DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE
Sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! 1. Korinćanima 13.12.
In Medias Res: U najnovijem razgovoru povodom ulaska u treću godinu pandemije dr. Tihomir Odorčić pojašnjava učinak Omikrona posebice u zemljama Jugoistočne Europe, te sličnosti i razlike između Omikrona i Delte.
Autor Dragutin Matak
Tijekom ovih praznika nazvao sam sestru Mandu iz Oklaja blizu Drniša. Ona je veliki prijatelj naše obitelji još od 1980ih kad je radila u Zvijezdi, tvornici ulja u Zagrebu. Još smo se više zbližili kad je za vrijeme prošloga rata boravila sa stotinjak izbjeglica u Adventističkom učilištu u Maruševcu.
Manda je izuzetna osoba koja piše duhovna pisma biskupima, svećenicima, pastorima i javnim osobama čije joj se emisije svide na radiju – slaboga je vida pa ne gleda TV. Budući da će uskoro napuniti osamdesetu i da je u rizičnoj skupini kao i ja, pitao sam ju: “Mande, je si li se cijepila?” „To je duga priča,“ kaže ona. „Moja me je doktorica zamolila da se cijepim, a ja sam joj održala propovijed o mom silnom Bogu koji je stvorio galaksije i koji i mene čuva. Doktorica me je strpljivo saslušala i samo slegla ramenima.
Nakon toga, nekoliko sam puta čula na radiju kako nas liječnici mole da se cijepimo i olakšamo njima posao, spasimo svoje živote i živote onih koji boluju od drugih opasnih bolesti. Nije mi trebalo dugo. Otišla sam kod svoje doktorice i prijavila se za cijepljenje. Kad me je vidjela i čula zagrlila me je i čestitala mi pred svima…“
Manda je prošli tjedan primila drugu dozu cjepiva protiv Covida 19. Pitanje: Kad je Manda bolje posvjedočila za svojega Boga koga neizmjerno voli? Kad se samo ufala u Boga koji je stvorio svemir, ili kad je po Isusovu savjetu „voljela svoje bližnje kao samu sebe?“
Autor Tihomir Kukolja
Kad god javno podržim činjenicu da je pandemija bolesti Covid-19 stvarna i da cjepiva spašavaju živote, neki od mojih kršćanskih prijatelja odmah dovode u pitanje moje duhovno rasuđivanje. Znali bi mi poručiti: “Trebao bi propovijedati Radosnu vijest, a ne cjepiva.” Pitali bi me: “Kome ti vjeruješ? Cjepivu ili Bogu?” A broja biblijskih i drugih nabožnih navoda pristiglih do mene elektronskim putevima, s ciljem da me duhovno probude, više se niti ne sjećam. I ja sam proveo poneku nesanu noć preispitujući stanje mojeg uma. Na sebi sam osjetio iscrpljujući učinak virusa pobožnog izluđivanja.
Hrvatski jezik nije za sada iznjedrio odgovarajući prijevod engleske riječi “gaslighting”. Ta čudesna riječ prožeta je idejom ubijanja nekoga u pojam. Riječ je o mentalnom i emotivnom zaluđivanju druge osobe do točke kad ona počinje sumnjati u vlastito prosuđivanje očitih činjenica i lako prepoznatljive stvarnosti. Zasigurno vam se već netko požalio: “Kad vam se on ili ona samouvjereno unosi u lice, vi više ne znate tko je tu lud, a tko normalan.” Kad god se u razgovoru s toksičnom osobom tako osjećate, događa se “gaslighting”, odnosno netko vas pokušava obezvrijediti nekom od taktika izluđivanja.
Duhovno izluđivanje sužava pojam “gasligthinga” na duhovno iscrpljivanje druge osobe, odnosno duhovno ubijanje u pojam, koje se danas ponajviše događa putem društevnih mreža. Riječ je očitovanju duhovne napuhanosti i nepismenosti korištenjem zvučnih i besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih navoda. Primjerice, to se događa kad vam netko svojim komentarom na Facebooku izrazi zabrinutost za vaše spasenje, ili vam prilijepi neki biblijski redak ili ulomak iz “nadahnutih spisa” odmah nakon što ste priložili članak s najnovijom podacima koji potvrđuje očitu povezanost broja cijepljenih i spašenih života. Duhovno izluđivanje se također događa kad vas osoba, koja na svojim Facebook stranicama javno prezire bilo kakvu zamisao o cijepljenju i aktivno promiče antivakserska uvjerenja, pobožno pozove da se priključite lancu posta i molitve “da se Bog umiješa u situaciju s koronom i ukine muku u kojoj se nalazimo već dvije godine”.
Promicanje duhovnog izluđivanja prisutno je i među državnicima i osobama od javnog ugleda. Preminuli predsjednik Tanzanije John Magufuli (1959.—2021.), bio je jedan od najistaknutijih afričkih antivakserskih predsjednika. Službeni vladini izvještaji demantirali su da je Covid-19 bio razlog njegove neočekivane smrti početkom prošle godine. Nedugo prije njegove iznenadne smrti želio je uvjeriti svoju naciju i svijet, nasuprot stvarnom stanju stvari u njegovoj državi, da je Tanzanija “pobijedila koronavirus zahvaljujući trodnevnim molitvama” naroda Tanzanije.
Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, katolik kojega su obožavali mnogi evađeoski kršćani Brazila, također je duhovno izluđivao svoj narod. Iako su se pogrebi umnožavali, on nije zadugo ništa činio kako bi zaustavio širenje pandemije. Njegova utjeha narodu bila je obećanje: “Pozvat ćemo Brazilce na dan posta kako bi se Brazil mogao osloboditi ovog zla što je prije moguće.”
Dave Ramsey, američki evanđeoski kršćanin i medijski proslavljena osoba, koja je izgradila bogatstvo učeći ljude kako se riješiti osobnih financijskih problema, po svemu sudeći nije želio da njegovih 900 uposlenika djeluje preventivno protiv pandemije. Nevoljkost njegovih djelatnika da u vrijeme vrhunca zdravstvene krize rade nepokrivenih lica nazivao je “slabošću duha”. Izjavio je također da se “poduzimanje preventivnih mjera protivi Božjoj volji”. Trenutno je u tijeku tužba protiv Davea Ramseya, koja navodi da su njegovi zaposlenici koji su nosili maske na poslu bili “ismijavani i izrugivani”.
Bolno je iskustvo primati udarce duhovnog izluđivanja, pogotovo kad vam pristižu optužbe da ćete zbog toga što potičete ljude na odgovoran društveni odnos prihvaćanjem cijepljenja, biti pred Bogom odgovorni za smrt onih “koji su umrli nakon cijepljenja”. Naime, antivakseri raznih profila ne vide činjenicu da se stvarno veliki brojevi spašenih života i pojedinačni slučajevi umrlih nakon cijepljenja nikako ne mogu uspoređivati. Osjećate se bespomoćno, jer izgleda da vrlo lako dostupne činjenice o pandemiji nikako ne dopiru do svijesti protivnika cijepljenja.
Nedavno se jedna osoba osvrnula na jedno moje ranije javljanje slične tematike: “Ne mogu te više slušati. Cjepiva mijenjaju ljudsku genetsku strukturu. Zaboravljaš li da Biblija kaže da smo ‘mi hram Duha Svetoga i da će Bog uništiti svakoga tko uništi njegov hram?’” Kad joj je jedan od komentatora pokušao objasniti da cjepiva ne mijenjaju strukturu gena, odgovorila je samouvjereno: “Samo Biblija i Biblija je moj autoritet.” Druga osoba, također zagovornica teorija zavjere, izjavila je trenutak kasnije ništa manje nabožno: “Mi kršćani bi se trebali baviti daleko važnijim temama u ovom trenutku.” Raspravljati o pandemiji s pobožnim antivakserima je poput hvatanja magle golim rukama.
