Priča o zlatnom kipu, naslov je kratkog dokumentarca snimljenog tijekom ratnih godina 1992-1995 u opsađenom Sarajevu, izloženom svakodnevnom granatiranju i pogibelji. Redatelj Antonije Nino Žalica i njegova filmska ekipa nude usporedo dvije priče o ratom poharanom Sarajavu, s posebim naglaskom na tešku 1993. godinu. Jedna prikazuje turobnost i tragediju stradanja Sarajeva, a druga prikazuje skupinu ljudi koja se ne predaje očaju već postaje cijelom gradu simbol nade, i jednog boljeg i pravednijeg svijeta. Propovijed o zlatnom kipu, koju sam početkom ožujka 1993. godine imao čast održati u prepunoj sarajevskoj Adventističkoj crkvi (jedinoj koja nije zatvorila svoja vrata tijekom ratnih godina) postaje kontrastnom temom ovog dokumentarca, odnosno slikom grada koji, poput trojice mladića u ognjenoj peći, ne padaju na koljena pred prijetnjom jačeg i močnijeg kralja Nabukodonozora. Ovaj, gotovo 30 godina star dokumentarac, podastrijet je javnosti po prvi puta tek nedavno, i time zacijelo postao vrijedan dokument jednog mračnog vremena i ljudi koji su unatoč stradanjima zračili nadom.
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 