Naši teoretičari zavjere i zašto ih volimo

Autor Loren Seibold. Objavio u izvorniku Adventist Today, 18. srpnja 2020. godine.  Prijevod Tihomir Odorčić.

Kao netko tko je svojevremeno maštao o pisanju romana uvijek sam iznova iznenađen kreativnošću zapleta i obrata koje stvaraju pisci romana. Naročito domišljate ideje, za koje sumnjam da bi nekome drugom ikada došle na um, nude oni koji pišu takozvanu “spekulativnu fikciju”.

Međutim na snazi je još uvijek ona stara uzrečica: istina je čudnija od fikcije. Nitko ne može razuvjeriti ljude koji vjeruju u ono što je zamislio njihov um. A budući da oni u to stvarno vjeruju, često uspiju uvjeriti i druge ljude. 

Najkreativnije ideje pojavljuju se na rubu apokaliptičkih pokreta. I ja vjerno slijedim jedan od njih. Još se uvijek iznova iskreno oduševim zapletima koje su iz naših primarnih izvora uspjeli iscijediti upravo moji adventisti. 

Što mislite do kakvog bi zaključka i težista njihove pozornosti morali doći vjerni i sućuti ispunjeni Isusovi sljedbenici kada promatraju naš nemirni i napaćeni svijet? Oduvijek mi se činilo da bi na vrhu popisa moralo biti ublažavanje ljudske patnje. Zadnja Isusova apokaliptička usporedba, zapisana u Mateju 25 kaže da je ono što će nekoga pripremiti za nebo zapravo njegova dobrota u odnosu spram potrebitih. Uz to dolazi navještanje Isusa i vječnog spasenja kojeg je Isus ostvario za nas na križu. 

Pa ipak neke od nas adventista naša vjera ponekad odvede u potpuno drugom smjeru. Na vrh popisa naših prioriteta proguramo neke urotničke ideje, za koje bi većina ljudi morala poprilično prenapregnuti svoj mozak da bi ih prepoznala kao nešto neophodno. 

Unosni apokalipticizam

Molim vas da razumijete da ne govorim o Dougu Batcheloru ili Dannyju Sheltonu. Apokaliptički im je adventizam omogućio uspješnu karijeru, ali ipak su tu karijeru većinom izgradili ortodoksnim adventističkim pomagalima. Doug je zahvaljujući opće prihvaćenim adventističkim učenjima iz pedesetih godina prošlog stoljeća prevalio put od pećinskog čovjeka do privlačnog posjeda u Granite Bayu, te sada svojim privatnim avionom leti (kakve li ironije) do svog planinskog skloništa predviđenog da ga zaštiti u “vrijeme nevolje”. Danny je podosta uživao u svom bogatstvu i privlačnim ženama, a da ne spominjemo avione u vlasništvu njegove službe. Pa ipak ni to nije odbilo velikodušne adventističke donatore. Pozvani crkveni vođe ne oklijevaju da se pojave na njegovim programima i šatorskim saborima.

Ali oni su samo primjer karizmatičkog propovijedanja i doktrinarne korektnosti koje zaobilaze kršćansku etiku. Radi se o poznatoj praksi u suvremenom evanđeoskom svijetu. Dobro je znati da su 3ABN(predsjednik Danny Shelton) i Amazing Facts (predsjednik Doug Batchelor) prihvatili potporu države iz proračuna poreznika, što je u suprotnosti s njihovim konzervativnim pogledima na odvojenost crkve i države.

Na drugom kraju ljestvice, u zasebnoj kategoriji, nalaze se David KoreshWayne Bent. Ta čudovišta su vješto lovila i nadzirala lakomislene ljude i uživala u seksu s mladim djevojkama. A i to u stvarnosti nije novo: vjerska moć nad osobama slaboga uma i zadovoljavanje spolnog nagona “u ime Božje” ima duboke korijene. U ovom stoljeću to nam se čini etički sporno, ali takvo ponašanje možemo pronaći u primjerima nekih naših starozavjetnih heroja. 

