Kako se Manda cijepila

Autor Dragutin Matak

Tijekom ovih praznika nazvao sam sestru Mandu iz Oklaja blizu Drniša. Ona je veliki prijatelj naše obitelji još od 1980ih kad je radila u Zvijezdi, tvornici ulja u Zagrebu. Još smo se više zbližili kad je za vrijeme prošloga rata boravila sa stotinjak izbjeglica u Adventističkom učilištu u Maruševcu. 

Manda je izuzetna osoba koja piše duhovna pisma biskupima, svećenicima, pastorima i javnim osobama čije joj se emisije svide na radiju – slaboga je vida pa ne gleda TV. Budući da će uskoro napuniti osamdesetu i da je u rizičnoj skupini kao i ja, pitao sam ju: “Mande, je si li se cijepila?” „To je duga priča,“ kaže ona. „Moja me je doktorica zamolila da se cijepim, a ja sam joj održala propovijed o mom silnom Bogu koji je stvorio galaksije i koji i mene čuva. Doktorica me je strpljivo saslušala i samo slegla ramenima. 

Nakon toga, nekoliko sam puta čula na radiju kako nas liječnici mole da se cijepimo i olakšamo njima posao, spasimo svoje živote i živote onih koji boluju od drugih opasnih bolesti. Nije mi trebalo dugo. Otišla sam kod svoje doktorice i prijavila se za cijepljenje. Kad me je vidjela i čula zagrlila me je i čestitala mi pred svima…“

Manda je prošli tjedan primila drugu dozu cjepiva protiv Covida 19. Pitanje: Kad je Manda bolje posvjedočila za svojega Boga koga neizmjerno voli? Kad se samo ufala u Boga koji je stvorio svemir, ili kad je po Isusovu savjetu „voljela svoje bližnje kao samu sebe?“