [kao] zavedeni.” (2. Timoteju 3,13)

Neki misle da smo najpametniji naraštaj. Ali među nama žive neke od najlakovjernijih duša koje su ikada hodale ovim planetom. Milijuni danas padaju na prevarante, muljatore i šarlatane. Sjećate li se kometa Hale-Bopp prije nešto više od dva desetljeća? Najava da će proći blizu Zemlje u proljeće 1997. godine izvukla je luđake sa svih strana. Među njima je bio i Marshall Applewhite, vođa kulta “Nebeskih vrata”. Applewhite i suosnivačica tog kulta, bivša medicinska sestra Bonnie Nettles, između ostalog su vjerovali da su oni “dva svjedoka” spomenuta u Otkrivenju 11.

Svojim sljedbenicima su rekli da komet Hale-Bopp prati svemirski brod vanzemaljaca, pripravan pokupiti sa Zemlje sve one koji su se spremni uspeti na višu razinu bića. Da bi se pripremili za taj transcendentalni događaj, članovi skupine morali su odbaciti svoje “posude”. Strašan rezultat djelovanja toga nauka postao je jasan kad su 26. ožujka 1997. u otmjenoj četvrti blizu San Diega u Kaliforniji našli trideset i devet tijela. Odbacili su svoje “posude” počinivši samoubojstvo, pripremajući se tako da ih pokupe vanzemaljci. 

Bilo je to najveće masovno samoubojstvo u kojem su sudjelovali građani Sjedinjenih Američkih Država od 1978. godine, kad je više od devet stotina sljedbenika vođe kulta Jima Jonesa popilo cijanid u Jonestownu u Gvajani. “Pazite”, rekao je Isus, “da vas tko ne prevari.” Njegove riječi nikad nisu bile važnije nego sada. Obmana, nepoštenje i prijevara ispunjavaju zrak koji udišemo, te su još više pogoršani sveprisutnošćuinterneta i društvenih mreža.

Sadašnje ludilo 

Tijekom posljednje dvije godine dva su se razvoja događaja spojila, i time još dodatno poljuljala moju vjeru u duševnu stabilnost velikog dijela američke javnosti. Prvi je bila pandemija covida-19, drugi pak američki predsjednički izbori koji su se dogodili usred nje. Još uvijek se sjećam straha koji me je obuzeo dok sam tih prvih dana gledao kako se broj umrlih u Italiji povećava na sedam stotina dnevno! Potom osam stotina, pa devet stotina! A ja sam razmišljao: Gospodine, samo da nikad ne dođe k nama!

Ali došlo je k nama — i svugdje, i drugdje. A u tome je i bio taj spoj s drugim razvojem događaja — općim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ispreplitanjem tih dvaju razvoja događaja došlo je do određenog ludila, isprva blagog, a zatim sve većeg i većeg. U ljeto 2020. godine istraživačka novinarka časopisa Time proputovala je po Sjedinjenim Američkim Državama razgovarajući s ljudima i slušajući ih. Tijekom intervjua sljedećeg rujna govorila je o onome što je otkrila: “Popriličan broj ljudi izgledao je kao da su cijepljeni protiv stvarnosti, kao da su u paralelnom svemiru.”

Svi se možemo sjetiti napetosti koja je prethodila nacionalnim izborima, prvima u živom sjećanju koji su se odvijali usred smrtonosne pandemije. No, izborni dužnosnici diljem zemlje prihvatili su izazov. Osigurali su ispravnost postupka te pomoću svih vjerodostojnih procjena proveli jedne od najsigurnijih, ako ne i najsigurnije izbore u povijesti zemlje. 

No kandidat koji je izgubio, nakon niza revizija i ponovnih prebrojavanja, a da ne spominjemo više od šezdeset sudskih sporova, tvrdi ne samo da je pobijedio, već da mu je to uspjelo na kolosalan način. 

Možda bih ovdje morao istaknuti da ne pišem kao stranački čovjek. Nisam niti republikanac, niti demokrat. Demokrati koji me predstavljaju u Kongresu (i za koje sam glasao) jedva da će čuti nešto od mene, a to je zato što općenito dijele sa mnom ista osnovna uvjerenja o glavnim pitanjima s kojima se zemlja suočava. Niti republikanskom guverneru moje države (za kojeg sam također glasao) nemam što reći. A to je zato što je on racionalan, pristojan čovjek i (uz nekoliko iznimaka) naši se stavovi o velikim pitanjima slažu. 