U zadnje vrijeme, posebice iz krugova pastora, pristižu pozivi na jedinstvo i pomirenje. Čini se da njih ne brine toliko glasna vika antivaksera, koliko jasni pozivi na na razborito i odgovorno prihvaćanje cijepljenja u ime općeg dobra. Oni vole reći: “Ne dopustite im da nas dijele. Cijepljeni ili ne, svi smo jedno. Mi pripadamo crkvi u kojoj se ne pita jesi li ili nisi cijepljen.” Ovi graditelji mira ne žele ploviti uzburkanim morem pandemijskih rasprava. Oni naizgled vjeruju da će se problem podijeljenih stajališta sâm po sebi riješiti — ignoriranjem.
Problem s ovim “umjerenim” načinom duhovnog prosvjećivanja, u vrijeme kad u ludnici informacija i dezinformacija mnogi nepotrebno umiru, jest u tome što njihovi zagovornici prešućivanjem izjednačavaju spasonosne činjenice s lažima, a istinu s neodgovornim glupostima. Pogrešno je i cinično odnositi se u raspravama za ili protiv cijepljenja kao da je riječ o dvjema zaraćenim stranama koje je potrebno miriti. Naime, činjenice o pandemiji koje život znače nalaze se samo na jednoj strani. One pozivaju na nedvosmislenu akciju kojom nam valja spašavati ljudske živote obiljem molitava, ali i prihvaćanjem rješenja znanosti. A također i s jasnim smjernicama vjernicima.
Nedavno sam čuo kako je u jednoj mjesnoj crkvi, u kojoj se po svemu sudeći jedinstvo po svaku cijenu poštuje više od zaštite ljudskog života, jedan vjernik podijelio javno svjedočanstvo zahvalnosti tijekom bogoslužja: “Moja je žena danas ostala u krevetu kod kuće, bolesna od korone, ali ja sam silno želio biti s vama danas.” Nekoliko vjernika, svjesni opasnosti, odmah su se odmaknuli nekoliko redova dalje od ovog brata, koji bi mudrije i odgovornije postupio da je toga dana ostao zajedno sa suprugom u kućnoj samoizolaciji.
Poznati su mi slučajevi crkvenih mjesnih zajednica u jugoistočnoj Europi, koje su svaka izgubile po nekoliko vjernika zahvaljujući prkosnom stavu vrlo pobožnih širitelja virusa. Oni su poticali vjernike da zanemaruju pandemiju, podržavali se međusobno biblijskim redcima izvađenim iz konteksta, grlili jedni druge kad je bilo razboritije to ne činiti, razgovarali licem u lice a da nisu nosili maske, pa čak i javno izjavljivali da se ne boje korone time što su posjećivali crkve jedni drugih u vrijeme kad im je bilo savjetovano da to ne čine. Njihova krilatica je bila: “Ne bojimo se korone. Vjerujemo u Boga!”
I tako se od prošle jeseni do sada zaraza munjevito rasprostrla od jedne mjesne crkvene zajednice do druge. U nekim slučajevima gostujući pastori s pozitivnom dijagnozom pridonijeli su masovnoj zaraženosti vjernika crkve u kojoj su gostovali. A kad jedna malena mjesna crkvena zajednica zbog korone u kratkom vremenu izgubi troje, četvero ili petero vjernika, onda govorimo o nevolji koja bi nas trebala itekako zabrinuti, probuditi, i napose pomoći glasnim antivakerskim dušebrižnicima da progledaju. No u ovom području izgleda da za sada nema napretka.
Najpobožniji stručnjak duhovnog izluđivanja, koji je vješto izvrtao biblijske navode, bio je Sotona. U vrijeme Isusove najveće tjelesne iscrpljenosti i duhovne borbe, lukavo je pristupio Isusu pozivajući se na autoritet Biblije: “Ako si Sin Božji, baci se dolje. Jer je pisano: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i oni će te na rukama nositi da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.’” (Matej 4,6 — prijevod Ruben Knežević)
Nažalost, ni danas nije drukčije. Mnogi zavedeni vjernici, naoružani njihovim tumačenjima Biblije i recikliranim navodima iz (raznih) “nadahnutih spisa” ohrabruju druge vjernike da nepripremljeni i nezaštićeni nepromišljeno skoče u agoniju neizvjesnih ishoda, čak i u vlastitu smrt. Oni stvaraju stanje pomutnje i podjela među vjernicima iznoseći drske i “pobožne” izjave da pandemija nije stvarna, da će nas cjepiva sve pobiti, da cijepljeni šire zarazu, da će naši geni biti nepovratno izmijenjeni te da nam se oduzimaju naša ljudska prava i slobode. Oni praznovjerno i samouvjereno zbunjuju mnoštvo dobrih ali nesigurnih i iscrpljenih vjernika — prijatelja, članova obitelji — nukajući: “Skoči! Bog je s tobom!”
I ako smo još uvijek nesigurni kako izgleda pobožno izluđivanje u ovoj pandemijom užarenoj zbilji, želio bih podijeliti još jedan vrlo svježi primjer duhovne manipulacije.
Riječ je o oglašavanju dr. Tomislava Terzina, miljenika tisuća kršćana Balkana i dijaspore (poglavito adventista i mnogobrojnih evanđeoskih kršćana), u povodu zabrane ulaska vrhunskog svjetskog tenisača Novaka Đokovića u Australiju. Nije mi nakana sporiti Novakove ljudske kvalitete i sportska postignuća, niti ulaziti u narav spornog incidenta. Volio bih ponovno uživati u njegovom osvajanju Australia Opena. Međutim, postoji ozbiljan problem kad se Đokovićeva nemila situacija pretvara u herojstvo i mučeništvo biblijskih razmjera, tim više što je poznato da je Novak Đoković miljenik antivaksera i njihov omiljeni simbol otpora cijepljenju.
Problem je u duhovnoj trivijalizaciji i mesijanizaciji Đokovićevog slučaja. U YouTube poruci potpore slavnom tenisaču, koju je s odobravanjem i oduševljenjem do trenutka objavljivanja ovog članka pogledalo više od 33.000 osoba, dr. Terzin je u australskim nevoljama Novaka Đokovića prepoznao očitovanje duhovnog “sukoba između dobra i zla”, u kojemu se Đoković “poneo viteški i čvrsto na strani dobra.” “Bog je udostojio Đokovića da bude svetlost svetu”, i time on, prema riječima dr. Terzina, predstavlja “Hristovu svetlost u svetu, tako da ljudi u ovoj tami mogu da vide.”
U duhu riječi Đokovićevog oca, koji je usporedio trenutnu nevolju svog sina sa “stradanjem samoga Hrista”, Terzin je također ustvrdio isto, rekavši da “treba da budemo srećni jer Hristos je stradao, i svako tko je na putu istine će također da strada”. Đokovićevo stradanje uspredio je također sa stradanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, jer, prema njegovim riječima “stradanje je neizbežno ako se deklarišete da ste na strani slobode i dobra”. “Evo videli smo šta se deševalo Trumpu i njegovom Twitter nalogu”, rekao je dr. Terzin.
