Odjeci Babilona – Kršćani i grijesi struktura. Pripovijeda Tihomir Kukolja. Da li je istina da nanovo rođeni kršćani uvijek i u svakoj prilici moraju biti neupitno poslušni i podređeni svakom obliku vlasti, pa čak i kad one upravljaju jezikom samovolje i zlostavljanja? U ovo vrijeme kada mladi kršćani Srbije aktivno podupiru nenasilne prosvjede studenata, i u ovo vrijeme kada brojni kršćani (ne MAGA kršćani) Amerike ne podržavaju sadašnju strukturu vlasti, pristižu nam brojna upozorenja drugih kršćana da moramo poslušati Pavlov savjet iz poslanice Rimljanima 13 te da se prestanemo uplitati u politiku, i da se podredimo vlasima koje sada vladaju. Kad se već Biblija naveliko priziva valja nam proučiti što zaista kazuje biblijsko iskustvo? Je li pasivna podložnost svakom obliku vlasti zaista ono što nas Biblija naučava? Pogledajte, poslušajte, promislite, lajkujte, besplatno se pretplatite (subscribe), i recite prijateljima.
Kategorija: Uncategorized
Odjeci Babilona 2025
Preporučujem vam prva dva prigodna promišljanja u planiranom nizu s naslovom Odjeci Babilona: Nabukodonozor iz našeg sokaka i Jesmo li pri kraju? Pripovijeda Tihomir Kukolja.
JER TAKO KAŽE BIBLIJA
Dum Spiro Spero – Dok dišem nadam se #24-04. Što se krije iza naših tvrdnji da mi slijedimo samo ono što nam kaže Biblija? Znamo li mi kako nam Biblija progovara? Koji ključ razumijevanja biblijske objave koristimo kad se sučeljavamo s teškim, zbunjujućim, teško probavljivim i sablažnjivim mjestima i situacijama u Bibliji? Je li istina da pogrešna očekivanja i neodgovorno rukovanje Biblijom izazivaju sablazan i ruganje cinika, i kolebanje vjere mnogih koji su do jučer objeručke prihvaćali Bibliju i njezinu poruku?
KRŠĆANSTVO KOJE TO NIJE
Dum Spiro Spero #24-02. Nove emisija upravo objavljena. Kršćanstvo umotano u politički populizam, nacinalizam i pohlepu za moći nije kršćanstvo. Nažalost upravo smo takvo, nagrđeno kršćanstvo naslijedili od prošle godine. Imamo ralozga biti zabrinuti i pitati – što nas očekuje prije isteka ove godine, u tjednima i mjesecima ispred nas? Pogledajte, poslušajte, preporučite svojim prijateljima, subscribe.
MI NISMO VLASNICI ISTINE
Dum Spiro Spero #24-01. Na početku Nove godine preporučjem duhovno promišljanje “Mi nismo vlasnici Istine”. Za sada planiram, ako Bog da, svakoga tjedna ponuditi barem jedno promišljanje u trajanju od 10 do 30 minuta. Danas prmišljamo o Istini. Koliko je tvrdnja nekih kršćana točna kada kažu: “Mi imamo Istinu!” Pogledajte, poslušajte, preporučite, subscribe. Pratite naše programe na našem YouTube kanalu @dumspirospero2023
Oteto zaboravu – sjećanja na ožujak 1993. godine u opsađenom Sarajevu
Ovaj sam tekst u izvornom obliku napisao odmah po povratku iz Sarajeva, u travnju 1993. godine.
Čak i najplemenitija djela vremenom padaju u zaborav ako ih se prepusti slučaju, prešućivanju ili čak namjernom potiskivanju od strane službenih kroničara povijesti. Postoje ljudi i događaji koje ne smijemo prepustiti zaboravu, ili interpretacijama krojača povijesti. Djelovanje humanitarne organizacije ADRA – Adventistički dobrotvorni rad u Sarajevu i njezinih 120 dragovoljaca odigralo je ključnu ulogu u preživljavanju tisuća građana opsađenog Sarajeva u godinama okrutnog rata u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. Još se dan danas sjećam kako su mi Sarajlije govorile: “Preživjeli smo zimu zahvaljujući ADRA-i”.
U razdoblju od nešto manje od četiri godine, odnosno 1425 dana, u Sarajevu je izgubila živote 11541 osoba, uključujući i veliki broj djece. Početkom 1993. godine posjetio sam Sarajevo i u njemu, kao humanitarac i gost ADRA-e Sarajevo, proživio mjesec dana i doživio potpuni ugođaj življenja pod stalnom prijetnjom granata i snajperskih hitaca. Neposredno nakon napuštanja Sarajeva, u ožujku 1993. godine, svoje sam doživljaje objavio u nekoliko članaka na hrvatskom i engleskom jeziku. Ovo je jedan od njih, kojeg sam napisao u travnju 1993. godine.
Danas, 30 godina kasnije, kada tako lako zaboravljamo prave heroje rata u Bosni i Hercegovini, koji su zanijekali vlastitu sigurnost kako bi pomogli preživljavanju tisuća Sarajlija, sjetimo se 120 dobrovoljaca sarajevske ADRA-e, a također i brojnih drugih heroja ADRA-e iz Hrvatske i Srbije, i drugih zemalja Europe i svijeta čiji je umreženi rad omogućio sustavni ulazak prepunih konvoja ADRA-e u Sarajevo. Ovo potonje je materijal za jednu drugu priču, a možda i za jednu kvalitetnu knjigu.
VRATITE MI MOJE NOGE
Prodor sunčevih zraka kroz prozor sobe, popraćen pjevom ptica, navijestio je osvit novog proljetnog dana u Sarajevu. “Tko bi rekao da je rat?!” – progovara Detlef Riemarzik, njemački fotograf s kojim dijelim gostoljubivost doma pastora Radomira Nikolića, direktora ADRA-e u Sarajevu.
Pogledi nam lutaju kroz prozor, povrh autentičnih mješavina europskih i orijentalnih krovova i dimnjaka iz kojih se k nebu pletu konci dima. Posljednje hrpe snijega iščezavaju uočljivom brzinom, razotkrivajući golotinju granatama i raketama izranjavanih gradskih zdanja. Bliski obronci bregova što prstenasto stežu grad, i nedaleki vrhovi Trebevića izgledaju prijetvorno mirni. Ovih dana napunila se godina dana otkad je Sarajevo prisilno pretvoreno u grad-logor.
Još nekoliko trenutaka i devet će sati. Prostorije i hodnici sjedišta ADRA-e u Sarajevu pretvaraju se u košnicu popunjenu djelatnicima koji upravljaju dnevnim radom tima od 120 ljudi.