Kad se pak bavimo Božjim stvarima — a to je ono što ja ovdje radim — političke stranke kao takve ne bi nam trebale puno značiti. Bavim se obmanom — dvostrukom obmanom, koje zajedno tvore otrovnu mješavinu koja nastavlja ugrožavati život i sigurnost društva. 

U “milijunskom maršu bez maski” u Fort Lauderdaleu na Floridi, u travnju 2020. godine, mladi ljudi su spalili na stotine maski. Poslije toga su priredili zabavu. Svjedočili smo izbijanju nasilja na zrakoplovima i u drugim sredstvima javnog prijevoza, kao i napade na putnike i posadu. Početkom veljače 2021. godine 49-godišnjegvozača autobusa iz Baltimora, Frankyea Ducketta, supruga i oca četvero djece, ubio je putnik kojega jezamolio da stavi masku. Politički komentator Fox Newsa, Tucker Carlson, u emisiji u travnju 2021. izjavio je da bi “prisiljavanje djece da nose maske vani… trebalo biti protuzakonito”. 

“Smjesta nazovite policiju”, ljutito je pozvao svoje slušatelje, “obratite se službi za zaštitu djece. Nastavite zvati sve dok netko ne stigne. Ono što gledate je zlostavljanje; to je zlostavljanje djece, a vi ste moralno dužni da pokušate to spriječiti.” 

Zatim su došli pravi antivakseri, koji su udružili snage s antimaskerima. Zapisao sam si riječi s transparenatana jednoj demonstraciji u Michiganu: “Covid je laž”; “Covid je prijevara”; “Covid-19 je sigurniji nego da nema slobode”; “Fauci je u krivu”; “Ne vjerujte testiranju ili cjepivu”; “Otvorite sve naše države”; “Oslobodite Michigan”; “Ovo je pokusna vježba za komunizam”; “Daj mi slobodu, ili mi daj covid-19.” 

Slični osjećaji odzvanjali su i u dvoranama samog Kongresa. Primjerice, na sastanku 15. travnja 2021., predstavnik Ohia Jim Jordan iznova je tražio od dr. Anthonyja Faucija “datum kad bi Amerikanci mogli ponovno dobiti svoju slobodu”. 

“Ne govorimo o slobodi”, rekao je na kraju ogorčeni Fauci, “govorimo o pandemiji koja je ubila 560.000 Amerikanaca.” 

Do 17. studenog 2021. godine šezdeset i dva milijuna Amerikanaca koji ispunjavaju uvjete još uvijek nijecijepljeno. Šezdeset dva milijuna! Čak i suočeni s više od 780.000 mrtvih od covida i s 90.000 dnevnih infekcija. Ova nepromišljenost velikog dijela američkog stanovništva ukazuje na stupanj prijevare koji možda nikada prije nije viđen u Sjedinjenim Američkim Državama, što je još više iznenađujuće zbog činjenice da je jedna osoba u središtu otpora i sama cijepljena, zajedno s cijelom svojom obitelji. Začuđujuće.

Postaje sve gore

Dok sam nedavno čitao članak Boba Smietane iz Religion News Servicea, čuo sam sebe kako tiho govorim:O, dragi Bože! Smietana je izvješćivao sa skupa održanog  13. studenog 2021. godine u crkvi u San Antoniju u Teksasu. Bio je to skup za koji je rekao da je okupio “sve koji nešto znače u svijetu kršćanskih nacionalista, antivaksera, Trumpovih lojalista i teoretičara zavjere”. “Pravi vjernici QAnona te protrumpovski propovjednici i aktivisti povremeno su uzvikivali: ‘Let’s Go Brandon!’ — što je poljepšani izraz za opsceno skandiranje protiv Bidena.” Alex Jones iz InfoWarsa, poznat po tome što je poricao da se ikad dogodila pucnjava u osnovnoj školi u Sandy Hooku, bio je tamo da objavi “razdraganoj publici kako se pred njihovim očima odvijaju proročanstva iz Otkrivenja o posljednjem vremenu”. Tu je bio i bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn, koji je u svojem govoru dao sljedeću nevjerojatnu izjavu: “Želimo li imati jednu naciju pod Bogom, što bismo i trebali, moramo imati jednu religiju.” 