Iako nije otkrio ništa nova, Jan Marcussen, autor knjige The National Sunday Law, zaslužuje  posebni osvrt. Njegova sposobnost, da jedan mali komadić adventističke paranoje pretvori u 41,7 milijuna knjiga prevednih na 70 jezika, pravo je postignuće. Već desetljećima živi od te knjige, bez potrebe da napušta svoju kuću ukoliko to ne želi. (Sasvim ozbiljno, je li ga netko uopće vidio ovih posljednjih godina? Je li još uvijek vjernik adventističke zajednice?)

Vrijedno zapažanja

Jednog sam subotnjeg jutra u saveznoj državi Washington otvorio novine da u njima potražim crkvu za bogoslužje. U popisu crkava sam pročitao: “PRAVA adventistička crkva sedmog dana: BEZ LUTAKA, BEZ VJENČANOG PRSTENJA, BEZ KRATKIH FRIZURA (za žene), BEZ HLAČA, BEZ RITMIČNE GLAZBE, SAMO PRAVO EVANĐELJE.” Po svemu sudeći ”radosna vijest” ukinula je sve prije navedeno. Kombinacija mi se učinila zanimljivom, iako niti jedan element nije bio novi. Pomislio sam na trenutak da zaslužju priznanje u obliku mog posjeta, barem poradi velikih tiskanih slova.

No nakon malo razmišljanja ipak sam odlučio da neću posjetiti tu crkvu. Što se lutaka tiče nemam nekakvo posebno uvjerenje, ali svakako ne odustajem od nošenja hlača na vjerskim sastancima. 

Proročanstvo o bombi

Jeff Pippenger je poseban slučaj i razlog zašto pišem o ovoj temi ovoga tjedna. Potezom genijalca uzeo je manje poznati navod Ellen White te ga protumačio kao proročanstvo da će 18. srpnja 2020. pasti nuklearna bomba na Nashville.

Ellen White je napisala 1905. godine:

“Kada sam bila u Nashvillu, razgovarala sam tamo s ljudima i u noćnoj viziji vidjela ogromnu vatrenu kuglu, koja je sišla s neba te se spustila na Nashville. Njeni plameni su izgledali poput strijela;  progutali su kuće; kuće su se tresle i padale. Tamo su bili i neki naši ljudi.” (Rukopis 188, 1905.)

Ne znam što je time željela reći, no zato je Jeff Pippenger došao do svog zaključaka, i sada ima sljedbenike koji mu vjeruju. 

Namjeravao sam detaljno proučiti Pippengerove dokaze te vam pomoći da razumijete kako je došao do tog datuma i kako je ustanovio da je ta vatrena kugla bomba, koju su postavili muslimani. Ali, dragi čitatelji, nažalost nisam uspio. Morao sam odustati nakon nekoliko minuta istraživanja . Ili je njegova matematika previše napredna za moj stari oslabljeni um, ili se radi o prvorazrednoj gluposti. 

Iako, priznajem, nisam neki matematičar, ipak bih pribjegao ovom drugom objašnjenju.

Ipak, gledajući ga kako piše po bijeloj ploči, morate se diviti njegovoj upornosti. Nižu se reci, brojevi i datumi, pa potom povežete ovo sa onim, pa to onda izvedete iz onog ulomka, te od toga oduzmete broj kojeg smo malo prije dobili i premjestite ga onamo, pa ga pridružite ovome i unesete rezultat u vremenski pravac, i tako napokon pristignete do ispunjena gornjeg navoda.  I voila! Nuklearna bomba pada na Nashville 18. srpnja 2020.

Ako ste imali priliku pogledati film Blistavi um, o paranoičnom shizofreničnom matematičaru Johnu Nashu, onda ćete u Jeffovom nastojanju da se poveže svaki, pa i najnebitniji detalj u dio neke velike slike, prepoznati nešto slično – čak i ako dođete do rezultata koji će završiti kao vrlo neugodan fijasko. 

Pa ipak, Jeff ima sljedbenike. On i drugi iz njegove službe s tom su viješću obišli svijet. Ne bi me iznenadilo da je skupio više donacija od Adventist Todaya . 