Mira Nikolić i Slavica Petroman spremne su odgovoriti na svaki od mnogobrojnih telefonskih upita. Veselinka Baban i Edita Dilber respoređuju pristigla pisama u kutije, od kojih svaka predstavlja drugu sarajevsku općinu. Za sat vremena nekoliko povjerenika odjeljenja ADRA-ine pošte i pedeset poštara-dobrovoljaca ponijet će tisuće pisama pristiglih iz svih krajeva svijeta do kućnoga praga primatelja. Nikolina Mustapić očekuje najavljene novinare inozemne televizijske ekipe koji žele saznati “tajnu uspjeha ADRA-e u zemlji rastrgnutoj međunacionalnim sukobom”. Farmaceutkinja Ljilja Orlić popunjava police Adrine ljekarne s upravo pristiglim lijekovima što ih je ovoj ljekarni darovala međunarodna humanitarna udruga “Liječnici bez granica”. Za nekoliko dana ljekarna ADRA-e službeno će otvoriti svoja vrata potrebitima. Profesor Emir Žuljević upućuje nekolicinu svojih kolega u sustav kompjutorske obrade imena primatelja humanitarnih paketa. Ovih će dana u Sarajevo pristiglo više od 30.000 obiteljskih humanitarnih paketa iz svih krajeva Europe. Imena primatelja valja hitro poredati po abecednom i brojevnom redu. Valja to učiniti brzo i stoga što mnogi Sarajlije već mjesecima nisu primili pošteni obrok hrane, te svoje preživljavnje mogu zahvaliti isključivo ljubavi majke, oca, brata, sestre, rođaka ili prijatelja koji živi u sigurnijim krajevima, daleko od okruženog Sarajeva.
U uredu Radomira Nikolića, direktora ADRA-e u Sarajevu, sastaje se odbor za dnevnu koordinaciju aktivnosti ADRA-e. Danas valja podijeliti barem tisuću obiteljskih paketa, pripremiti nove skladišne prostore, dogovoriti siguran ulazak humanitane pomoći iz ispostave ADRA-e u nedalekoj Fojnici. Uspješni završetak ovog zadatka zahtijeva prolazak kroz nekoliko kilometara ratišta, između rovova i bunkera zaraćenih strana. Sutra rano ujutro, dok ih još magla štiti od pogubna pogleda snajperista, nekolicina dobrovoljaca popet će se na krov skladišta te ga privremeno zaštiti od prokišnjavanja.
Detlef i ja usklađujemo naš dnevni plan s ritmom rada ADRA-ine košnice. Vozač Duško Otović odvest će nas do bolnice Koševo, te potom i do ADRA-inih glavnih skladišta. Potom ćemo s poštarom Senadom proći uskim ulicama Staroga grada. Želimo doživjeti susret s ljudima kojima je ADRA jedina spona koja ih veže s najdražima razasutim po Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, Austriji, Mađarskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Češkoj, Velikoj Britaniji, Australiji, Americi.
Kročiti na ulicu iz dvorišta Tebepašne 7, sjedišta ADRA-e, pravi je poduhvat. Ispred dvorišnog ulaza oko stotinu ljudi želi saznati mogu li poslati pismo, paket, dobiti lijekove, ili barem koji kilogram hrane. Čujem čovjeka čiji glas odaje očaj: “Najradije bih ubio i sebe i djecu. Ne mogu im svakog dana govoriti kako im nemam što dati za jesti”. Drugi glas preklinje: “Molim vas, samo nekoliko krumpira…!”
Iznenada rezak zvuk propara zrak, sličan udaru groma za ljetnog proloma oblaka. Granate – jedna, dvije, tri. Trzaju protuzrakoplovne strojnice. Fijuču snajperska zrna. Pršte crijepovi i prozorska stakla. Zvone metalni žlijebovi, vrata i ograde. Razlomljeni komadi kućnih fasada u dimu prašine zasipaju dvorišta i vrtove. Ulicom zvone koraci ljudi što u trku traže najbliži zaklon. ADra-ino dvorište prepuno je ljudi kojima betonski zidovi postaju utočište. Detlef i ja hitamo u procijep ulaza u dvorište, iza zida gdje čuči pedestak ljudi. Čekamo! Još nekoliko trzaja strojnica i pokoji zvižduk snajperskog zrna, nedaleki prasak, a potom mir – pogibeljni mir Sarajeva.
Pola sata kasnije doktor Mufita Lazović vodi nas prepunjenim odajama gradske bolnice Koševo. Slušamo tužne pripovijesti ljudi koji su do kraja života osuđeni na invalidnost. Hasan i Hana Čamdžić, isječeni su oštrim komadima granate što je eksplodirala u njihovoj spavaćoj sobi. Hasan je izgubio obje, a Hana jednu nogu. Elizabeta Krasni ranjena je u prosincu prošle godine gelerima tenkovske granate. Liječnici su joj morali odstraniti ruku i nogu. Munira Milanović u suzama pripovijeda kako je preživjela ranjavanje. Pogođena je u ruku i trbuh. Njezin suprug podlegao je ranama. Azra Ibrahimović, profesorica, pri kraju liječenja, nakon ranjavanja u koljeno zahvaljuje ADRA-i na proslijeđenom paketu od prijatelja iz Hrvatske.
“Najteže je djeci!” – objašnjava liječnik Lazović prateći nas brojnim hodnicima k izlazu bolnice. “Nedavno smo jednom mališanu morali odstraniti noge. Kad se nakon operacije probudio molio je roditelje da mu vrate noge”.
Nekoliko stotina metara podalje od bolnice prostire se Koševsko groblje čiji humci već preplavljuju i zemljište koševskog nogometnog stadiona. Stali smo da barem na trenutak promotrimo nepregledno more svježih humki u sjeni razrušenih stadionskih tribina i nogometnih vratnica. Detlef fotografskom kamerom bilježi prizor. Nedaleko, uz jednu od tisuća humki, trojica muškaraca podržavaju ženu onemoćalu od žalosti zbog gubitka kćeri. Ona jeca, viče, proklinje! Njezinoj kćeri bilo je tek devetnaest godina. Razmišljam o tisućama Sarajlija koji su u samo godinu dana rata naprasito izgubili život. Čitam godišta rođenja zabilježena na križevima, krstovima i nišanima – 1958, 1965, 1969, 1974, 1982, 1990…
Oko jedanaest sati ulazimo u okružje drago i poznato svakome žitelju Sarajeva. Pred skladištem ADRA-e nekoliko šlepera označenih prepoznatljivim znakom ADRA-e. Rijeka od nekoliko stotina izgladnjelih ljudi strpljivo se primiče glavnim vratima koja vode u jedno od četiri velika skladišna prostora. Izleda kao da višestano pomicanje u redu ne smeta ljudima osuđenim na čekanje.