Kao na mitološkoj Hidri, na dezinformacije o covidu-19 i izborima iznikle su sve vrste novih ludih glava diljem zemlje. Ljudi se gube, luduju. Prvog utorka u studenom 2021. godine, stotine vjernika QAnona okupilo se na mjestu u gdje je 1963. godine u Dallasu ubijen predsjednik John F. Kennedy, kako bi tamo “čekali da se dogodi povijest”. Mnogi su na kiši, “opremljeni majicama: Trump—Kennedy 2024”, čekali JFK-ovog sina, “Johna F. Kennedyja Juniora, koji je mrtav već više od dvadeset godina … da se pojavi na tom mjestu i izroni iz anonimnosti te postane potpredsjednik Donalda Trumpa kad se bivši predsjednik vrati na dužnost.” 

Tragedija nije samo u tome što je Trump sustavno podmetao da su mu izbori ukradeni, već i u tome što su mu se u toj opasnoj zabludi pridružili milijuni ljudi iz cijele zemlje. Odvjetnici, liječnici, znanstvenici, učitelji, policajci, pripadnici vojske, suci, poslovni ljudi, radijski glazbeni urednici, televizijski komentatori, filmske zvijezde, osobe iz šoubiznisa — svi oni pometeni su ovom masovnom smicalicom. Anketa provedena krajem listopada 2021. pokazala je da 60% republikanaca smatra da bi trebalo poništiti rezultate predsjedničkih izbora iz 2020. godine.

Kakvom je to čarolijom jedna glupa laž, nametnuta od strane jedne osobe, mogla zahvatiti psihu milijuna ljudi masovnim, iracionalnim valom prijevare! To je stvarno zastrašujuće. 

I opasno. Diljem zemlje spremne su bačve baruta da u trenutku planu. Jedan čovjek iz mnoštva je 26. listopada postavio pitanje osnivaču Turning Pointa USA: “U ovom trenutku”, rekao je taj čovjek, “živimo pod korporativnim i zdravstvenim fašizmom. Ovo je tiranija. Kad ćemo moći upotrijebiti oružje?” Dok se među okupljenima prolomio pljesak, osnivač ga je prekinuo: “To doista nije šala. Stvarno se pitam: Gdje je crta? Koliko će još izbora pokrasti prije nego što ih pobijemo?”

“U ime Isusovo, amen” 

Te su se riječi čule na kraju blagoslivljanja na skupu 12. listopada 2021. godine na stubama Parlamenta države Michigan u Lansingu. Na njemu su politički kandidati i drugi održali vatrene govore, dovodeći u pitanje ishode predsjedničkih izbora 2020. te pozivali na još jednu reviziju, gotovo godinu dana kasnije. A to blagoslivljanje bilo je prizivanje Božjeg blagoslova na sve to ludilo — “u Isusovo ime”. 

Siroti Isus! pomislio sam nakon slušanja. Bezumnosti učinjene u Njegovo ime! Što je dovelo i do dodatne misli: Jesu li i adventisti sudjelovali u tom ludilu? 

Oni meni dovoljno bliski čuju “šumove” koje s vremena na vrijeme dajem od sebe, i mogu posvjedočiti da je u ovom razvoju događaja Adventistička crkva u središtu mojeg zanimanja. Kako u ovakvoj klimi djeluje naša crkva? Kako ćemo vjerujući u “istinu” na naš način ispuniti poslanje u kulturi u kojoj činjenice više nisu važne? A ako se ulovimo na sadašnju podvalu, tako jasnu svakome tko je sposoban makar i mrvicu kritički razmišljati, kako ćemo onda preživjeti složenije obmane ostavljene za posljednje vrijeme?

Posljedice

Takva neobična vjerovanja i zavjere nikada nisu bez posljedica. Svojim opasnim naukom, Marshall Applewhite i Bonnie Nettles odveli su sa sobom trideset i sedmero ljudi — ljudi koji su imali djecu, roditelje, rođake i prijatelje do kojih im je bilo stalo. A pomislite tek na užasnu štetu od ludila Jima Jonesa — devet stotina i trinaestero mrtvih. 