Ukratko, duhovna podrška Novaku Đokoviću koju je prošlog četvrtka u svijet odaslao dr. Tomislav Terzin bila je poziv sljedbenicima da se u ovom “sukobu između dobra i zla” opredijelimo za “pravu stranu” i ugledamo na Đokovića koji je “poneo Hristov krst”. Istodobno bio je to pravi svojevrsni strateški, evangelizacijski i marketinški potez profesora Terzina, kao I vlasnika YouTube kanala, koji je njegovu podršku slavnom tenisaču, naših gora listu, emitirao u javnost.
I dok ovo pišem, kad tisuće vjernih od Srbije i Hrvatske pa sve do Australije željno očekuju konačnu odluku državnog suda Australije, usrdno moleći za pobjedu “svjetla nad tamom” u slučaju slavnog i omiljenog tenisača, stiže mi poruka jednog mojeg prijatelja i kolege pastora. Srce mu je slomljeno jer je upravo primio vijest da je ovih dana od posljedica borbe s koronavirusom umro jedan uzoran vjernik iz njegove crkve. Bio je dobroga zdravlja i u najboljim godinama, ali i aktivni antivakser koji je govorio da se korona pobjeđuje zdravim životom. Nažalost, i ovaj je čovjek umro prije vremena, nepotrebno, jer je bio žrtva dezinformacija i duhovnih manipulacija kojima izgleda nitko ne uspijeva stati na kraj.
Nažalost, antivakserska bitka i halabuka nastavlja svoj žestoki pohod osvajanja ljudskih umova i srdaca. Istodobno nam s druge strane stižu pozivi da budemo mirotvorci i da u ime zaštite zajedništva “ne talasamo vodu”. Upozorenje starozavjetnog proroka snažno opominje i u ovoj našoj krizi nabijenoj lažima, dezinformacijama i iskrivljenim eshatološkim tumačenjima: “Umire narod moj jer je bez znanja.” (Hošea 4,12)
Centar za informacije John Hopkins, koji redovito prati napredovanje pandemije u svijetu, izvješćuje o više od pet i pol milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom diljem svijeta. Koliko je još smrti potrebno među dobro nam poznatim i dragim osobama koje nisu trebale umrijeti da bismo prestali slušati glasove duhovnih i društvenih manipulatora i razumjeli da pozivi na odgovoran odnos spram pandemije i jednih prema drugima nisu pozivi razdora, već pozivi na primjenu zdravog i posvećenog razuma?
Drugio dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja pročitajte ovdje.
Pročitajte također The Revival of Spiritual Gaslighting i Who is Being Gaslighted
Zapažanja na članak Matije Kovačevića „Mudro se ponašajte prema onima vani“ objavljen u časopisu Adventistički pregled, studeni – prosinac 2021. Članak Matije Kovačević prilažemo ispod ovog zapažanja.
Autor Dr. Dragutin Matak
Propovjednik pripravnik Matija Kovačević ima dara za pisanje i umije aktualizirati štiva koja piše. Tako i počinje svoj članak „Mudro se ponašajte prema onima vani“ u kojemu tvrdi da se nalazimo „u razdoblju mnoštva kontroverznih tema… u ratu riječi.“ Ratuje se sve po svud, Ja tu ne bih izostavio stvarne žrtve ovog rata – ljude koji umiru zbog meteža u informiranju o ovoj pandemiji.
Plemenito je što autor opominje o negativnom utjecaju javnih rasprava na društvenim mrežama u kojima obiluju neistine, uvrede, optužbe, nepristojnosti itd. Kome je ugodno biti izložen takvim zlostavljanjima? Sebe radi i zbog naših prijatelja nešto valja poduzeti. Čini se da su ovo osnovne opcije: 1. Brisati neprikladne komentare ili čak blokirati sudionike koji ne mare za uljudne opomene. 2. Strpljivo objašnjavati složenu situaciju iskrenim, ali neupućenim sudionicima, koji mogu imati koristi od tog načina komuniciranja. 3. Ne upuštati se u „vruće“ teme, ili jednostavno ne koristiti društvene mreže. Treća mogućnost je najmanje učinkovita jer svijet vrvi raznim i raznovrsnim lako dostupnim informacija, i ništa ne reći ili poduzeti, više je nego neodgovorno.
Idealno rješenje je (autor ispravno citira australskog propovjednika), njegovanje snažnijih međuljudskih odnosa, jer „snažna retorika nema utjecaj da promijeni tuđe poglede i mišljenje.“ Slijede pozivi da ne dopustimo adrenalinu sukoba da nas duhovno otupi već da se okrenemo Kristu u kojem se nalazi „sva punina.“ Ovo je vrhunska misao članka koja upućuje na kristolike međuljudske odnose. Tu se mogao isticati Isusov primjer nesebičnosti, okrenutosti prema dobru drugih – čak i svojih neprijatelja, požrtvovnosti itd. Međutim, autor ne razmišlja u tom pravcu. Umjesto toga, nižu se razne upitne tvrdnje, pletu scenariji podjela i relativizira sadašnja situacija u vezi s pandemijom. Spomenimo samo nekoliko primjedbi.
1. Primjer baptističke prijateljice koja se sablaznila kad je doznala kako adventisti raspravljaju „vruće“ teme – ranije nauk o Trojstvu, a sada pandemiju. Je li treba vješto kamuflirati svoje slabosti? Zavisi li naš misijski uspjeh od vještog prikrivanja onoga kakvi mi zapravo jesmo ili treba otvoreno i o tome govoriti i isticati ono pozitivno što zvanično podupiremo kao Crkva? Prije ili kasnije, nakon našeg zataškavanja, doći će do otrežnjenja i još dubljeg razočaranja. Zapazite, i ja imam više od dvije tisuće prijatelja na FB-u među kojima su i sveučilišni profesori i drugi ugledni ljudi. Ja ih štitim od vulgarnosti, ali ih ne lišavam spoznaje iz prve ruke o tome kakvi su adventisti. Iako su neki od nas pod utjecajem suvremenih populizama i fanatizama, ima puno odmjerenih i hrabrih adventista koji se opiru vjerskom senzacionalizmu, teorijama zavjera i sveznanju pojedinaca u kontekstu pandemije i teologije.
Spominjem i svoj nedavni doživljaj. U rujnu 2021. za emisiju Religijski forum (Hrvatski Radio 1. program) intervjuirao me je poznati voditelj Ivan Dukarić-Stubičar na temu koju je on zadao „Izazov pandemije i kršćanske zajednice“. Prije same emisije, u pripremi ovog kratkog razgovora ja sam mu počeo nizati pozitivne i napredne stavove naše Crkve koja poštuje osobnu odluku, ali i savjetuje cijepljenje. Međutim on me je odmah pitao, a što je s dr. Terzinom, jer dr. Terzin je gostovao u njegovom programu prije nekoliko godina. Ovaj profesionalac prati što se događa u njegovom polju interesa. Objasnio sam mu da se radi o osobnim stavovima ambicioznog znanstvenika koji su u oprečnosti sa službenim stavom Crkve. Tog mu je trenutka bilo sve jasno i rekao je da je to slično onim katolicima koji se ne slažu sa svojim papom.
U tom pravcu je i tekao naš razgovor. Isticao sam službeni stav Crkve koji nam može i treba biti na ponos, a i spomenuo sam da ga svi ne poštuju, već nude svoja rješenja i ističu svoja osobna prava. Uostalom poslušajte razgovor od 8 minuta. Ništa nisam prikrivao niti zataškavao. Prosudite sami je li ostavljen pozitivan dojam o adventistima u vrijeme krize. Poslušajte. Čini se da je Matijin primjer igranje skrivača jer nikad ne znaš tko i kad će te otkriti. Slično je i s FB raspravama. Treba brisati samo banalne i nepristojne priloge ili ih uopće ne objavljivati na društvenim mrežama.