Dvorište skladišta vrvi sretnicima koji preuzimaju svoje pošiljke spasa. Starica drhtavih ruku ulaže svoj paket u nešto što su nekad bila dječja kolica. Snažniji čovjek odnosi svoj paket na ramenu. Dvojica mladića odvoze pakete biciklima. “Ovo će me prehraniti barem mjesec dana”, kazuje čovjek čija pojava pokazuje da je od početka rata izgubio barem petnaest kilograma. “Bez ovih paketa i bez ljubavi ovih ljudi mnogi zasigurno ne bi preživjeli sarajevsku zimu”, dodaje uz glasno odobravanje okupljenih ljudi. “Hvala ADRA-i!” – uzvikuje netko iz dugačka reda što strpljivo stremi k ulazu.
Detlef okom kamere bilježi svaki trenutak dostojan kasnijeg svjedočanstva: izborano i ostarjelo lice starice; čovjeka koji se u nepreglednu redu udubio u jedine dnevne novine; žene suzama oblivenih očiju što zagrljajem tješe jedna drugu nakon gubitka voljenih osoba; mačku slomljena repa koja se privučena mirisom hrane provlači između stotinu ljudskih nogu. U ovome gradu svaki trenutak, svaka slika, pripovijeda novu priču.
U poslijepodnevnim satim Senad Vranić, poštar odjeljena ADRA-ine pošte, poziva nas u radnu šetnju strmim i uskim starogradskim ulicama. Iako dobrovoljno radi ovaj posao, one će poput profesionalna poštara uručiti pisma osobno, na kućnu adresu primatelja. “Zna biti i opasnih dana! Iznenadna granata, snajperi, nesigurni dijelovi grada! Ipak idem, jer ovim pismima unosim radost i tračak nade u domove ratom razdovjenih obitelji”, Senad objašnjava razloge svoje odluke da se priključi timu od pedesetak poštara.
“Evo nam naše ADRA-e!” – uzvikuju mladi ljudi, muž i žena, u trenutku našeg pristupanja prvoj kućnoj veži. Pozivaju nas da se barem nakratko zadržimo u njihovu domu. “Stigla je ADRA!” – dovikuje majka sinu s ulaznih vrata druge kuće. Suznih očiju i uz glasne jecaje grli nas i ljubi starica koja je danas primila prvo pismo od kćeri koja je svoje utočište našla u dalekoj Njemačkoj. Godinu dana nije ništa znala o njoj.
Večera u kuhinji ADRA-ina središta označila je djelomičan smiraj dnevnih aktivnosti radnika ADRA-e. Hedviga Jirota, energična starica koja je nedavno napunila 82. godinu života, pripremila je ukusan obrok pripravljen od humanitarnih pošiljki – sira, tjestenine, riže, goveđeg gulaša. Kao prilog svemu popit ćemo šalicu vrućeg mlijeka u prahu, obogaćenog prahom za bijelu kavu. Sjedimo za stolom zadovoljni. Možemo li u Sarajevu 1993. više od ovoga očekivati!?
“Nije lako. Mnoge su oči uprte u nas. Misle kako ADRA može što drugima ne polazi za rukom”, objašnjava pastor Nikolić. “Dakako, mogli bismo i htjeli bismo učiniti daleko više, ali nam nedostaju kamioni, šleperi. Treba nam vlastiti vozni park.”
Kroz prozor zamračene sobe, mog privremenog doma gledam u obrise zamračenog grada. “Tko bi rekao da je rat!” – progovara tiho Detlef čije oči neprestano skaniraju prividno usnuli sarajevski okoliš. Čisti proljetni zrak i mjesečinom obasjani obronci Trebevića i gradskih brežuljaka, te u daljini tek poneki osvjetljeni prozor podsjećaju na romantične prizore pitomog Betlehema s razglednica što oslikavaju noć Kristova rođenja.
Razmišljam upitno: “Zar se Krist nije pojavio i usred drame Sarajeva u očitovanju učinkovite ljubavi ljudi što usprkos svakovrsnih opasnosti hrane gladne, dijele pakete živežnih namirnica, raznose pisma u najopsnije dijelove grada, opskrbljuju bolesne lijekovima.” A prisjećam se i Isusovih riječi: “Što god ste od ovoga učinili mojoj najmanjoj braći, meni ste učinili.”
Naše moralno i duhovno veličanje Novaka govori puno više o nama nego o Novaku
Autor Dejan Pil
Mnogi kršćani danas Novaka Đokovića uspoređuju s Isusom i prikazuju ga kao izuzetnu moralnu i duhovnu veličinu. Tomislav Terzin ga opisuje kao “svjedoka za Krista” i “nosioca Kristove svjetlosti svijetu”. Ali zbog čega? Ne zbog nečega što je Novak učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu.
Mislim da je važno da ovo imamo na umu, jer ovo je globalni fenomen, a priča s Novakom je samo jedan od njegovih brojnih primjera. Ustvari, ovo je vjerojatno najočitiji primjer u posljednje dvije godine. Neki su znanstvenici, naime, bili smatrani moralnim veličinama ne samo zbog toga što ih je “zli sustav cenzurirao”, nego i zbog toga što su, navodno, bili “zviždači”, “borci za istinu”, itd. Međutim, Novak nije učinio apsolutno ništa od toga. On je tek još jedan tenisač koji je pokušao dobiti pristup u Australiji bez cijepljenja. Nije nikakav “zviždač”, nije se deklarirao kao protivnik cijepljenja kao takvog, ni kao protivnik mjera; nije negirao postojanje opasnog virusa, niti je tvrdio da se bori protiv nekakvog “sistema”. Jedino je izjavio da ne želi da ga netko primorava da se cijepi. I pokušao je dobiti “ispričnicu”, kao i mnogi drugi. Nije čak javnosti ni želio obznaniti je li cijepljen, ili ne. Njegova “bitka” nikada nije bila bitka oko pandemije ili cijepljenja; njega je jedino zanimalo da bude prvak u tenisu. Ali ipak ga se naziva “borcem za slobodu”, i čak “svjedokom za Krista”. Zašto? Ponavljam – ne zbog nečega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu.
Ima li to ikakvog smisla? Može li netko legitimno biti uzvisivan kao izuzetno moralna osoba, čisto na temelju toga što je žrtva neke uvrede, nepravde, ili progonstva? U “kulturi časti” (koja je bila dominantna u većini zapadnjačkih zemalja negdje do početka 19. stoljeća), tako nešto definitivno ne bi imalo smisla. U toj kulturi, sama činjenica da je netko žrtva, ne daje toj osobi apsolutno nikakav moralni status. Da bi netko kome je nanesena nepravda, uvreda ili povreda imao visok moralni status, bilo je potrebno da na tu povredu časno reagira.