Jeff će i dalje imati sljedbenike, čak i tada kada prođe datum proročanstva o bombi. Mi adventisti ne volimo priznati neuspjeh naših proročkih interpretacija. Jeff će na kraju preračunati svoj datum, ili pak reći: “Što se tiče datuma bio sam u pravu, ali sam krivo protumačio događaj” – u kome slučaju možda saznamo da je vatrena kugla bila duhovne naravi a ne nuklearna, ili da se dogodila u nebeskom Nashvilleu.

Kozmički tjedan

Walter Veith ostat će zapisan u povijesti kao jedan od najkreativnijih mislilaca adventizma. Walt je blagoslovljen sposobnošću da pronađe urotu u skoro u svemu što ugleda. Prije svega oduševljava me njegova spretnost zamijećivanja demonskih simbola na logotipima kompanija, na novcu, u oglasima, na političkim fotografijama – svijet je prožet sotonizmom koji je skriven pred našim očima, a mi toga ne bismo bili svjesni da nije Waltova oštrog oka. 

Da bi rastumačio kada će Isus ponovo doći nedavno je ponovno oživio teoriju kozmičkog tjedna. 

Moram priznati da je teorija kozmičkog tjedna čudesna, i skidam kapu onome koji ju je izmislio. Počinje idejom da je od stvaranja prošlo točno 6000 godina, ako se služite kronologijom nadbiskupa Jamesa Usshera iz 18. stoljeća koja kaže da je zemlja nastala 4000 godina prije Krista. Rečeno nam je, da je “pred Gospodinom jedan dan kao tisuću godina i tisuća godina kao jedan dan.” (2. Petrova 3,8). Isto tako znamo: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.” (Izlazak 20,9-10). A kada se završi prvih šest dana, odnosno tisućljeća, izgleda logično je da će početi tisućugodišnja subota – odnosno tisuću godina koje ćemo proživjeti na nebu. 

Ta je ideja bila vrlo omiljena oko 2000-te godine. Budući da se tada nije ništa dogodilo, ljudi su pokušali odrediti datum nekoliko godina poslije, znajući da prva godina ne odražava preciznu godinu Isusova rođenja. Prvih deset godina novog tisućljeća ljudi su još uvijek čuvali svoje haljine za uznesenje.

Ali Veith i njegov prijatelj pronašli su još veće odstupanje koje im je omogućilo da pomaknu datum u budućnost, sve do 2027. godine. To znači da njegova organizacija ima još sedam godina na raspolaganju da prikuplja novčane priloge. 

Ponovno moram priznati svoju ograničenu sposobnost razumijevanja njihove matematike tako i njihovih paranoičnih tlapnji. Pa ipak će vas iznenaditi broj ljudi koji su u mojoj nazočnosti zagovarali tu ideju te mi tvrdili da Veith ne postavlja datum Isusovog dolaska, zato što je Veith rekao da to što radi ne predstavlja postavljanje datuma Isusovog dolaska, iako su mi oni sami naveli datum kojega je Veith dao kao godina Isusovog dolaska. To je zaista impresivan podvig mentalnog inženjeringa, a Waltu sam zahvalan što je pokazao kako se to radi.

Adventisti i zavjere

Jedan prijatelj me je upitao nakon što je uočio kako brojni adventisti promiču teorije zavjere na društvenim mrežama: “Zašto su adventisti tako skloni teorijama zavjere?” Odgovor je vrlo jednostavan – zato, jer su teorije zavjere imale presudnu ulogu u našem početku i razvoju

Želi li nas netko razumjeti, mora krenuti s knjigom koju će danas rijetko tko pročitati: Uriah Smith Misli o Danijelu i Otkrivenju. Smith je izumio metodu proučavanja koja nam je dobro poslužila: tumačenje nejasnih biblijskih tekstova pomoću malo aritmetike i površnog znanja povijesti svijeta, obogaćenih bezbrojnim navodima iz nepoznatih starih knjiga čiji autori možda jesu, a možda nisu znali o čemu govore, da bi tako stvorili poruku koja progovara o strahovima kulture kojoj se obraćate. 