2. Iz razloga što ne ističe objedinjavajuću ulogu Crkve, autor stvara scenarij dvije skupine koje se sukobljavaju i podjednako su odgovorne za nejedinstvo i loš primjer. Ovo je klasično relativiziranje koje nikuda ne vodi. Ako se prenosi službeni savjet Crkve da se cijepimo i pravo pojedinca da o tome odluči, onda je to jednostavan i jasan naputak koji poziva na slogu. Međutim, kad netko razumije svoje pravo da odluči o cijepljenju kao svoje pravo da dovodi u pitanje i opovrgava savjet Crkve, onda je to uzrok podijeljenosti. Savjet možemo i ne moramo prihvatiti, ali umanjivati, negirati ili tajiti (držati u ladicama) savjet Crkve, je zlouporaba koja ne dovodi samo do polarizacije, već ljudi zbog toga umiru u neznanju.
3. Tko može osporiti biblijski savjet apostola Pavla u Kološanima 4,5. „Mudro se ponašajte prema onima vani.“ – iako je kontekstualno ovo savjet gospodarima u odnosu na njihove robove.? Ovom biblijskom retku valja dodati i misao u Mateju 5,16. „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ Kao sol tako i svjetlo i mudro ponašanje je od blagoslova onima vani. Svaki „sastojak“ duhovne stvarnosti ima svoj prepoznatljiv doprinos. Sol daje ukus; svjetlo pomaže pri orijentaciji; mudrost se očituje u istinoljubivosti po svaku cijenu, a ne u zataškavanju.
Prisjetimo se, ni Isus ni apostol Pavao se nisu ustručavali reći i snažne riječi ukora u javnosti onima koji su u javnosti izvodili nepodopštine. Isto tako, bi li Evanđelje bilo snažnije da je Sveto pismo previdjelo Davidov grijeh, Pavla kao progonitelja i Petra izdajicu? Svi ti ljudi su priznali svoje grijehe i dali nam primjer kako se dići iz blata – pokajati. Takvo hrabro stajanje za ono što je pravo ne odbija ljude, već im ulijeva nadu da ima onih koji su spremni stati za ono što je pravo, pa makar se i nebo srušilo. Ti hrabri i bogobojazni ljudi su vjesnici potpune promjene koju sada doživljavamo kao predokus budućnosti koju samo Bog jamči.
Sve u svemu, članak se ne odlikuje dubljim duhovnim promišljanjem koje je potrebno u našem složenom vremenu.
______________________________________
U nastavku prilažemo članak Matije Kovačevića objavljen u Pregledu od prosinca 2021. godine:
Nalazimo se u čudnom razdoblju — u razdoblju mnoštva kontroverznih tema koje traže našu mobilizaciju. Neki od nas su unovačeni protiv svoje volje, a neki od nas kao dragovoljci spremno jurišaju u bitku. Nalazimo se u ratu riječî. I svaka strana traži našu potpunu privrženost. Ne libimo se žustro raspravljati gdje god se nađemo: bilo kod prijatelja, na radnom mjestu, u školi, na fakultetu, u crkvi; ili na omiljenom ratištu — društvenim mrežama. Iza zatvorenih vrata naših ekrana, koji omogućavaju otvorenu neprijateljsku komunikaciju, ne bojimo se uputiti najoštrija upozorenja, ukore i osude. Oni od nas koji su i prije tome bili skloni, ratnički su željno dočekali novo streljivo.
Ali čak i oni od nas koji su se desetljećima zgražali nad bilo kime tko bi se usudio prokazati grijeh i zabludu, smatrajući takvu braću staromodnim propovjednicima “ognja i sumpora”, koji nemaju veze s Isusom bezuvjetne ljubavi, blagosti i milosti, odjednom su postali prvi koji se pozivaju na Isusovu “tvrdu ljubav”, oštre riječi i bič u Hramu. Smatrajući da smo obuzeti jednako pravednim gnjevom za jednako presudnu stvar, ne ustručavamo se mahati i mahnito udarati novonabavljenim bičem po užarenim zidovima Facebooka.
Je li ikome stalo do kolateralnih žrtava rata riječî?
Ali dok sipamo verbalne rafale i miniramo mostove dugogodišnjih odnosa na otvorenim bojnim poljima poderanih društvenih mreža, ne mogu pobjeći od pitanja koje me uporno vuče za rukav: Imaju li adventisti neadventističke prijatelje? I ako imaju, jesu li svjesni da svaka rasprava u kojoj sudjeluju na nečijem zidu, a čije postavke privatnosti su ostavljene na javno (public), iziđe na početnoj stranici (feedu) Facebooka svim njihovim prijateljima, uključujući neadventiste?
O kojem god verbalnom bojištu da je riječ — bilo da je to korona, maske, cijepljenje, ravna zemlja, rukopolaganje žena, Trojstvo ili nešto drugo — ako komentiram takvu javnu raspravu, to će, zajedno sa svim uvredama, optužbama, pa i nepristojnostima, u mojem slučaju vidjeti oko 220 neadventističkih rođaka, prijatelja iz škole, fakulteta, nekadašnjih profesora, mojih i ženinih kolega s prethodnih poslova, učenika i njihovih roditelja, sumještana, prijatelja iz trkačkog kluba i drugih udruga; pjevača, glazbenika i drugih poznanika (a tu ni ne računam sadašnje i bivše prijatelje biblijske istine i bivše članove Crkve).
Razumijem da nečija struktura prijatelja na društvenim mrežama može biti drukčija, ako je većinu svojeg životnog vijeka proveo u adventističkim ustanovama ili, primjerice, ne dodaje neadventističke prijatelje na Facebook. Ne sudim nikoga, samo upozoravam, jer oni koji ih imaju, možda nisu svjesni da čak i ako ne stave raspravu na svoj zid, svi mogu vidjeti da u njoj sudjeluju, kao i sve tuđe komentare (ako je javna). Razumijem želju da se uključimo, i priznajem da sam prethodnih mjeseci puno puta kipio u sebi, vidjevši koliko se informacije izvrću i krivo razumiju, te htio pridonijeti svojim komentarom. Ali svaki put me spriječila ista stravična pomisao: To će vidjeti neki od mojih neadventističkih prijatelja.
Podijelit ću primjer koji pokazuje zašto je ta pomisao za mene danas stravična i tvrdoglavo ostaje takva. Prije manje od desetak godina stavio sam na svoj Facebook zid poveznicu na jedan članak, i to konzervativnog Douga Batchelora o Trojstvu, ne znajući razmjere protivljenja toj doktrini. Otvorile su se ustave, ali ne bih rekao nebeske, sudeći po duhu onih koji su kroz njih provalili. Meni dotad neznane dobro uvježbane specijalne jedinice izrešetale su taj dobronamjeran ali naivan post s dvije stotine komentara, uz neizostavno zapaljiv ton i optužbe; a ja ih, želeći svima dati slobodu izražavanja, nisam brisao.
U to vrijeme sam intenzivno razgovarao s jednom baptistiškom prijateljicom, nekadašnjom kolegicom sa studija antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja se zbog nekih mojih Facebook statusa o Bogu što su joj se svidjeli otvorila i postavljala iskrena pitanja koja su je zanimala. Čak je uzela Veliku borbu za sebe i svojeg dečka kojeg je mučilo pitanje Crkvenih manipulacija u proπšosti i sadašnjosti. Nekoliko tjedana nakon toga je namjeravala doći na posvećenje naše novorođene kćeri u crkvu. Ali, spriječio ju je nenadani teroristički napad na mojem Facebook zidu. Nakon što je vidjela tu raspravu o Trojstvu, nikad se više nije javila. Povremeno ostavi lajk na neki moj post, ali ne želi više otvoreno razgovarati.