To ne bi imalo smisla ni u “kulturi dostojanstva”, za koju sociolozi kažu da je zamijenila kulturu časti. U toj kulturi se očekuje da osoba dostojanstveno reagira na uvredu ili nepravdu. Sama činjenica da je nekome nanijeta nepravda ništa ne govori o moralnom statusu žrtve, nego jedino govori nešto o moralnom statusu zločinca. Međutim, u “kulturi žrtve” (koja je poprilično mlad, ali već globalni fenomen), netko se smatra moralnom veličinom čisto na temelju toga što je žrtva neke nepravde, uvrede, ili progonstva.
“Kultura žrtve” nije ponikla iz Biblije ni Isusovog nauka, nego je proizvod modernog društva, u kojemu je mentalitet žrtve sve rašireniji fenomen. Novi zavjet ne naučava da je svatko tko je progonjen duhovno i moralno velik; naprotiv, poziva nas da se plemenito odnosimo prema svojim progoniteljima. Dok se u kulturi žrtve nasilni prosvjedi i pozivi na građanski rat opravdavaju tvrdnjom da ih podižu “žrtve” totalitarističkih režima ili neke nepravde, Isus svoje sljedbenike poziva da uzmu “Njegov križ”, da ljube neprijatelje, da se mole za progonitelje i da dobrim vraćaju na zlo. Netko može biti prava pravcata žrtva velike nepravde ili opresije, a ujedno biti neduhovan i nemoralan, pun mržnje i zlobe, prema Isusovom učenju. Biblija ne zagovara kulturu žrtve, nego kulturu dostojanstva.
Vraćamo se na Novaka. Ovih dana izranjaju na površinu njegovi “prijestupi i grijesi”, poput lažnog PCR testa, davanja lažnih izjava i pojavljivanja među djecom bez maske u periodu kada je navodno bio pozitivan na virus. Međutim, hoće li išta od toga barem mrvicu pomutiti sliku o Novaku kao “svjedoku za Krista” u umovima mnogih kršćana? Naravno da neće, jer on nije ni bio proglašen takvim zbog bilo čega što je on učinio, nego zbog nečega što je učinjeno njemu. Novaka osobno ne smatram ni posebno lošom, ni posebno dobrom osobom, ali smatram da je u ovom trenutku potrebno ljudima ukazati na činjenicu da se Novaka ne uzdiže u moralne veličine zbog samoga Novaka i njegovih djela, nego zbog nečega što je učinjeno njemu.
Ne mislim da su australske vlasti najbolje postupile. Ne mislim ni da je Novak zaslužio svu kritiku i vrijeđanje koje dobiva. Samo želim potaknuti (pogotovo kršćane) na razmišljanje o tome da naš pristup prema Novaku u ovim trenucima puno više govori o nama, nego o njemu.
Pandemija duhovnog izluđivanja (1)
Autor Tihomir Kukolja
Kad god javno podržim činjenicu da je pandemija bolesti Covid-19 stvarna i da cjepiva spašavaju živote, neki od mojih kršćanskih prijatelja odmah dovode u pitanje moje duhovno rasuđivanje. Znali bi mi poručiti: “Trebao bi propovijedati Radosnu vijest, a ne cjepiva.” Pitali bi me: “Kome ti vjeruješ? Cjepivu ili Bogu?” A broja biblijskih i drugih nabožnih navoda pristiglih do mene elektronskim putevima, s ciljem da me duhovno probude, više se niti ne sjećam. I ja sam proveo poneku nesanu noć preispitujući stanje mojeg uma. Na sebi sam osjetio iscrpljujući učinak virusa pobožnog izluđivanja.
Hrvatski jezik nije za sada iznjedrio odgovarajući prijevod engleske riječi “gaslighting”. Ta čudesna riječ prožeta je idejom ubijanja nekoga u pojam. Riječ je o mentalnom i emotivnom zaluđivanju druge osobe do točke kad ona počinje sumnjati u vlastito prosuđivanje očitih činjenica i lako prepoznatljive stvarnosti. Zasigurno vam se već netko požalio: “Kad vam se on ili ona samouvjereno unosi u lice, vi više ne znate tko je tu lud, a tko normalan.” Kad god se u razgovoru s toksičnom osobom tako osjećate, događa se “gaslighting”, odnosno netko vas pokušava obezvrijediti nekom od taktika izluđivanja.
Duhovno izluđivanje sužava pojam “gasligthinga” na duhovno iscrpljivanje druge osobe, odnosno duhovno ubijanje u pojam, koje se danas ponajviše događa putem društevnih mreža. Riječ je očitovanju duhovne napuhanosti i nepismenosti korištenjem zvučnih i besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih navoda. Primjerice, to se događa kad vam netko svojim komentarom na Facebooku izrazi zabrinutost za vaše spasenje, ili vam prilijepi neki biblijski redak ili ulomak iz “nadahnutih spisa” odmah nakon što ste priložili članak s najnovijom podacima koji potvrđuje očitu povezanost broja cijepljenih i spašenih života. Duhovno izluđivanje se također događa kad vas osoba, koja na svojim Facebook stranicama javno prezire bilo kakvu zamisao o cijepljenju i aktivno promiče antivakserska uvjerenja, pobožno pozove da se priključite lancu posta i molitve “da se Bog umiješa u situaciju s koronom i ukine muku u kojoj se nalazimo već dvije godine”.
Promicanje duhovnog izluđivanja prisutno je i među državnicima i osobama od javnog ugleda. Preminuli predsjednik Tanzanije John Magufuli (1959.—2021.), bio je jedan od najistaknutijih afričkih antivakserskih predsjednika. Službeni vladini izvještaji demantirali su da je Covid-19 bio razlog njegove neočekivane smrti početkom prošle godine. Nedugo prije njegove iznenadne smrti želio je uvjeriti svoju naciju i svijet, nasuprot stvarnom stanju stvari u njegovoj državi, da je Tanzanija “pobijedila koronavirus zahvaljujući trodnevnim molitvama” naroda Tanzanije.
Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, katolik kojega su obožavali mnogi evađeoski kršćani Brazila, također je duhovno izluđivao svoj narod. Iako su se pogrebi umnožavali, on nije zadugo ništa činio kako bi zaustavio širenje pandemije. Njegova utjeha narodu bila je obećanje: “Pozvat ćemo Brazilce na dan posta kako bi se Brazil mogao osloboditi ovog zla što je prije moguće.”