Smith je bio osoba koja je u razdoblju intenzivnog protu-katoličkoga raspoloženja sredinom 1800-ih u Americi popularizirao vicarius filii dei kao gematrijsku šifru iz Otkrivenja 13,17-18, “broj zvijeri”. Znanstvenici već odavno znaju da se fraza vicarius filii dei ne pojavljuje ni na jednoj papinskoj tiari, osim na ilustracijama u adventističkim knjigama i u programima evangelizacijskih serija. Niti papa ne koristi taj naziv. Adventistički učenjak LeRoy Froom još je 1948. godine, u časopisu Ministry, odbacio takvo tumačenje vicarius filii dei-a. Pa ipak to Smithovo zavjereničko usmjerenje još uvijek ostavlja snažan trag na nama da ga adventistički apologete još uvijek koriste. 

Misli o Danijelu i Otkrivenju bi već izblijedjele, da ih nije nekoć podržala Ellen White: “Dana mi je svjetlost, da Misli o Danijelu i Otkrivenju, Velika borba te Patrijarsi i proroci … sadrže vijest za ljude, posebnu svjetlost koju je Bog dao svojemu puku.” (Pismo 43, 1899). Sve ove navedene knjige dijele protiv-katoličko raspoloženje, strah od spiritizma i ideju odbacivanja od strane drugih protestanata zbog svetkovanja subote. Izašle su s porukom koja je lijepo djelovala više od jednog stoljeća – a da se niti jedno njezino predviđanje nije ispunilo, niti je na taj način bio predviđen niti jedan značajan događaj 20. stoljeća.

Ipak, večinski dio našeg evangeliziranja i nadalje je zavjereničke naravi. Još uvijek najveći broj obraćenika pridobijamo zahvaljujući propovijedanju ezoteričnih tajni koje su naši pioniri izvukli iz Danijela i Otkrivenja. Stoga nije neobično da ljude svrbe njihove uši da bi čuli još i više. Pa ipak “ispunjenja” da će papa, primjerice, pokrenuti nedjeljne zakone na svjetskoj razini pod izlikom kako bi progonio adventiste ostaju neispunjene.

Moj prijedlog za novu adventističku eshatologiju

Isus je rekao da će opet doći. To je to. Nije rekao da moramo proživjeti stoljeća u tkanju užasavajućih i izvrtanju podložnih predviđanja kada će se to dogoditi. Rekao je: ”Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” (Matej 24,44). Kako se pripraviti? Što se toga tiče Isus je izuzetno jasan: nahranite gladne, činite pravicu, poskrbite za siromašne, …što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Matej 25,40).

Nakon što sam cijeli život proživio kao adventist sedmoga dana, ne osjećam potrebu za bilo čime što je više od ovoga. 

Naša duhovna nasljeđa i antivakserski populizam, web tribina

Tribina Nova vas poziva na web tribinu Naša duhovna nasljeđa i antivakserski populizam. Sudjeluju teolozi i liječnici -Dr. Igor Lorencin, Dr. Zdravko Plantak, Dr. Tihomir Odorčić, Dr. Josif Borović, i Dr. Dragutin Matak. Voditelj tribine Tihomir Kukolja. Četvrtak, 16. rujna 2021. godine, 20 sati CET 

Zašto su duh suprostavljanja mjerama zaštite protiv kovida, kao što su cijepljenje, nošenje maski na licu, higijena ruku i kašlja, držanje odstojanja i dosljedna primjena društvenih mjera suzbijanja epidemije, te sklonost prema teorijama zavjere, izrazito prisutni u određenim kršćanskim krugovima? Postoje li racionalni razlozi koji bi opravdali odbojan stav prema cijepljenju? Na što nas upućuju znanost, iskustvo liječnika, i dostupne činjenice? Da li cijepljenje spašava ili ugrožava živote? Na što nas upućuje Biblija kad je riječ o razumijevanju odnosa između življenja u duhu kršćanske slobode i društvene odgovornosti u kontekstu sadašnje krize? Ukoliko se podjele i kriza nastave produbljivati kakve posljedice očekujemo po svjedočantsvo i poslanje crkve? Kako zdravorazumski i biblijski pristupiti traženju rješenja, i poticanju jedinstva u situaciji sadašnje podijeljenost? 