Možemo li je osuditi? Potpuno je prirodno uplašiti se zajednice u kojoj ima ratobornih ljudi koji vjeruju čudne stvari i promiču ih na ružne načine. Tada sam obećao sebi i Bogu da nikada više neću stavljati na svoj zid takve rasprave, a kad sam prije koju godinu shvatio da se vidi i moje sudjelovanje u tuđim raspravama, čak i u grupama ako su javne, i to sam prekrižio, makar te rasprave bile i potrebne Crkvi.
Kako je apostol Pavao pristupio kontroverznim temama?
Kao u mnogim drugim stvarima koje trenutno muče Adventističku crkvu, tako i po ovom pitanju imamo dragocjen primjer u Ellen G. White, koja je jasno istaknula da njezina Svjedočanstva za Crkvu (u kojima za razliku od naših Facebook poslanica nema uvreda) nisu za nevjernike, nego za, kako sâm naslov kaže — Crkvu. Njezine misijske knjige kao što su Put Kristu, »Čežnja vjekova ili Isusov život, Velika borba, Patrijarsi i proroci, Isusove usporedbe, Služba liječenja, Odgoj i druge, bave se Bogom, Biblijom, duhovnošću, zdravljem, obrazovanjem i poznatom poviješću, i ona nikad u njima nije ulazila u unutarcrkvene probleme. Razumjela je da takva pitanja i rasprave mogu sablazniti ljude izvan Crkve, baš kao što je to razumio i apostol Pavao, čije riječi se nalaze u našem naslovu, a dolaze iz Poslanice Kološanima 4,5.6: “Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! Riječ neka vam je uvijek ljubazna.” Dakako, izraz “oni vani” odnosi se na njihove sumještane, susjede, poznanike, prijatelje i obitelj, dakle na one koji još nisu prihvatili kršćansku vjeru i postali članovi Crkve.
Crkva u Kolosi nalazila se u golemim problemima, uključujući sukobe oko raznih vjerovanja i postupanja te širenje krivovjerja koje je bilo čudna mješavina židovskog legalizma i poganskog gnosticizma; zato im je Pavao i napisao poslanicu. Zbog njihovog usmjeravanja na anđeoske posrednike, morao ih je podsjećati da je Krist jedina Glava Crkve i — kao Stvoritelj prije i iznad svih anđela, u kojem je sva mudrost i spoznaja — jedini dostojan obožavanja (Kološanima 1,15- 19; 2,3). Morao ih je osvijestiti o promašenosti prakse vjernika koji “uživa u ‘poniznosti i štovanju anđela’, zadubljuje se u svoja viđenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameću svojom, a ne drži se Glave” (Kološanima 2,18.19). Morao ih je upozoriti protiv osuđivanja i dijeljenja “po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili [ceremonijalnim] subotama” i “po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela” (Kološanima 2,16.23), što je bila židovsko-gnostička mješavina legalističko-spiritualističke pobožnosti koja je imala tipičan dualistički cilj “oslobađanja duha od tijela” i navodila ih da viču: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči!” (Kološanima 2,21) i na stvari koje nisu problem, niti ih je Bog igdje zabranio.
Ukratko, kološanska crkva bila je rastrgana problemima o kojima je Pavao s njima morao otvoreno raspraviti, i to je učinio upravo preko ove poslanice. Ali unatoč svim tim temama za raspravu i ispravljanje — ili baš zbog njih — savjetovao im je da se mudro ponašaju prema onima vani i da im svaka rijeË bude ljubazna. Može li tko od vas zamisliti da je postupio drukčije — da im je rekao: “Hajde sada na trgove [društvene mreže onog doba], pred one koji su vani i prepirite se o svojim različitim vjerovanjima i praksama do iznemoglosti…”?
Da, postoje pitanja o kojima trebamo raspravljati i raščistiti ih kao Crkva. Postoje i pitanja o kojima bespotrebno raspravljamo, jer smo o njima već odavno odlučili kroz višestruko i desetlječima potvrđeno izglasavanje naših temeljnih vjerovanja. A postoje i pitanja oko kojih žučno raspravljamo i tražimo uniformnost, premda je u vezi njih Generalna konferencija Kršćanske adventističke crkve dopustila slobodnu odluku pojedincima. Ali o kojoj god vrsti pitanja da je riječ, nismo pozvani da ih iznesemo na trgove pred “onima vani”, i zatrubimo za početak krvave bitke u kojoj se natječemo tko će koga više — pred zapanjenim neadventističkim svjedocima — optužiti za otpad ili ismijati za zatucanost.
Kako se postaviti u ratu riječî oko cijepljenja protiv koronavirusa?
Na kraju treba posve otvoreno progovoriti o pitanju koje trenutno najviše razdire Crkvu (doduše, i svijet — ta žučna rasprava, iako često obavijena plaštem svetosti, zapravo je samo još jedan uvezen oblik svjetovnosti). Kad umjesto srdačnog pozdrava jedni druge pozdravljamo sa sumnjičavim: “Jesi cijepljen ili cijepljena?” — s koje god strane pitanja — nešto duboko ne valja.
Upozoravam vas: ako odlučite ne petljati se u ta prepiranja, jer se ne želite mlatiti s bražom i sestrama u Kristu pred “onima vani”, niti poticati polarizaciju, bit ćete krivi i jednima, i drugima. Jedni će vas sumnjičiti ako kažete, kad vas se pita za mišljenje, da nema vjerskih razloga protiv cijepljenja i navedete im izjavu Generalne konferencije1 (koja je, prema njima očito potkupljena); a drugi će vas optuživati što ne nastojite cijepljenje agresivno promicati u Crkvi i optužiti kao antivaksere sve koji odluče ne primiti ovo cjepivo iz razumljivih razloga — ne zato što misle da je to žig Zvijeri, nego jer su, primjerice, nedavnompreboljeli koronu i testovi im pokazuju stalnu visoku razinu antitijela.
I jednoj i drugoj strani pokušat ćete ukazati na to da u izjavi Generalne konferencije, unatoč pozitivnim preporukama, jasno stoji da je cijepljenje protiv covida odluka pojedinca2 i da zato oko toga ne treba raditi razdor u Crkvi, jer nije riječ o Evanđelju niti o nekom temeljnom vjerovanju. Ali odgovor militantne strane će biti da ćete umrijeti za tri godine i/ili primiti žig Zvijeri ako se cijepite; a druge da ste zatucani i/ili ćete odgovarati za smrt tisuća ako se odmah ne cijepite, makar imali antitijela i poštivali sve epidemioloπke mjere, čak i kad ih oni ne poštuju. Ironično, neki čak ne podržavaju neka temeljna vjerovanja koja je Generalna konferencija odavno izglasala, i to u petogodišnjem zasjedanju svih delegata, a sada revno propovijedaju ovu izjavu Generalne konferencije, što samo dodatno zbunjuje vjernike.
Kako se onda postaviti? Obje skupine naglašavaju da u bitci između dobra i zla nema neutralnosti, da moramo zauzeti stranu. Ipak, dijeli li se dobro i zlo po crti cijepljenih i necijepljenih? Takvim stavom, htjeli to ili ne, pridajemo ovom pitanju gotovo eshatološku važnost, kao da je riječ o žigu Zvijeri (za protivnike cjepiva) ili pečatu Božjem (za pobornike cjepiva). Drevni pisac Sun Tzu nije uzalud rekao da trebamo pažljivo birati svoje bitke, jer ćemo bespotrebnim bitkama istrošiti snagu za one koje nužno dolaze, kad će se stvarno raditi o borbi između dobra i zla.