Dave Ramsey, američki evanđeoski kršćanin i medijski proslavljena osoba, koja je izgradila bogatstvo učeći ljude kako se riješiti osobnih financijskih problema, po svemu sudeći nije želio da njegovih 900 uposlenika djeluje preventivno protiv pandemije. Nevoljkost njegovih djelatnika da u vrijeme vrhunca zdravstvene krize rade nepokrivenih lica nazivao je “slabošću duha”. Izjavio je također da se “poduzimanje preventivnih mjera protivi Božjoj volji”. Trenutno je u tijeku tužba protiv Davea Ramseya, koja navodi da su njegovi zaposlenici koji su nosili maske na poslu bili “ismijavani i izrugivani”.
Bolno je iskustvo primati udarce duhovnog izluđivanja, pogotovo kad vam pristižu optužbe da ćete zbog toga što potičete ljude na odgovoran društveni odnos prihvaćanjem cijepljenja, biti pred Bogom odgovorni za smrt onih “koji su umrli nakon cijepljenja”. Naime, antivakseri raznih profila ne vide činjenicu da se stvarno veliki brojevi spašenih života i pojedinačni slučajevi umrlih nakon cijepljenja nikako ne mogu uspoređivati. Osjećate se bespomoćno, jer izgleda da vrlo lako dostupne činjenice o pandemiji nikako ne dopiru do svijesti protivnika cijepljenja.
Nedavno se jedna osoba osvrnula na jedno moje ranije javljanje slične tematike: “Ne mogu te više slušati. Cjepiva mijenjaju ljudsku genetsku strukturu. Zaboravljaš li da Biblija kaže da smo ‘mi hram Duha Svetoga i da će Bog uništiti svakoga tko uništi njegov hram?’” Kad joj je jedan od komentatora pokušao objasniti da cjepiva ne mijenjaju strukturu gena, odgovorila je samouvjereno: “Samo Biblija i Biblija je moj autoritet.” Druga osoba, također zagovornica teorija zavjere, izjavila je trenutak kasnije ništa manje nabožno: “Mi kršćani bi se trebali baviti daleko važnijim temama u ovom trenutku.” Raspravljati o pandemiji s pobožnim antivakserima je poput hvatanja magle golim rukama.
U zadnje vrijeme, posebice iz krugova pastora, pristižu pozivi na jedinstvo i pomirenje. Čini se da njih ne brine toliko glasna vika antivaksera, koliko jasni pozivi na na razborito i odgovorno prihvaćanje cijepljenja u ime općeg dobra. Oni vole reći: “Ne dopustite im da nas dijele. Cijepljeni ili ne, svi smo jedno. Mi pripadamo crkvi u kojoj se ne pita jesi li ili nisi cijepljen.” Ovi graditelji mira ne žele ploviti uzburkanim morem pandemijskih rasprava. Oni naizgled vjeruju da će se problem podijeljenih stajališta sâm po sebi riješiti — ignoriranjem.
Problem s ovim “umjerenim” načinom duhovnog prosvjećivanja, u vrijeme kad u ludnici informacija i dezinformacija mnogi nepotrebno umiru, jest u tome što njihovi zagovornici prešućivanjem izjednačavaju spasonosne činjenice s lažima, a istinu s neodgovornim glupostima. Pogrešno je i cinično odnositi se u raspravama za ili protiv cijepljenja kao da je riječ o dvjema zaraćenim stranama koje je potrebno miriti. Naime, činjenice o pandemiji koje život znače nalaze se samo na jednoj strani. One pozivaju na nedvosmislenu akciju kojom nam valja spašavati ljudske živote obiljem molitava, ali i prihvaćanjem rješenja znanosti. A također i s jasnim smjernicama vjernicima.
Nedavno sam čuo kako je u jednoj mjesnoj crkvi, u kojoj se po svemu sudeći jedinstvo po svaku cijenu poštuje više od zaštite ljudskog života, jedan vjernik podijelio javno svjedočanstvo zahvalnosti tijekom bogoslužja: “Moja je žena danas ostala u krevetu kod kuće, bolesna od korone, ali ja sam silno želio biti s vama danas.” Nekoliko vjernika, svjesni opasnosti, odmah su se odmaknuli nekoliko redova dalje od ovog brata, koji bi mudrije i odgovornije postupio da je toga dana ostao zajedno sa suprugom u kućnoj samoizolaciji.
Poznati su mi slučajevi crkvenih mjesnih zajednica u jugoistočnoj Europi, koje su svaka izgubile po nekoliko vjernika zahvaljujući prkosnom stavu vrlo pobožnih širitelja virusa. Oni su poticali vjernike da zanemaruju pandemiju, podržavali se međusobno biblijskim redcima izvađenim iz konteksta, grlili jedni druge kad je bilo razboritije to ne činiti, razgovarali licem u lice a da nisu nosili maske, pa čak i javno izjavljivali da se ne boje korone time što su posjećivali crkve jedni drugih u vrijeme kad im je bilo savjetovano da to ne čine. Njihova krilatica je bila: “Ne bojimo se korone. Vjerujemo u Boga!”
I tako se od prošle jeseni do sada zaraza munjevito rasprostrla od jedne mjesne crkvene zajednice do druge. U nekim slučajevima gostujući pastori s pozitivnom dijagnozom pridonijeli su masovnoj zaraženosti vjernika crkve u kojoj su gostovali. A kad jedna malena mjesna crkvena zajednica zbog korone u kratkom vremenu izgubi troje, četvero ili petero vjernika, onda govorimo o nevolji koja bi nas trebala itekako zabrinuti, probuditi, i napose pomoći glasnim antivakerskim dušebrižnicima da progledaju. No u ovom području izgleda da za sada nema napretka.
Najpobožniji stručnjak duhovnog izluđivanja, koji je vješto izvrtao biblijske navode, bio je Sotona. U vrijeme Isusove najveće tjelesne iscrpljenosti i duhovne borbe, lukavo je pristupio Isusu pozivajući se na autoritet Biblije: “Ako si Sin Božji, baci se dolje. Jer je pisano: ‘Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i oni će te na rukama nositi da se nogom svojom o kamen ne spotakneš.’” (Matej 4,6 — prijevod Ruben Knežević)
Nažalost, ni danas nije drukčije. Mnogi zavedeni vjernici, naoružani njihovim tumačenjima Biblije i recikliranim navodima iz (raznih) “nadahnutih spisa” ohrabruju druge vjernike da nepripremljeni i nezaštićeni nepromišljeno skoče u agoniju neizvjesnih ishoda, čak i u vlastitu smrt. Oni stvaraju stanje pomutnje i podjela među vjernicima iznoseći drske i “pobožne” izjave da pandemija nije stvarna, da će nas cjepiva sve pobiti, da cijepljeni šire zarazu, da će naši geni biti nepovratno izmijenjeni te da nam se oduzimaju naša ljudska prava i slobode. Oni praznovjerno i samouvjereno zbunjuju mnoštvo dobrih ali nesigurnih i iscrpljenih vjernika — prijatelja, članova obitelji — nukajući: “Skoči! Bog je s tobom!”