Ova tribina bit će dostupna i putem društvenih medija – Facebook, YouTube, Vimeo

Pozivamo vas da nam se pridružite, i preporučite ovu webinar tribinu vašim prijateljima. Video zapis ove tribine pogledajte ovdje

Sarajevo 1993, Priča o zlatnom kipu

Priča o zlatnom kipu, naslov je kratkog dokumentarca snimljenog tijekom ratnih godina 1992-1995 u opsađenom Sarajevu, izloženom svakodnevnom granatiranju i pogibelji. Redatelj Antonije Nino Žalica i njegova filmska ekipa nude usporedo dvije priče o ratom poharanom Sarajavu, s posebim naglaskom na tešku 1993. godinu. Jedna prikazuje turobnost i tragediju stradanja Sarajeva, a druga prikazuje skupinu ljudi koja se ne predaje očaju već postaje cijelom gradu simbol nade, i jednog boljeg i pravednijeg svijeta. Propovijed o zlatnom kipu, koju sam početkom ožujka 1993. godine imao čast održati u prepunoj sarajevskoj Adventističkoj crkvi (jedinoj koja nije zatvorila svoja vrata tijekom ratnih godina) postaje kontrastnom temom ovog dokumentarca, odnosno slikom grada koji, poput trojice mladića u ognjenoj peći, ne padaju na koljena pred prijetnjom jačeg i močnijeg kralja Nabukodonozora. Ovaj, gotovo 30 godina star dokumentarac, podastrijet je javnosti po prvi puta tek nedavno, i time zacijelo postao vrijedan dokument jednog mračnog vremena i ljudi koji su unatoč stradanjima zračili nadom.

Poslušajmo zajedno: Teži način

Izraelsko podijeljeno kraljevstvo živi u stanju pobune protiv Boga, u sinkretizmu i idolopoklonstvu. Njihovi kraljevi tlače vlastiti narod, a njihovi dušebrižnici ne žele prepoznati težinu duhovnog preljubništva vlastitog naroda, koji se povodi za odvratnim oblicima obožavanja lažnih bogova, idolopoklonstva, okultizma. Trava im uvijek izgleda nekako zelenija u susjedstvu. Bog im šalje proroke koji su uglavnom dočekivani s mržnjom, nasilnički. U takvoj nezahvalnoj situaciji djeluje i prorok Izaija koji, kroz mnogobrojne godine svoga rada, koji su se protegli kroz vladavinu nekoliko judejskih i Izraelskih kraljeva, poziva opetovano na pokajanje i navješta sud, ali i otkupjenje. Pod naslovom ovotjedne pouke “Teži način” osvrnut ćemo se na nekoliko težih situacija koje je prorok Izaija prepoznao i prozvao u sedmom i osmom poglavlju knjige proroka Izaije. Sugovornici: Matija Kovačević, Ana Džuver, Igor Mitrović, Dragutin Matak, Tihomir Kukolja. Trajanje: 45.05 min.

Stvoreni na sliku ili karikaturu Božju?

Zoom tribina u nizu – Kroza zamagljeno zrcalo, četvrtak, 30. srpnja, 2020. godine u 20.00 sati CET (18.00 sati GMT).

Što znači i na što se sve odnosi tvrdnja biblijske objave da je Bog stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku? Koje su moralne, etičke i duhovne implikacije ovakve tvrdnje? Na koji je način vrijednost ljudskog bića određena slikom Božjom, i koje posljedice sa sobom donosi gubitak lika Božjeg u ljudskom biću? Kako dolazi do obnove slike Božje u nama?

Pridružite se timu pastora i teologa koji će nas povesti kroz dinamičan, koristan i poticajan razgovor. Panelisti ove tribine su Dragutin Matak, Igor Mitrović, Matija Kovačević, Vladimir Odorčič, Jovan Ilijev i Tihomir Kukolja. Preporučite i pridružite nam se na zoom tribini  u nizu “Kroza zamagljeno zrcalo”, u četvrtak, 30. srpnja-jula, 2020 u 20.00 sati CET (18.00 sati GMT).

Teistička evolucija i Božji karakter

Svakako poslušajte video zapis online tribine “Teistička evolucija i Božji karakter – je li teistička evolucija spasila Božji obraz?”, i podijelite je s vašim prijateljima.