Posebno je tragično što tim nepotrebnim bitkama ionako uglavnom ne postižemo ništa. Kako je Branimir Schubert, svojedobno ravnatelj Odjela za misijsku integraciju pri Adventistiškoj bolnici u Sydneyu,3 ne tako davno rekao: “U mojem iskustvu, snažnija retorika nema utjecaj da promijeni tuđe poglede i mišljenje. Ali snažniji odnosi imaju. Oštre riječi i često ponavljani argumenti (koliko god bili ispravni) imaju tendenciju ljude gurnuti još dalje, umjesto da ih navedu da prihvate vaše poglede i praksu.”4 A koliko tek mogu gurnuti dalje “one vani” koji nas promatraju?
Čega nam je srce puno?
Na kojoj god strani kojeg god pitanja bili, prije nego nešto napišete, sjetite se svih koji će vidjeti i vaše i tuđe komentare, i sjetite se da smo “živa poslanica” koju ljudi izvan naše Crkve čitaju i na temelju koje će odlučiti žele li i dalje imati veze s nama i ozbiljno poslušati što to propovijedamo — ili ne.
Ne dopustimo ovom pitanju da nas toliko obuzme da postane važnije od desetljećâ prijateljstava s braćom i sestrama u Kristu, i od svjedočanstva prijateljima. Ne dopustimo adrenalinu sukoba da nam propovijedanje Evanđelja učini dosadnim. Bog je u Kristu nastanio “svu puninu” (Koloπanima 1,19), i ako mi više ne možemo pronaći zadovoljstvo u bavljenju Njime i propovijedanju o Njemu, onda u našem duhovnom iskustvu postoji ozbiljna rupa koju neće nadoknaditi nikakva druga tema. U tom slučaju je bolje prestati iznositi bilo kakvu temu na društvenim mrežama, dok ponovno ne pronađemo tu puninu i dok se ona opet ne počne prelijevati iz našeg srca. “Jer čega je srce puno, o tome govore usta.” (Matej 12,34)
Neka ono čega nam je srce puno i o čemu nam usta govore bude dobro svjedočanstvo “onima vani”. Jer nemamo vremena za sporedna pitanja — zato Pavao u istom retku u kojem kaže: “Mudro se ponašajte prema onima vani,” odmah poziva: “Iskupljujte vrijeme”. Što smo izgubili, izgubili smo. Dalje više nemojmo. Neka nam Bog u tome pomogne!
1 https://adventisti.hr/cjepivo-protiv-covid- 19-odgovor-na-zabrinutost-i-pruzanje-savjeta.
2 Isto.
3 ToËnije, zdravstvenog sustava Adventist HealthCare Limited (https://www.sah.org.au/ news-detail?id=1112).
4 https://www.facebook.com/ branimir.schubert/posts/4738724122827248.
Napisao Roy Adams
Preveo Tihomir Odorčić
Objavljeno 3. prosinca 2021. Spectrum Magazine
“Dođoše k Isusu i vidješe opsjednutog kako sjedi ondje odjeven i pri zdravoj pameti.” (Marko 5,15)
Liječnik mi je preporučio da napravim ultrazvuk srca. I dok sam ležao na boku, okrenut prema ultrasonologinji, ona me je zabavljala pripovijedajući o svojoj živopisnoj obitelji iz Zapadne Virginije. Jedna od tih priča bila je o njezinom ujaku koji je jedne večeri došao kasno kući.
“Zašto toliko kasniš?” upitala je njegova žena optužujući ga.
“Ne mogu odgovoriti na to pitanje”, rekao je, “to je tajna.”
“Tajna!?” zagrmjela je.
“Pa, dobro”, rekao je, “prekršit ću obećanje i reći ću ti: mali avion je ostao bez goriva i sletio na most baš kad sam bio pred tim da prijeđem na drugu stranu. Tako je zaustavio sav promet. Policajci su na licu mjesta, suosjećajući s jadnim pilotom, obilazili vozače tražeći od njih da daruju malo benzina kako bi dopunili spremnik prizemljenog aviona. To su mnogi od njih i učinili, uključujući i mene. Policajci su nas zakleli na tajnost; jer ako bi se pročulo, mladi pilot bi mogao izgubiti dozvolu. Ali evo, ja sam već prekršio svoje obećanje.”
Priča me je nasmijala, pogotovo kad mi je rekla da je njezin ujak ostao pri svojoj tvrdnji, čak i nakon što je jedan od njegove braće kasnije istražio da automobili i avioni ne rade na isto gorivo.
“Pa, to je priča”, rekao je.
Pričali ih mi sami, ili netki drugi, svi mi već izdaleka znamo prepoznati nevjerojatnu priču, a one najbolje nas baš nasmiju. Ali ono čemu posljednjih nekoliko godina svjedočimo u Sjedinjenim Američkim Državama nisu “nevjerojatne priče”. To su nepromišljene laži; proračunate prijevare protkane smrtonosnim otrovom.
Isusovo upozorenje
Kad su Mu učenici jednog dana skrenuli pozornost na veličanstvenost Hrama, Isus ih je uzdrmao prorekavši propast te građevine. Zaprepašteni, upitali su Ga: “Kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?” (Matej 24,3) Oduvijek me je zaintrigirao način na koji je Isus započeo svoj odgovor —gotovo kao da nije čuo njihovo pitanje. “Pazite”, rekao je, “da vas tko ne zavede.” (Matej 24,4) Istina je da se glavno usmjerenje Isusovog tumačenja o prijevari odnosi na Mesiju i Njegov dolazak. Ali isto tako mislim kako Njegovo upozorenje uključuje i opću obmanu posljednjih dana, koju je apostol Pavao još jednom naglasio kad je rekao da će prema kraju “zli ljudi i varalice napredovati sve više u zlu — kao zavodnici i [kao] zavedeni.” (2. Timoteju 3,13)
Neki misle da smo najpametniji naraštaj. Ali među nama žive neke od najlakovjernijih duša koje su ikada hodale ovim planetom. Milijuni danas padaju na prevarante, muljatore i šarlatane. Sjećate li se kometa Hale-Bopp prije nešto više od dva desetljeća? Najava da će proći blizu Zemlje u proljeće 1997. godine izvukla je luđake sa svih strana. Među njima je bio i Marshall Applewhite, vođa kulta “Nebeskih vrata”. Applewhite i suosnivačica tog kulta, bivša medicinska sestra Bonnie Nettles, između ostalog su vjerovali da su oni “dva svjedoka” spomenuta u Otkrivenju 11.
Svojim sljedbenicima su rekli da komet Hale-Bopp prati svemirski brod vanzemaljaca, pripravan pokupiti sa Zemlje sve one koji su se spremni uspeti na višu razinu bića. Da bi se pripremili za taj transcendentalni događaj, članovi skupine morali su odbaciti svoje “posude”. Strašan rezultat djelovanja toga nauka postao je jasan kad su 26. ožujka 1997. u otmjenoj četvrti blizu San Diega u Kaliforniji našli trideset i devet tijela. Odbacili su svoje “posude” počinivši samoubojstvo, pripremajući se tako da ih pokupe vanzemaljci.
Bilo je to najveće masovno samoubojstvo u kojem su sudjelovali građani Sjedinjenih Američkih Država od 1978. godine, kad je više od devet stotina sljedbenika vođe kulta Jima Jonesa popilo cijanid u Jonestownu u Gvajani. “Pazite”, rekao je Isus, “da vas tko ne prevari.” Njegove riječi nikad nisu bile važnije nego sada. Obmana, nepoštenje i prijevara ispunjavaju zrak koji udišemo, te su još više pogoršani sveprisutnošćuinterneta i društvenih mreža.