Sadašnje ludilo ima potencijal za ishode koji mogu daleko nadmašiti ono što smo vidjeli kod Applewhitea ili Jonesa. Možemo pretpostaviti da su već tisuće umrle zbog prevladavajuće smrtonosne obmane o covidu-19. A što se tiče posljedica izbornih smicalica, treba samo pogledati što se dogodilo 6. siječnja 2021. godine,kad je tek za dlaku propala planirana pobuna da se sruši vlada Sjedinjenih Američkih Država. 

Dana 8. siječnja, dva dana nakon napada na američki Parlament, Bob Woodward je rekao u televizijskom intervjuu: “Kina gleda što se događa u Sjedinjenim Američkim Državama i zabrinuti su da ćemo propasti. I Iranci su zabrinuti zbog toga. I Rusi. Podigli su vojnu pripravnost.” U to je vrijeme šef udruženih načelnika stožera, general Mark Milley, nazvao svojeg kineskog kolegu da smiri strasti. Eto kako je to postalo ozbiljno. 

U izjavi koja mi je privukla pozornost ranije ove godine, bivši republikanski politički strateg Steve Schmidt istaknuo je da je “25 do 30 posto njih u zemlji uvijek bilo ludo”. Ali, rekao je, “nekad je tim ljudima bilo teže da pronađu jedni druge.” Danas je, međutim, “svima lako povezati se jedni s drugima putem društvenih mreža i interneta.” Sada imaju zajedničko mjesto sastanka. Bože, pomozi!

“Dođoše k Isusu i vidješe opsjednutog kako sjedi ondje odjeven i pri zdravoj pameti.” (Marko 5,15)

Prijevara je vrlo opasna, a Isus nas je upozorio na nju. 

Isus želi da Njegovi sljedbenici budu budni, bistrih očiju, otporni na manipulacije, dezinformacije i besmislice. Isus želi da, kad sretnete osobu koja se zaklinje u Njegovo ime, da to bude netko tko je čvrst, racionalan, s nogama na zemlji. Da nije priglup, da ne pada na prevarante, muljatore i šarlatane. 

Usred trenutnog ludila On nas želi vidjeti, poput oslobođenog opsjednutog iz Gadare — “odjevene i pri zdravoj pameti”. 

Roy Adams je prije odlaska u mirovinu dvadeset i dvije godine služio kao pomoćni urednik Adventist Reviewa/Adventist Worlda.

Naši teoretičari zavjere i zašto ih volimo

Autor Loren Seibold. Objavio u izvorniku Adventist Today, 18. srpnja 2020. godine.  Prijevod Tihomir Odorčić.

Kao netko tko je svojevremeno maštao o pisanju romana uvijek sam iznova iznenađen kreativnošću zapleta i obrata koje stvaraju pisci romana. Naročito domišljate ideje, za koje sumnjam da bi nekome drugom ikada došle na um, nude oni koji pišu takozvanu “spekulativnu fikciju”.

Međutim na snazi je još uvijek ona stara uzrečica: istina je čudnija od fikcije. Nitko ne može razuvjeriti ljude koji vjeruju u ono što je zamislio njihov um. A budući da oni u to stvarno vjeruju, često uspiju uvjeriti i druge ljude. 

Najkreativnije ideje pojavljuju se na rubu apokaliptičkih pokreta. I ja vjerno slijedim jedan od njih. Još se uvijek iznova iskreno oduševim zapletima koje su iz naših primarnih izvora uspjeli iscijediti upravo moji adventisti. 

Što mislite do kakvog bi zaključka i težista njihove pozornosti morali doći vjerni i sućuti ispunjeni Isusovi sljedbenici kada promatraju naš nemirni i napaćeni svijet? Oduvijek mi se činilo da bi na vrhu popisa moralo biti ublažavanje ljudske patnje. Zadnja Isusova apokaliptička usporedba, zapisana u Mateju 25 kaže da je ono što će nekoga pripremiti za nebo zapravo njegova dobrota u odnosu spram potrebitih. Uz to dolazi navještanje Isusa i vječnog spasenja kojeg je Isus ostvario za nas na križu. 

Pa ipak neke od nas adventista naša vjera ponekad odvede u potpuno drugom smjeru. Na vrh popisa naših prioriteta proguramo neke urotničke ideje, za koje bi većina ljudi morala poprilično prenapregnuti svoj mozak da bi ih prepoznala kao nešto neophodno. 