Ova zoom tribina održana je u četvrtak, 9. srpnja, 2020. godine, a sugovornici-panelisti su vrsni pastori, teolozi, i duhovni aktivisti: Jovan Ilijev (Sacramento, SAD), Vladimir Odorčić (Jesenice, Slovenija), Igor Mitrović (Beograd, Srbija), Drago Matak (Zagreb, Hrvatska) i Tihomir Kukolja (Houston, SAD).

Teistička evolucija i progresivni kreacionizam podrazumijevaju da je Bog koristio spori i postpuni proces makro evolucije kao mehanizam stvaranja. Danas su razni oblici teističke evolucije i progresivnog kreacionizma naširoko prihvaćeni u krušćanskim sredinama, posebice u akademskim krugovima u kojima se smatra da prigrljavanje teističke evolucije demitoligizira i uozbiljuje biblijski izvještaj o stvaranju.

Pitanje koje prožima razgovor sudionika ove tribine glasi: s polazišta biblijske objave i kršćanskog nauka, je li moguće pomiriti biblijsku objavu i teoriju o teističkoj evoluciji?

Poslušajte, pitajte, komentirajte. Trajanje: 1.26.40 min

Naša majka Krista Kukolja

B3-Rev02-43Zagreb

Moja majka Krista Kukolja (rođena 19. kolovoza, 1931. godine) preminula u petak, 15. veljače, 2019. godine u 88. godini života. Iako nas (moju sestru Lidiju, brata Mladena i mene, i naše obitelji) njezin odlazak ispunjava žalošću, hrabre nas pouzdana Kristova obećanja da je njezin odlazak tek privremene naravi.

Krista Kukolja rođena je 19. kolovoza 1931. godine u Čurugu, a većinu djetinjstva i mladosti proživjela je u Novom Sadu, u obitelji od šestero braće i sestara koje je njihova majka Danilka Rajkov, unatoč siromaštvu koje je obilježilo ratne i poratne godine Drugog svjetskog rata, nesebičnim samoodricanjima podigla na noge i pripremila za život vjernosti Isusu Kristu i službi Crkvi i bližnjima.

Screen Shot 2017-04-15 at 2.24.11 PMGodine 1951., za vrijeme posjeta Zagrebu, Krista upoznaje Pavla Kukolju, mladoga pastora pripravnika, s kojim 1952. godine stupa u brak. Bile su to prve godine propovjedničke službe našeg oca Pavla, koji je u vrijeme sklapanja braka s Kristom služio kao propovjednik evanđelist u Osijeku. Bili su to dani kad je propovjednička služba bila vrlo zahtjevna i kad su životni uvjeti mladih propovjedničkih bračnih parova bili nadasve izazovni. Tako su Krista i Pavao uplovili u bračnu zajednicu s kompletom od tri aluminijska tanjura, tri žlice, tri vilice i tri noža — jedan komplet više da se nađe pri ruci kada ih netko posjeti. A njihovi prvi stambeni prostori sastojali su se od dvije ili tri nepovezane i međusobno udaljene prostorije

Unatoč izazovima poniklim iz skromnih životnih uvjeta, Krista Kukolja je vjerno i predano pratila Pavla u njegovoj pastorskoj službi kao njegova bliska suradnica i suputnica tijekom svih godina njihove zajedničke propovjedničke službe. U deset crkvenih okružja i mnogobrojnim mjesnim crkvama u kojima su njih dvoje služili, glazbeni život je uvijek bio prava poslastica. U Osijeku, Požegi, Slatini, Virovitici, Novoj Gradiški, Varaždinu, Bjelovaru ili Zagrebu — gdje god je “sestra Krista” bila prisutna, orila se pjesma, grmjeli su glasoviri, harmoniji, harmonike i orgulje, odjekivale su pjesme zborova i mandolinskih orkestara i oblikovali su se mladi crkveni organisti i vođe zborova. Bogoslužja, evangelizacijski programi, svadbe, izleti i pogrebi su uvijek bili ljepši tamo gdje je naša majka vodila pjevanje i sviranje. K tomu, Krista je pripremila za služenje u crkvi generacije mladih organista, zborovođa i vođa raznih pjevačkih skupina.