Sadašnje ludilo
Tijekom posljednje dvije godine dva su se razvoja događaja spojila, i time još dodatno poljuljala moju vjeru u duševnu stabilnost velikog dijela američke javnosti. Prvi je bila pandemija covida-19, drugi pak američki predsjednički izbori koji su se dogodili usred nje. Još uvijek se sjećam straha koji me je obuzeo dok sam tih prvih dana gledao kako se broj umrlih u Italiji povećava na sedam stotina dnevno! Potom osam stotina, pa devet stotina! A ja sam razmišljao: Gospodine, samo da nikad ne dođe k nama!
Ali došlo je k nama — i svugdje, i drugdje. A u tome je i bio taj spoj s drugim razvojem događaja — općim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama. Ispreplitanjem tih dvaju razvoja događaja došlo je do određenog ludila, isprva blagog, a zatim sve većeg i većeg. U ljeto 2020. godine istraživačka novinarka časopisa Time proputovala je po Sjedinjenim Američkim Državama razgovarajući s ljudima i slušajući ih. Tijekom intervjua sljedećeg rujna govorila je o onome što je otkrila: “Popriličan broj ljudi izgledao je kao da su cijepljeni protiv stvarnosti, kao da su u paralelnom svemiru.”
Svi se možemo sjetiti napetosti koja je prethodila nacionalnim izborima, prvima u živom sjećanju koji su se odvijali usred smrtonosne pandemije. No, izborni dužnosnici diljem zemlje prihvatili su izazov. Osigurali su ispravnost postupka te pomoću svih vjerodostojnih procjena proveli jedne od najsigurnijih, ako ne i najsigurnije izbore u povijesti zemlje.
No kandidat koji je izgubio, nakon niza revizija i ponovnih prebrojavanja, a da ne spominjemo više od šezdeset sudskih sporova, tvrdi ne samo da je pobijedio, već da mu je to uspjelo na kolosalan način.
Možda bih ovdje morao istaknuti da ne pišem kao stranački čovjek. Nisam niti republikanac, niti demokrat. Demokrati koji me predstavljaju u Kongresu (i za koje sam glasao) jedva da će čuti nešto od mene, a to je zato što općenito dijele sa mnom ista osnovna uvjerenja o glavnim pitanjima s kojima se zemlja suočava. Niti republikanskom guverneru moje države (za kojeg sam također glasao) nemam što reći. A to je zato što je on racionalan, pristojan čovjek i (uz nekoliko iznimaka) naši se stavovi o velikim pitanjima slažu.
Kad se pak bavimo Božjim stvarima — a to je ono što ja ovdje radim — političke stranke kao takve ne bi nam trebale puno značiti. Bavim se obmanom — dvostrukom obmanom, koje zajedno tvore otrovnu mješavinu koja nastavlja ugrožavati život i sigurnost društva.
U “milijunskom maršu bez maski” u Fort Lauderdaleu na Floridi, u travnju 2020. godine, mladi ljudi su spalili na stotine maski. Poslije toga su priredili zabavu. Svjedočili smo izbijanju nasilja na zrakoplovima i u drugim sredstvima javnog prijevoza, kao i napade na putnike i posadu. Početkom veljače 2021. godine 49-godišnjegvozača autobusa iz Baltimora, Frankyea Ducketta, supruga i oca četvero djece, ubio je putnik kojega jezamolio da stavi masku. Politički komentator Fox Newsa, Tucker Carlson, u emisiji u travnju 2021. izjavio je da bi “prisiljavanje djece da nose maske vani… trebalo biti protuzakonito”.
“Smjesta nazovite policiju”, ljutito je pozvao svoje slušatelje, “obratite se službi za zaštitu djece. Nastavite zvati sve dok netko ne stigne. Ono što gledate je zlostavljanje; to je zlostavljanje djece, a vi ste moralno dužni da pokušate to spriječiti.”
Zatim su došli pravi antivakseri, koji su udružili snage s antimaskerima. Zapisao sam si riječi s transparenatana jednoj demonstraciji u Michiganu: “Covid je laž”; “Covid je prijevara”; “Covid-19 je sigurniji nego da nema slobode”; “Fauci je u krivu”; “Ne vjerujte testiranju ili cjepivu”; “Otvorite sve naše države”; “Oslobodite Michigan”; “Ovo je pokusna vježba za komunizam”; “Daj mi slobodu, ili mi daj covid-19.”
Slični osjećaji odzvanjali su i u dvoranama samog Kongresa. Primjerice, na sastanku 15. travnja 2021., predstavnik Ohia Jim Jordan iznova je tražio od dr. Anthonyja Faucija “datum kad bi Amerikanci mogli ponovno dobiti svoju slobodu”.
“Ne govorimo o slobodi”, rekao je na kraju ogorčeni Fauci, “govorimo o pandemiji koja je ubila 560.000 Amerikanaca.”
Do 17. studenog 2021. godine šezdeset i dva milijuna Amerikanaca koji ispunjavaju uvjete još uvijek nijecijepljeno. Šezdeset dva milijuna! Čak i suočeni s više od 780.000 mrtvih od covida i s 90.000 dnevnih infekcija. Ova nepromišljenost velikog dijela američkog stanovništva ukazuje na stupanj prijevare koji možda nikada prije nije viđen u Sjedinjenim Američkim Državama, što je još više iznenađujuće zbog činjenice da je jedna osoba u središtu otpora i sama cijepljena, zajedno s cijelom svojom obitelji. Začuđujuće.
Postaje sve gore
Dok sam nedavno čitao članak Boba Smietane iz Religion News Servicea, čuo sam sebe kako tiho govorim:O, dragi Bože! Smietana je izvješćivao sa skupa održanog 13. studenog 2021. godine u crkvi u San Antoniju u Teksasu. Bio je to skup za koji je rekao da je okupio “sve koji nešto znače u svijetu kršćanskih nacionalista, antivaksera, Trumpovih lojalista i teoretičara zavjere”. “Pravi vjernici QAnona te protrumpovski propovjednici i aktivisti povremeno su uzvikivali: ‘Let’s Go Brandon!’ — što je poljepšani izraz za opsceno skandiranje protiv Bidena.” Alex Jones iz InfoWarsa, poznat po tome što je poricao da se ikad dogodila pucnjava u osnovnoj školi u Sandy Hooku, bio je tamo da objavi “razdraganoj publici kako se pred njihovim očima odvijaju proročanstva iz Otkrivenja o posljednjem vremenu”. Tu je bio i bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn, koji je u svojem govoru dao sljedeću nevjerojatnu izjavu: “Želimo li imati jednu naciju pod Bogom, što bismo i trebali, moramo imati jednu religiju.”
Kao na mitološkoj Hidri, na dezinformacije o covidu-19 i izborima iznikle su sve vrste novih ludih glava diljem zemlje. Ljudi se gube, luduju. Prvog utorka u studenom 2021. godine, stotine vjernika QAnona okupilo se na mjestu u gdje je 1963. godine u Dallasu ubijen predsjednik John F. Kennedy, kako bi tamo “čekali da se dogodi povijest”. Mnogi su na kiši, “opremljeni majicama: Trump—Kennedy 2024”, čekali JFK-ovog sina, “Johna F. Kennedyja Juniora, koji je mrtav već više od dvadeset godina … da se pojavi na tom mjestu i izroni iz anonimnosti te postane potpredsjednik Donalda Trumpa kad se bivši predsjednik vrati na dužnost.”