Unosni apokalipticizam

Molim vas da razumijete da ne govorim o Dougu Batcheloru ili Dannyju Sheltonu. Apokaliptički im je adventizam omogućio uspješnu karijeru, ali ipak su tu karijeru većinom izgradili ortodoksnim adventističkim pomagalima. Doug je zahvaljujući opće prihvaćenim adventističkim učenjima iz pedesetih godina prošlog stoljeća prevalio put od pećinskog čovjeka do privlačnog posjeda u Granite Bayu, te sada svojim privatnim avionom leti (kakve li ironije) do svog planinskog skloništa predviđenog da ga zaštiti u “vrijeme nevolje”. Danny je podosta uživao u svom bogatstvu i privlačnim ženama, a da ne spominjemo avione u vlasništvu njegove službe. Pa ipak ni to nije odbilo velikodušne adventističke donatore. Pozvani crkveni vođe ne oklijevaju da se pojave na njegovim programima i šatorskim saborima.

Ali oni su samo primjer karizmatičkog propovijedanja i doktrinarne korektnosti koje zaobilaze kršćansku etiku. Radi se o poznatoj praksi u suvremenom evanđeoskom svijetu. Dobro je znati da su 3ABN(predsjednik Danny Shelton) i Amazing Facts (predsjednik Doug Batchelor) prihvatili potporu države iz proračuna poreznika, što je u suprotnosti s njihovim konzervativnim pogledima na odvojenost crkve i države.

Na drugom kraju ljestvice, u zasebnoj kategoriji, nalaze se David Koresh i Wayne Bent. Ta čudovišta su vješto lovila i nadzirala lakomislene ljude i uživala u seksu s mladim djevojkama. A i to u stvarnosti nije novo: vjerska moć nad osobama slaboga uma i zadovoljavanje spolnog nagona “u ime Božje” ima duboke korijene. U ovom stoljeću to nam se čini etički sporno, ali takvo ponašanje možemo pronaći u primjerima nekih naših starozavjetnih heroja. 

Iako nije otkrio ništa nova, Jan Marcussen, autor knjige The National Sunday Law, zaslužuje  posebni osvrt. Njegova sposobnost, da jedan mali komadić adventističke paranoje pretvori u 41,7 milijuna knjiga prevednih na 70 jezika, pravo je postignuće. Već desetljećima živi od te knjige, bez potrebe da napušta svoju kuću ukoliko to ne želi. (Sasvim ozbiljno, je li ga netko uopće vidio ovih posljednjih godina? Je li još uvijek vjernik adventističke zajednice?)

Vrijedno zapažanja

Jednog sam subotnjeg jutra u saveznoj državi Washington otvorio novine da u njima potražim crkvu za bogoslužje. U popisu crkava sam pročitao: “PRAVA adventistička crkva sedmog dana: BEZ LUTAKA, BEZ VJENČANOG PRSTENJA, BEZ KRATKIH FRIZURA (za žene), BEZ HLAČA, BEZ RITMIČNE GLAZBE, SAMO PRAVO EVANĐELJE.” Po svemu sudeći ”radosna vijest” ukinula je sve prije navedeno. Kombinacija mi se učinila zanimljivom, iako niti jedan element nije bio novi. Pomislio sam na trenutak da zaslužju priznanje u obliku mog posjeta, barem poradi velikih tiskanih slova.

No nakon malo razmišljanja ipak sam odlučio da neću posjetiti tu crkvu. Što se lutaka tiče nemam nekakvo posebno uvjerenje, ali svakako ne odustajem od nošenja hlača na vjerskim sastancima. 

Proročanstvo o bombi

Jeff Pippenger je poseban slučaj i razlog zašto pišem o ovoj temi ovoga tjedna. Potezom genijalca uzeo je manje poznati navod Ellen White te ga protumačio kao proročanstvo da će 18. srpnja 2020. pasti nuklearna bomba na Nashville.

Ellen White je napisala 1905. godine:

“Kada sam bila u Nashvillu, razgovarala sam tamo s ljudima i u noćnoj viziji vidjela ogromnu vatrenu kuglu, koja je sišla s neba te se spustila na Nashville. Njeni plameni su izgledali poput strijela;  progutali su kuće; kuće su se tresle i padale. Tamo su bili i neki naši ljudi.” (Rukopis 188, 1905.)

Ne znam što je time željela reći, no zato je Jeff Pippenger došao do svog zaključaka, i sada ima sljedbenike koji mu vjeruju. 