Screen Shot 2019-02-15 at 7.20.36 AMNo njezino služenje Crkvi nije bilo ograničeno samo na službu glazbom. Krista je uvijek bila na raspolaganju da svojim iskustvom i darovima obogati život dječjih odjela subotnje škole, a bila je i vrsna domaćica, čiji su subotnji ručkovi poprimali oblik prave raskošne gozbe, posebice u svečanim prigodama — crkvenim saborima i posjetima visokih crkvenih dužnosika iz nekadašnjih unijskih i konferencijskih, odnosno oblasnih uprava. Što god je činila, bilo je učinjeno s ljubavlju i potpunom predanošću. Ukratko, voljela je služiti Crkvi i ljudima, u svoju službu unosila je radost i polet, te je u svemu kvalitetno i osmišljeno nadopunjavala propovjedničku službu svojega supruga Pavla Kukolje (1924.—2017).

Pa i kad je nakon trideset i šest godina pastorske službe naš otac otišao u mirovinu, majka je nastavila istim žarom služiti potrebama crkve u Rakovčevoj ulici u Zagrebu, sve do svoje osamdesete godine. I nastavila bi Krista aktivno služiti i nadalje Crkvi, koja je bila njezina radost i smisao života, da potpuni gubitak vida našeg oca nije u njegovim poznim godinama tražio od nje potpunu starateljsku skrb.

IMG_3750Mi, djeca Kriste Kukolje, sjećamo se nepodijeljene predanosti naše majke službi suradnice pastora, koja je zajedno sa svojim Pavlom pripadala onom naraštaju propovjednika i propovjedničkih supruga koji su na prvo mjesto stavili potrebe udruženog služenja Bogu, Crkvi i vjernicima. Iako zbog toga nismo često odlazili na dugotrajne obiteljske godišnje odmore, putovanja kojima smo se kao obitelj svi zajedno kretali od jedne do druge mjesne crkve kako bismo u njima poslužili subotama ili u danima evangelizacijskih događanja, donosila su nam posebnu radost i stvorila u nama ljubav prema putovanjima, susretima i druženjima, a posebice prema Bogu.

B3-Rev02-06AnniversaryParentsUnatoč potpune predanosti službi Crkvi, Krista je iznad svega bila brižna majka. Sjećamo se kako nam je redovito, kao maloj djeci, u večernjim satima pričala poučne dječje priče od kojih je ponekad bilo teško zaspati, i čitala i tumačila dječju biblijsku pouku. Posebno se brinula da joj djeca budu besprijekorno i uredno obučena u subotu. Sjećamo se kako je, u godinama našeg ranog djetinjstva, svakog četvrtka upriličila obred temeljitog kupanja djece kako bi bili čisti i pripremljeni za subotu. I u kasnijim godinama, kad smo svi odrasli i zaputili se u razne dijelove svijeta, kad god bismo se ponovno našli u Zagrebu, uvijek bi nas dočekala s bogatim ručkom i neizbježno s njezinim čuvenim pogačicama i kiflicama. Kad bismo ponovno kretali na put, ona bi pripremila njezine pogačice i kiflice koje smo obvezno morali ponijeti sa sobom da nam se nađu na putu. I kad bi se pri odlascima spustili iz obiteljskog stana na ulicu, ona bi se uvijek pojavila na prozoru i mahanjem nam još jednom zaželjela sretan put.

IMG_1794Iako je naša majka Krista još ne tako davno ostavljala dojam da će je zdravlje poslužiti još koju godinu, njezino se zdravstveno stanje prije tri mjeseca iznenada ozbiljno pogoršalo. Među njezinim zadnjim riječima mogla se čuti molba da je Gospodin uzme kako bi otišla “tamo kamo je otišao i njezin Pavao”. Krista je zaklopila svoje oči u petak, 15. veljače 2019. godine u 11.45 sati, u osamdeset i osmoj godini života. Napustila nas je privremeno, uvjerena da će je Gospodin podići u novi, prekrasni život zajedno s Pavlom na dan uskrsnuća o Kristovom dolasku. Udruženi smo u zajedničkoj nadi da je njezin odlazak tek privremene naravi. “Da, dolazim uskoro! Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) Pogledajte video zapise pogreba i komemoracije.

Arc-01
Crkveni zbor u Požegi u ranim šezdesetima prošlog stoljeća.              Voditeljica zbora Krista Kukolja.