I ako smo još uvijek nesigurni kako izgleda pobožno izluđivanje u ovoj pandemijom užarenoj zbilji, želio bih podijeliti još jedan vrlo svježi primjer duhovne manipulacije.
Riječ je o oglašavanju dr. Tomislava Terzina, miljenika tisuća kršćana Balkana i dijaspore (poglavito adventista i mnogobrojnih evanđeoskih kršćana), u povodu zabrane ulaska vrhunskog svjetskog tenisača Novaka Đokovića u Australiju. Nije mi nakana sporiti Novakove ljudske kvalitete i sportska postignuća, niti ulaziti u narav spornog incidenta. Volio bih ponovno uživati u njegovom osvajanju Australia Opena. Međutim, postoji ozbiljan problem kad se Đokovićeva nemila situacija pretvara u herojstvo i mučeništvo biblijskih razmjera, tim više što je poznato da je Novak Đoković miljenik antivaksera i njihov omiljeni simbol otpora cijepljenju.
Problem je u duhovnoj trivijalizaciji i mesijanizaciji Đokovićevog slučaja. U YouTube poruci potpore slavnom tenisaču, koju je s odobravanjem i oduševljenjem do trenutka objavljivanja ovog članka pogledalo više od 33.000 osoba, dr. Terzin je u australskim nevoljama Novaka Đokovića prepoznao očitovanje duhovnog “sukoba između dobra i zla”, u kojemu se Đoković “poneo viteški i čvrsto na strani dobra.” “Bog je udostojio Đokovića da bude svetlost svetu”, i time on, prema riječima dr. Terzina, predstavlja “Hristovu svetlost u svetu, tako da ljudi u ovoj tami mogu da vide.”
U duhu riječi Đokovićevog oca, koji je usporedio trenutnu nevolju svog sina sa “stradanjem samoga Hrista”, Terzin je također ustvrdio isto, rekavši da “treba da budemo srećni jer Hristos je stradao, i svako tko je na putu istine će također da strada”. Đokovićevo stradanje uspredio je također sa stradanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, jer, prema njegovim riječima “stradanje je neizbežno ako se deklarišete da ste na strani slobode i dobra”. “Evo videli smo šta se deševalo Trumpu i njegovom Twitter nalogu”, rekao je dr. Terzin.
Ukratko, duhovna podrška Novaku Đokoviću koju je prošlog četvrtka u svijet odaslao dr. Tomislav Terzin bila je poziv sljedbenicima da se u ovom “sukobu između dobra i zla” opredijelimo za “pravu stranu” i ugledamo na Đokovića koji je “poneo Hristov krst”. Istodobno bio je to pravi svojevrsni strateški, evangelizacijski i marketinški potez profesora Terzina, kao I vlasnika YouTube kanala, koji je njegovu podršku slavnom tenisaču, naših gora listu, emitirao u javnost.
I dok ovo pišem, kad tisuće vjernih od Srbije i Hrvatske pa sve do Australije željno očekuju konačnu odluku državnog suda Australije, usrdno moleći za pobjedu “svjetla nad tamom” u slučaju slavnog i omiljenog tenisača, stiže mi poruka jednog mojeg prijatelja i kolege pastora. Srce mu je slomljeno jer je upravo primio vijest da je ovih dana od posljedica borbe s koronavirusom umro jedan uzoran vjernik iz njegove crkve. Bio je dobroga zdravlja i u najboljim godinama, ali i aktivni antivakser koji je govorio da se korona pobjeđuje zdravim životom. Nažalost, i ovaj je čovjek umro prije vremena, nepotrebno, jer je bio žrtva dezinformacija i duhovnih manipulacija kojima izgleda nitko ne uspijeva stati na kraj.
Nažalost, antivakserska bitka i halabuka nastavlja svoj žestoki pohod osvajanja ljudskih umova i srdaca. Istodobno nam s druge strane stižu pozivi da budemo mirotvorci i da u ime zaštite zajedništva “ne talasamo vodu”. Upozorenje starozavjetnog proroka snažno opominje i u ovoj našoj krizi nabijenoj lažima, dezinformacijama i iskrivljenim eshatološkim tumačenjima: “Umire narod moj jer je bez znanja.” (Hošea 4,12)
Centar za informacije John Hopkins, koji redovito prati napredovanje pandemije u svijetu, izvješćuje o više od pet i pol milijuna smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom diljem svijeta. Koliko je još smrti potrebno među dobro nam poznatim i dragim osobama koje nisu trebale umrijeti da bismo prestali slušati glasove duhovnih i društvenih manipulatora i razumjeli da pozivi na odgovoran odnos spram pandemije i jednih prema drugima nisu pozivi razdora, već pozivi na primjenu zdravog i posvećenog razuma?
Drugio dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja pročitajte ovdje.
Pročitajte također The Revival of Spiritual Gaslighting i Who is Being Gaslighted
ZAPAŽANJA I PRIMJEDBE NA IZLAGANJE DR. TOMISLAVA TERZINA
Autor Dragutin Matak
Voditelj odjela za vjersku slobodu Kršćanske adventističke Crkve u RH
Maruševec, 5.12.2021.
U petak, 26.11.2021. na Youtube kanalu „Božidar Prgonjić“ (10.200 članova) vođen je i objavljen intervju s dr. Tomislavom Terzinom pod naslovom NE DOZVOLIMO DA NAS DIJELE. Osam dana kasnije bilo je 56,000 pregleda. Nema sumnje da je sadržaj ove teme našao plodno tlo u mnogim umovima.
Voditelj Prgonjić poziva u ime objektivnosti i slobode „ako profesor Terzin priča gluposti, činjenicama ga osramotite, meni je to u redu da se netko tako javno osramoti.“ Ne želimo nikoga javno sramotiti, ali valja ponovno preslušati govor od 45 min i razborito promisliti o sadržaju:
1. Budući da nije jasno rečeno o čemu je riječ u ovom intervjuu, trebamo se potruditi i otkriti tu enigmu. Spominje se „primanje određenog sredstva“ ili „ovaj/onaj papir“ (ili njemački izraz „ausweis“), „dvije doze“ ili „5,6,7,8 doza“. Spominje se da nosimo „brnjice“ a ne maske… Zapravo je riječ o cjepivu protiv Covida 19, Covid potvrdama i zaštitnim maskama. Zašto se ti pojmovi ne spominju izrijekom kad se o njima radi?