Namjeravao sam detaljno proučiti Pippengerove dokaze te vam pomoći da razumijete kako je došao do tog datuma i kako je ustanovio da je ta vatrena kugla bomba, koju su postavili muslimani. Ali, dragi čitatelji, nažalost nisam uspio. Morao sam odustati nakon nekoliko minuta istraživanja . Ili je njegova matematika previše napredna za moj stari oslabljeni um, ili se radi o prvorazrednoj gluposti. 

Iako, priznajem, nisam neki matematičar, ipak bih pribjegao ovom drugom objašnjenju.

Ipak, gledajući ga kako piše po bijeloj ploči, morate se diviti njegovoj upornosti. Nižu se reci, brojevi i datumi, pa potom povežete ovo sa onim, pa to onda izvedete iz onog ulomka, te od toga oduzmete broj kojeg smo malo prije dobili i premjestite ga onamo, pa ga pridružite ovome i unesete rezultat u vremenski pravac, i tako napokon pristignete do ispunjena gornjeg navoda.  I voila! Nuklearna bomba pada na Nashville 18. srpnja 2020.

Ako ste imali priliku pogledati film Blistavi um, o paranoičnom shizofreničnom matematičaru Johnu Nashu, onda ćete u Jeffovom nastojanju da se poveže svaki, pa i najnebitniji detalj u dio neke velike slike, prepoznati nešto slično – čak i ako dođete do rezultata koji će završiti kao vrlo neugodan fijasko. 

Pa ipak, Jeff ima sljedbenike. On i drugi iz njegove službe s tom su viješću obišli svijet. Ne bi me iznenadilo da je skupio više donacija od Adventist Todaya . 

Jeff će i dalje imati sljedbenike, čak i tada kada prođe datum proročanstva o bombi. Mi adventisti ne volimo priznati neuspjeh naših proročkih interpretacija. Jeff će na kraju preračunati svoj datum, ili pak reći: “Što se tiče datuma bio sam u pravu, ali sam krivo protumačio događaj” – u kome slučaju možda saznamo da je vatrena kugla bila duhovne naravi a ne nuklearna, ili da se dogodila u nebeskom Nashvilleu.

Kozmički tjedan

Walter Veith ostat će zapisan u povijesti kao jedan od najkreativnijih mislilaca adventizma. Walt je blagoslovljen sposobnošću da pronađe urotu u skoro u svemu što ugleda. Prije svega oduševljava me njegova spretnost zamijećivanja demonskih simbola na logotipima kompanija, na novcu, u oglasima, na političkim fotografijama – svijet je prožet sotonizmom koji je skriven pred našim očima, a mi toga ne bismo bili svjesni da nije Waltova oštrog oka. 

Da bi rastumačio kada će Isus ponovo doći nedavno je ponovno oživio teoriju kozmičkog tjedna. 

Moram priznati da je teorija kozmičkog tjedna čudesna, i skidam kapu onome koji ju je izmislio. Počinje idejom da je od stvaranja prošlo točno 6000 godina, ako se služite kronologijom nadbiskupa Jamesa Usshera iz 18. stoljeća koja kaže da je zemlja nastala 4000 godina prije Krista. Rečeno nam je, da je “pred Gospodinom jedan dan kao tisuću godina i tisuća godina kao jedan dan.” (2. Petrova 3,8). Isto tako znamo: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.” (Izlazak 20,9-10). A kada se završi prvih šest dana, odnosno tisućljeća, izgleda logično je da će početi tisućugodišnja subota – odnosno tisuću godina koje ćemo proživjeti na nebu. 

Ta je ideja bila vrlo omiljena oko 2000-te godine. Budući da se tada nije ništa dogodilo, ljudi su pokušali odrediti datum nekoliko godina poslije, znajući da prva godina ne odražava preciznu godinu Isusova rođenja. Prvih deset godina novog tisućljeća ljudi su još uvijek čuvali svoje haljine za uznesenje.

Ali Veith i njegov prijatelj pronašli su još veće odstupanje koje im je omogućilo da pomaknu datum u budućnost, sve do 2027. godine. To znači da njegova organizacija ima još sedam godina na raspolaganju da prikuplja novčane priloge. 