Tragedija nije samo u tome što je Trump sustavno podmetao da su mu izbori ukradeni, već i u tome što su mu se u toj opasnoj zabludi pridružili milijuni ljudi iz cijele zemlje. Odvjetnici, liječnici, znanstvenici, učitelji, policajci, pripadnici vojske, suci, poslovni ljudi, radijski glazbeni urednici, televizijski komentatori, filmske zvijezde, osobe iz šoubiznisa — svi oni pometeni su ovom masovnom smicalicom. Anketa provedena krajem listopada 2021. pokazala je da 60% republikanaca smatra da bi trebalo poništiti rezultate predsjedničkih izbora iz 2020. godine.
Kakvom je to čarolijom jedna glupa laž, nametnuta od strane jedne osobe, mogla zahvatiti psihu milijuna ljudi masovnim, iracionalnim valom prijevare! To je stvarno zastrašujuće.
I opasno. Diljem zemlje spremne su bačve baruta da u trenutku planu. Jedan čovjek iz mnoštva je 26. listopada postavio pitanje osnivaču Turning Pointa USA: “U ovom trenutku”, rekao je taj čovjek, “živimo pod korporativnim i zdravstvenim fašizmom. Ovo je tiranija. Kad ćemo moći upotrijebiti oružje?” Dok se među okupljenima prolomio pljesak, osnivač ga je prekinuo: “To doista nije šala. Stvarno se pitam: Gdje je crta? Koliko će još izbora pokrasti prije nego što ih pobijemo?”
“U ime Isusovo, amen”
Te su se riječi čule na kraju blagoslivljanja na skupu 12. listopada 2021. godine na stubama Parlamenta države Michigan u Lansingu. Na njemu su politički kandidati i drugi održali vatrene govore, dovodeći u pitanje ishode predsjedničkih izbora 2020. te pozivali na još jednu reviziju, gotovo godinu dana kasnije. A to blagoslivljanje bilo je prizivanje Božjeg blagoslova na sve to ludilo — “u Isusovo ime”.
Siroti Isus! pomislio sam nakon slušanja. Bezumnosti učinjene u Njegovo ime! Što je dovelo i do dodatne misli: Jesu li i adventisti sudjelovali u tom ludilu?
Oni meni dovoljno bliski čuju “šumove” koje s vremena na vrijeme dajem od sebe, i mogu posvjedočiti da je u ovom razvoju događaja Adventistička crkva u središtu mojeg zanimanja. Kako u ovakvoj klimi djeluje naša crkva? Kako ćemo vjerujući u “istinu” na naš način ispuniti poslanje u kulturi u kojoj činjenice više nisu važne? A ako se ulovimo na sadašnju podvalu, tako jasnu svakome tko je sposoban makar i mrvicu kritički razmišljati, kako ćemo onda preživjeti složenije obmane ostavljene za posljednje vrijeme?
Posljedice
Takva neobična vjerovanja i zavjere nikada nisu bez posljedica. Svojim opasnim naukom, Marshall Applewhite i Bonnie Nettles odveli su sa sobom trideset i sedmero ljudi — ljudi koji su imali djecu, roditelje, rođake i prijatelje do kojih im je bilo stalo. A pomislite tek na užasnu štetu od ludila Jima Jonesa — devet stotina i trinaestero mrtvih.
Sadašnje ludilo ima potencijal za ishode koji mogu daleko nadmašiti ono što smo vidjeli kod Applewhitea ili Jonesa. Možemo pretpostaviti da su već tisuće umrle zbog prevladavajuće smrtonosne obmane o covidu-19. A što se tiče posljedica izbornih smicalica, treba samo pogledati što se dogodilo 6. siječnja 2021. godine,kad je tek za dlaku propala planirana pobuna da se sruši vlada Sjedinjenih Američkih Država.
Dana 8. siječnja, dva dana nakon napada na američki Parlament, Bob Woodward je rekao u televizijskom intervjuu: “Kina gleda što se događa u Sjedinjenim Američkim Državama i zabrinuti su da ćemo propasti. I Iranci su zabrinuti zbog toga. I Rusi. Podigli su vojnu pripravnost.” U to je vrijeme šef udruženih načelnika stožera, general Mark Milley, nazvao svojeg kineskog kolegu da smiri strasti. Eto kako je to postalo ozbiljno.
U izjavi koja mi je privukla pozornost ranije ove godine, bivši republikanski politički strateg Steve Schmidt istaknuo je da je “25 do 30 posto njih u zemlji uvijek bilo ludo”. Ali, rekao je, “nekad je tim ljudima bilo teže da pronađu jedni druge.” Danas je, međutim, “svima lako povezati se jedni s drugima putem društvenih mreža i interneta.” Sada imaju zajedničko mjesto sastanka. Bože, pomozi!
“Dođoše k Isusu i vidješe opsjednutog kako sjedi ondje odjeven i pri zdravoj pameti.” (Marko 5,15)
Prijevara je vrlo opasna, a Isus nas je upozorio na nju.
Isus želi da Njegovi sljedbenici budu budni, bistrih očiju, otporni na manipulacije, dezinformacije i besmislice. Isus želi da, kad sretnete osobu koja se zaklinje u Njegovo ime, da to bude netko tko je čvrst, racionalan, s nogama na zemlji. Da nije priglup, da ne pada na prevarante, muljatore i šarlatane.
Usred trenutnog ludila On nas želi vidjeti, poput oslobođenog opsjednutog iz Gadare — “odjevene i pri zdravoj pameti”.
Roy Adams je prije odlaska u mirovinu dvadeset i dvije godine služio kao pomoćni urednik Adventist Reviewa/Adventist Worlda.
Tihomir Kukolja, Pokaži nam čudo. Duhovno promišljanje. “S kime da usporedim ovaj rod? On je kao djeca što sjede na trgu i dovikuju drugima: ‘Mi smo vam zasvirali, a vi niste igrali, mi smo zapjevali tužaljke, a vi niste plakali.’” Matej 11,16.17. Ništa im s Isusovom istinom i poslanjem nije bilo dovoljno uvjerljivo, dovoljno argumentirano, dovoljno dobro objašnjeno jer oni su znali bolje. Stalno su tražili činjenice u koje unaprijed nisu bili spremni vjerovati. Njihova ideološka paradigma in nije to dozvoljavala. Čak i nakon što su im Isusova čuda, neponovljiva, upečatljiva, neosporna doslovno skakala u oči, oni bi se iznova vraćali Isusu i prijetvorno rekli: “Ali, pokaži nam neko čudo, pa ćemo ti vjerovati….”
In Medias Res: Slovenia, Hrvatska, Srbija u epicentru pandemije u Europi. Dr. Tihomir Odorčić objašnjava najnoviju situaciju u visokim brojkama oboljelih koja dovodi do ruba izdržljivosti zdravstvene sustave u regiji i postavljaju Sloveniju i Hrvatsko na čelo nakritičnije covidom zaraženih zemalja u Europi. Također donosimo poseban prilog dr. Odorčića – Učinak cijepljenja u slučaju Delta varijante. Budući da se u svezi s izlaganjem dr. Tihomira Odorčića, u okviru nedavnog intervjua, pojavilo opetovano pitanje – kako cijepljenje zaustavlja širenje Covida ako oboljevaju i cijepljenji? i sumnja da cijepljenjem pomažemo prekidanju lanca prijenosa bolesti čak i ako sami obolimo, donosimo poseban grafički prikaz kojim dr. Odorčić odgovara na navedeno pitanje i sumnju.
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 