2. Dr. Terzin izrazito napada znanost (nauku) koja se prodala interesima bogate manjine i teoriji evolucije i nije pouzdana, naročito u pogledu pandemije Covida 19. Dr. Terzin kaže, „ako se objektivno želite baviti zdravstvenim pitanjima nitko vam neće dati sredstva, štoviše još će vas napasti. Pod utjecajem teorije evolucije pseudo nauka je potpuno izmijenila način razmišljanja, a ideja o Tvorcu i Njegovom zakonu se potiskuje.“ Zbog forsiranja interesa farmaceuta vlada mentalitet zatvaranja očiju, negiraju se znanstveni principi i ne postoji zdrava debata, a lažna metodologija je sad primijenjena i u medicini… Ova pseudo nauka nam svima radi o glavi, kroz nove tehnologije… (vjerojatno misli na cjepivo i druge „izume“)… Nauka je žrtva politike i neophodno je osloboditi nauku da može služiti čovječanstvu, a ne malom broju ljudi, energično tvrdi dr. Terzin.
Osvrt: Razumijem distanciranje u odnosu na teoriju (makro) evolucije, jer i sam smatram da je tu najviše riječ o ateističkoj ideologiji. Mikro-evolucija je druga priča. (Tko želi više informacija o tome, za početak neka prati napise i rasprave između evolucioniste Richarda Dawkinsa i teologa Alistera McGratha). Međutim, ako nemamo povjerenja u cjepivo protiv Covida 19 zbog povezanosti znanosti i evolucije, onda „prestanimo upotrebljavati sve lijekove“, jer su ih proizveli, ispitali i odobrili isti znanstvenici i ustanove. Stavio sam u navodne znake ovu smionu ideju, ali ona proizlazi iz ovakvog stigmatiziranja znanosti. Samo u Americi i Evropi troše se milijarde dolara za izučavanje raznih bolesti danas naročito u vezi s Covidom 19. Najveći i najuspješniji Nacionalni institut zdravlja (NIH) u Americi i svijetu (s budžetom od 43 milijarde USA dolara) uspješno vodi kršćanin dr. Francis Collins – čini se, danas najpriznatiji liječnik-genetičar. Možda njegova shvaćanja evolucije nisu identična s uvjerenjem dr. Terzina, ali on se ne ponaša i ne djeluje kao da Bog ne postoji. Osim toga, iako su i voditelj i dr. Terzin vjernici Adventističke crkve, nigdje ne spominju znanstveni i medicinski potencijal ustanova kojima upravlja Crkva, kao što je Sveučilište Loma Linda. Na primjer, ne spominje se javno objavljena ocjena sadašnje pandemije virologa, s bogatim iskustvom od skoro 50 godina dr. Richarda Harta sa Sveučilišta Loma Linda i brojnih drugih stručnjaka koje objedinjuje Zdravstveni odjel Adventističke crkve na svjetskoj razini. Zašto niti jedna javna izjava Crkve o pandemiji i cijepljenju nije ni spomenuta, a objavljene su dvije, u prosincu 2020. i 25. 10. 2021? Umjesto toga, očito je marginaliziranje Crkve i uzdizanja stručnosti dr. Terzina, njegovih prosudbi o pandemiji i cijepljenju, (iako nije virolog); i razumijevanju prave duhovnosti i posljednjih događaja (iako nije teolog). Sve se to uspješno plasira adventističkim vjernicima, kao i drugima.
3. Dr. Terzin nastavlja objašnjavati da su glavni krivci za ovo kaotično stanje vlade raznih država i mediji koji su motivirani profitom i da ne haju za interes svojih naroda. Spominje se i jedan izuzetak – Belorusija. Svi oni imaju zajedničku agendu i pristup „zavadi pa vladaj.“ Unazad nekoliko desetljeća vidjeli smo kako mediji huškanjem dijele ljude. Tu on naširoko opisuje kako su fašisti obmanuli narod uoči drugog svjetskog rata. Zatim spominje sukobljavanje i huškanje ljudi čije smo rezultate vidjeli 90ih prošlog stoljeća u bratoubilačkom ratu na Balkanu – samo zbog različitog vjerovanja… Dr. Terzin izražava nadu da ti huškači ovaj put neće uspjeti da izmanipuliraju ljude na Balkanu… (Zapazite, riječ je o pandemiji, cijepljenu, Covid potvrdama i osobnim slobodama…)
Osvrt: Ulaženje u domenu politike kad je u pitanju zdravlje, čini se ne samo neprimjerenim nego i opasnim. Razna uspoređivanja s progonom Židova i fašističkim metodama su neosnovana, jer obolijevaju i umiru ljudi svih rasa, staleža i nacija, a propisi s ciljem očuvanja zdravlja nisu represije, već nužne mjere da nas ne snađu još pogubnije posljedice. Kad je riječ o profitu kojim se vlade rukovode u svojem obmanjivanju i izrabljivanju naroda, spomenimo samo da je u Hrvatskoj (s manje od 4 milijuna građana) utrošeno skoro 10 milijardi kuna za očuvanje radnih mjesta ili za nepovratne pomoći onima koji su zbog pandemije izgubili svoje radno mjesto. Izdvajanja u drugim sredinama su mnogostruko veća. Naravno da i u ovim teškim vremenima postoje „ratni profiteri“ ali je krajnje neumjesno lijepiti ovakve etikete državama i vladama koje nastoje reagirati u ovakvom kaotičnom stanju.
4. Dr. Terzin nudi i rješenja za ovakvu situaciju: Poziva na zajedništvo u otporu na ovakvo stanje i doslovno kaže, citiram: „u našem ličnom životu da budemo neposlušni toj maloj grupi ljudi koji pokušavaju da nas saberu u torove.“ Poziv na jedinstvo u otporu i neposluhu on zamišlja na osnovi vjere u Boga i molitve. Smatra da još nije kasno za djelovanje, pa poziva monoteističke vjeroispovijesti Židove, Muslimane i kršćane (katolike, pravoslavne protestante) da se okupe oko istog Boga, usprkos malim razlikama u vjerovanjima, na temelju svojih svetih knjiga Tore, Kuraana i Svetog pisma i Božjeg zakona i da zajedno djeluju i zaustave ovo bezakonje – (očito su pod udarom mjere za suzbijanja pandemije). Naročito ističe primjer skupa u ime slobode od Covid potvrda i cijepljenja u Hrvatskoj u Zagrebu 20.11.2021 i nada se da će to biti poticaj i drugima na Balkanu i cijelom svijetu da urade isto. Spominje i druge svijetle primjere gdje se na protestnim okupljanjima javno uništavaju Covid potvrde da bi se pokazalo jedinstvo i solidarnost s onima koji se ne žele cijepiti.