Ponovno moram priznati svoju ograničenu sposobnost razumijevanja njihove matematike tako i njihovih paranoičnih tlapnji. Pa ipak će vas iznenaditi broj ljudi koji su u mojoj nazočnosti zagovarali tu ideju te mi tvrdili da Veith ne postavlja datum Isusovog dolaska, zato što je Veith rekao da to što radi ne predstavlja postavljanje datuma Isusovog dolaska, iako su mi oni sami naveli datum kojega je Veith dao kao godina Isusovog dolaska. To je zaista impresivan podvig mentalnog inženjeringa, a Waltu sam zahvalan što je pokazao kako se to radi.

Adventisti i zavjere

Jedan prijatelj me je upitao nakon što je uočio kako brojni adventisti promiču teorije zavjere na društvenim mrežama: “Zašto su adventisti tako skloni teorijama zavjere?” Odgovor je vrlo jednostavan – zato, jer su teorije zavjere imale presudnu ulogu u našem početku i razvoju. 

Želi li nas netko razumjeti, mora krenuti s knjigom koju će danas rijetko tko pročitati: Uriah Smith Misli o Danijelu i Otkrivenju. Smith je izumio metodu proučavanja koja nam je dobro poslužila: tumačenje nejasnih biblijskih tekstova pomoću malo aritmetike i površnog znanja povijesti svijeta, obogaćenih bezbrojnim navodima iz nepoznatih starih knjiga čiji autori možda jesu, a možda nisu znali o čemu govore, da bi tako stvorili poruku koja progovara o strahovima kulture kojoj se obraćate. 

Smith je bio osoba koja je u razdoblju intenzivnog protu-katoličkoga raspoloženja sredinom 1800-ih u Americi popularizirao vicarius filii dei kao gematrijsku šifru iz Otkrivenja 13,17-18, “broj zvijeri”. Znanstvenici već odavno znaju da se fraza vicarius filii dei ne pojavljuje ni na jednoj papinskoj tiari, osim na ilustracijama u adventističkim knjigama i u programima evangelizacijskih serija. Niti papa ne koristi taj naziv. Adventistički učenjak LeRoy Froom još je 1948. godine, u časopisu Ministry, odbacio takvo tumačenje vicarius filii dei-a. Pa ipak to Smithovo zavjereničko usmjerenje još uvijek ostavlja snažan trag na nama da ga adventistički apologete još uvijek koriste. 

Misli o Danijelu i Otkrivenju bi već izblijedjele, da ih nije nekoć podržala Ellen White: “Dana mi je svjetlost, da Misli o Danijelu i Otkrivenju, Velika borba te Patrijarsi i proroci … sadrže vijest za ljude, posebnu svjetlost koju je Bog dao svojemu puku.” (Pismo 43, 1899). Sve ove navedene knjige dijele protiv-katoličko raspoloženje, strah od spiritizma i ideju odbacivanja od strane drugih protestanata zbog svetkovanja subote. Izašle su s porukom koja je lijepo djelovala više od jednog stoljeća – a da se niti jedno njezino predviđanje nije ispunilo, niti je na taj način bio predviđen niti jedan značajan događaj 20. stoljeća.

Ipak, večinski dio našeg evangeliziranja i nadalje je zavjereničke naravi. Još uvijek najveći broj obraćenika pridobijamo zahvaljujući propovijedanju ezoteričnih tajni koje su naši pioniri izvukli iz Danijela i Otkrivenja. Stoga nije neobično da ljude svrbe njihove uši da bi čuli još i više. Pa ipak “ispunjenja” da će papa, primjerice, pokrenuti nedjeljne zakone na svjetskoj razini pod izlikom kako bi progonio adventiste ostaju neispunjene.

Moj prijedlog za novu adventističku eshatologiju

Isus je rekao da će opet doći. To je to. Nije rekao da moramo proživjeti stoljeća u tkanju užasavajućih i izvrtanju podložnih predviđanja kada će se to dogoditi. Rekao je: ”Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” (Matej 24,44). Kako se pripraviti? Što se toga tiče Isus je izuzetno jasan: nahranite gladne, činite pravicu, poskrbite za siromašne, …što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Matej 25,40).

Nakon što sam cijeli život proživio kao adventist sedmoga dana, ne osjećam potrebu za bilo čime što je više od ovoga. 