U Hrvatskoj osnovana prva iranska kršćanska zajednica

fullsizeoutput_5898

Pod okriljem Baptističke crkve Malešnica u Zagrebu i pastorom Mihalom Krekom, u Zagrebu je ovih dana osnovana prva iranska Baptistička zajednica HAMGAM, odnosno prva iranska slobodna kršćanska zajednica u Hrvatskoj sa skupinom od 30 vjernika i prijatelja kršćanske vjere.

Iranska kršćanska zajednica u Zagrebu okuplja iranske izbjeglice, tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji su u Hrvatsku pristigli poradi ozbiljne ugroze vjerskih sloboda, a time i ugroze njihovih života. Riječ je o izbjeglicama koji su svojim vlastitim izborom napustili islam i prihvatili kršćanstvo. Dio izbjeglica učinio je to još u Iranu, a neki među njima prihvatili su kršćanstvo u danima izbjeglištva.

Iako je Iran potpisnik Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, koja u 18. članku obvezuje zemlje potpisnice na jamčenje slobode «mišljenja, savjesti i vjere», te «slobodu da se mijenja vjera i uvjerenje», nasuprot tvrdnjama iranskih vlasti da je u Iranu vjerska sloboda zajamčena svim građanima, napuštanje islama i prihvaćanje kršćanske vjere kažnjava se vjerskim, društvenim i obiteljskim žigosanjem, te progonom, teškim zatvorskim kaznama, i nerijetko smrtnom kaznom. Ove činjenice potvrđuju sve vjerodostojne međunarodne agencije koje se bave zaštitom ljudskih prava i vjerskih sloboda.

Pastor Mihal Kreko, čija je Baptistička zajednica pružila duhovno utočište skupini iranskih izbjeglica, izjavio je da «što se Ustava Republike Hrvatske i hrvatskih zakona tiče, prepoznavanje i uživanje ljudska prava i religijskih sloboda Hrvatska se nalazi na samom vrhu demokratskih država Europe i svijeta. Kao takva Hrvatska ima obvezu prema međunarodnoj zajednici i UN-u prihvatiti tražitelje međunarodne zaštite čije su slobode i životi ugroženi zbog ozbiljnih narušavanja vjerskih sloboda u matičnim zemljama tražitelja zaštite.»

IMG_3798
Pastor Mihal Kreko

Pastor Kreko je dodao: «Moja crkvena zajednica podupire pravo svih izbjeglica koji u ovome trenutku traže zaštitu u Hrvatskoj zbog ratnih stradanja na Bliskom istoku bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, no u ovome trenutku posebno nam je na srcu sudbina izbjeglica iz Irana koji su izrazom svoje slobodnog izbora prihvatili kršćanstvo, budući da prepoznajemo u kakvu će pogibelj biti bačeni u slučaju nerazumijevanja hrvatskih vlasti prema njihovom potraživanju da im se odobri trajni ostanak u Republici Hrvatskoj.»

Baptistička crkva Malešnica i njezini članovi uz duhovnu skrb pružaju kvalitetnu opće ljudsku i integracijsku pomoć izbjeglicama koja uključuje pravnu pomoć, seminare učenju hrvatskog jezika i hrvatske kulture, te materijalnu pomoć. Domovi vjernika Baptističke crkve Malešnica također su otvoreni potrebama izbjeglica, u kojima susreću toliko im potrebitu ljudsku toplinu i prijateljstvo. Humanitarnom i duhovnom djelovanju Baptističke crkve Malešnica spram izbjeglica u Hrvatskoj, širu nesebičnu, potporu daje i hrvatska baptistička humanitarna organizacija CBA – Croatian Baptist Aid.

Iranske slobodne kršćanske zajednice HAMGAM u Europi udružene su Europski savez HAMGAM koje broje oko 200 crkvenih zajednica.

Većina članove iranske kršćanske zajednice HAMGAM u Zagrebu u ovome trenutku očekuju rezultate Ministarstva unutarnjih poslova o statusu njihova ostanka u Hrvatskoj, a žive u centru za privremeni prihvat izbjeglica u hotelu Porin u Zagrebu.

Objavljeno prvi puta u javnosti 10. ožujka 2017. godine.