Naša duhovna nasljeđa i antivakserski populizam, web tribina

Tribina Nova vas poziva na web tribinu Naša duhovna nasljeđa i antivakserski populizam. Sudjeluju teolozi i liječnici -Dr. Igor Lorencin, Dr. Zdravko Plantak, Dr. Tihomir Odorčić, Dr. Josif Borović, i Dr. Dragutin Matak. Voditelj tribine Tihomir Kukolja. Četvrtak, 16. rujna 2021. godine, 20 sati CET 

Zašto su duh suprostavljanja mjerama zaštite protiv kovida, kao što su cijepljenje, nošenje maski na licu, higijena ruku i kašlja, držanje odstojanja i dosljedna primjena društvenih mjera suzbijanja epidemije, te sklonost prema teorijama zavjere, izrazito prisutni u određenim kršćanskim krugovima? Postoje li racionalni razlozi koji bi opravdali odbojan stav prema cijepljenju? Na što nas upućuju znanost, iskustvo liječnika, i dostupne činjenice? Da li cijepljenje spašava ili ugrožava živote? Na što nas upućuje Biblija kad je riječ o razumijevanju odnosa između življenja u duhu kršćanske slobode i društvene odgovornosti u kontekstu sadašnje krize? Ukoliko se podjele i kriza nastave produbljivati kakve posljedice očekujemo po svjedočantsvo i poslanje crkve? Kako zdravorazumski i biblijski pristupiti traženju rješenja, i poticanju jedinstva u situaciji sadašnje podijeljenost? 

Ova tribina bit će dostupna i putem društvenih medija – Facebook, YouTube, Vimeo

Pozivamo vas da nam se pridružite, i preporučite ovu webinar tribinu vašim prijateljima. Video zapis ove tribine pogledajte ovdje

Sarajevo 1993, Priča o zlatnom kipu

Priča o zlatnom kipu, naslov je kratkog dokumentarca snimljenog tijekom ratnih godina 1992-1995 u opsađenom Sarajevu, izloženom svakodnevnom granatiranju i pogibelji. Redatelj Antonije Nino Žalica i njegova filmska ekipa nude usporedo dvije priče o ratom poharanom Sarajavu, s posebim naglaskom na tešku 1993. godinu. Jedna prikazuje turobnost i tragediju stradanja Sarajeva, a druga prikazuje skupinu ljudi koja se ne predaje očaju već postaje cijelom gradu simbol nade, i jednog boljeg i pravednijeg svijeta. Propovijed o zlatnom kipu, koju sam početkom ožujka 1993. godine imao čast održati u prepunoj sarajevskoj Adventističkoj crkvi (jedinoj koja nije zatvorila svoja vrata tijekom ratnih godina) postaje kontrastnom temom ovog dokumentarca, odnosno slikom grada koji, poput trojice mladića u ognjenoj peći, ne padaju na koljena pred prijetnjom jačeg i močnijeg kralja Nabukodonozora. Ovaj, gotovo 30 godina star dokumentarac, podastrijet je javnosti po prvi puta tek nedavno, i time zacijelo postao vrijedan dokument jednog mračnog vremena i ljudi koji su unatoč stradanjima zračili nadom.

Poslušajmo zajedno: Teži način

Izraelsko podijeljeno kraljevstvo živi u stanju pobune protiv Boga, u sinkretizmu i idolopoklonstvu. Njihovi kraljevi tlače vlastiti narod, a njihovi dušebrižnici ne žele prepoznati težinu duhovnog preljubništva vlastitog naroda, koji se povodi za odvratnim oblicima obožavanja lažnih bogova, idolopoklonstva, okultizma. Trava im uvijek izgleda nekako zelenija u susjedstvu. Bog im šalje proroke koji su uglavnom dočekivani s mržnjom, nasilnički. U takvoj nezahvalnoj situaciji djeluje i prorok Izaija koji, kroz mnogobrojne godine svoga rada, koji su se protegli kroz vladavinu nekoliko judejskih i Izraelskih kraljeva, poziva opetovano na pokajanje i navješta sud, ali i otkupjenje. Pod naslovom ovotjedne pouke “Teži način” osvrnut ćemo se na nekoliko težih situacija koje je prorok Izaija prepoznao i prozvao u sedmom i osmom poglavlju knjige proroka Izaije. Sugovornici: Matija Kovačević, Ana Džuver, Igor Mitrović, Dragutin Matak, Tihomir Kukolja. Trajanje: 45.05 min.