Osvrt: Ideja o monoteistima koji bi svojim jedinstvenim protestom riješili narušavanje ljudskih sloboda i tiraniju, nije samo nefunkcionalna jer zanemaruje i ne uključuje drugu polovicu stanovnika našeg planeta, već i predlaže hipotetsko zajedništvo Židova, Muslimana i kršćana čije svete knjige, čini se, preko noći dobivaju jednaki autoritet, a vjerovanja imaju samo male razlike. Tu dr. Terzin nastupa kao dobar poznavatelj međureligijskih odnosa. Poziv na otpor i neposluh, ovako nedefiniran, opasniji je nego da je započeta koordinirana revolucija. To sad može biti svašta, kako tko shvati u datom trenutku.
Dr. Terzin opisuje fašističke logore Židova i neistomišljenika i kaže: „To se događa i nama danas, i ako svi, oni koji imaju papir i koji nemaju, ne ustanu složno, posljednji će korak biti odvođenje u kampove… Ako to ne shvatimo ( a još uvijek možemo) čekaju nas kampovi, bar ovdje u Sjevernoj Americi.“
Kad je isticao skup slobode od Covid propusnica i cijepljenja u Zagrebu 20. 11. kao primjer koji bi trebali slijediti i drugi na Balkanu i svijetu, dr. Terzin očito nije znao da su ga u velikoj mjeri organizirali krajnji desničari i nacionalisti – oni isti ljudi koji se bore za legitimitet pozdrava „za dom spremni“. Najavljivali su 100 autobusa iz cijele Hrvatske, a došlo ih je 38.
5. Iako dr. Terzin kaže da se ne bavi teorijama zavjere, nabraja niz scenarija koji nisu ništa drugo do teorije zavjere ili upitno razumijevanje Biblije. Voditelj Prgonjić citira izjavu koju je čuo u nekom programu da „teorije zavjera izgledaju normalnije od onog što čujemo u medijima.“ Dr. Terzin više puta spominje veliki sukob između dobra i zla i kaže da će događaji opisani u Otkrivenju ići do kraja ukoliko se narod ne ujedini i stane protiv općeg zla u svijetu. Nastavlja i kaže da ne može reći je li to vrijeme već nastupilo, a onda ubrzo izjavljuje da ova globalna pandemija nije generalna proba. Generalna proba je bila prije 5-6 godina sa svinjskom gripom.
Kad spominje poznati motiv „žiga zvjeri“, iz Otkrivenja, kaže da će ta objašnjenja prepustiti teolozima da bi samo nastavio sa svojim opisom žiga zvjeri. Kaže da se princip žiga zvijeri očituje u (ne)mogućnosti kupovanja i prodavanja. Žig je simbol vlasti, kaže, svaki dokument potvrđuje žig, a tko želi obraniti Bogom dane slobode naći će se pod udarom. Iz osobnog iskustva posvjedočio je da čvrsto stoji na strani ljudskih prava i pod cijenu da izgubi posao.
Osvrt: Ovo je već poznati način izlaganja dr. Terzina, kaže da ne ulazi u to područje, (obično teologije, ali i medicine, virologije itd) a onda se ne uspije obuzdati i ipak iznosi stvari koje ne poznaje dovoljno. Često kaže da je to njegovo mišljenje na koje ima pravo… – svakako, ali onda valja i očekivati kritički osvrt.
Prema Bibliji posljednji događaji na našem planetu će ići do kraja i neće ih zaustaviti ujedinjeni narod koji ustaje protiv zla. Isus je na križu raskrinkao zlo, a Babilon je pobijeđeni neprijatelj, prema trostrukoj anđeoskoj vijesti iz Otkrivenja. Spominjati žig zvjeri nije ispravno u kontekstu današnje pandemije što jasno piše u službenoj izjavi Crkve: „Globalni preokret izazvan pandemijom COVID-19 proizveo je spekulacije koje se odnose na događaje posljednjega vremena i pogrešna tumačenja Biblije. Jedno nedavno gledište propagirano putem društvenih mreža i neke internetske stranice predstavile su teoriju da nadolazeće cjepivo proizvedeno za borbu protiv COVID-19 pripada procesu kontroliranja koji će voditi k primjeni žiga Zvijeri… Nagađanja poput ovih dovode Božju riječ na loš glas te izazivaju zbunjenost kod iskrenih, ali loše informiranih vjernika.“ (Izjava Generalne konferencije iz prosinca 2020. )
Ranko Stefanović sažima bit ovih simbola: „I dok zapečaćenje označava djelovanje Duha Svetoga na ljudsko srce (Ef 1,13.14; 4,30), žig Zvijeri krivotvori djelovanje Duha Svetog“.[1] Ellen White naglašavala da žig Zvijeri nije fizički znak, kao što ni pečat Božji „nije znak ili obilježje koje je vidljivo, već je to utvrđivanje u istini, oboje intelektualno i duhovno“.[2]
Zapazimo:
Kršćanska sloboda je uvijek usmjerena ka spremnosti da druge volimo kao sami sebe. Čovjekova individualna prava su uvijek na drugom mjestu. Najprije smo „mnogi, jedno tijelo u Kristu“, a zatim „s obzirom na pojedince, udovi, jedan drugome.“ (Rim 12, 5.) Takvu slobodu i solidarnost valja ostvarivati uvijek, naročito u krizama kao što je ova.
Budući da smo vjernici Crkve adventista sedmog dana citiram nekoliko ulomaka iz službene izjave naše Crkve o pandemiji od 25.10.2021:
„Važeći, službeni stav Crkve o imunizaciji i cjepivima, uključujući COVID-19, temelji se na uvidima u opsežnu zdravstvenu poruku koju su Adventisti sedmog dana rano podržali uz veliku potporu u Svetom pismu i spisima Ellen G. White koji se odnose na važnost prevencije bolesti. Kao denominacija više od sto godina zagovaramo sinergiju zdravog načina života i odgovornu imunizaciju. S obzirom na globalnu rasprostranjenost pandemije, smrti, invaliditeta i dugoročnih posljedica COVIDA-19 koji se pojavljuju u svim dobnim skupinama, potičemo naše vjernike da razmotre odgovornu imunizaciju te promicanje i olakšavanje razvoja onoga što se obično naziva kolektivnom imunosti (ostvarivanje imunosti zajednice od približno 80 posto populacije ili više kao rezultat prethodne infekcije i/ili cijepljenja)…“
„Crkva adventista sedmog dana, u konzultaciji s Zdravstvenim odjelom i Odjelom za javne poslove i vjersku slobodu Generalne konferencije adventista sedmog dana, uvjerena je da su programi cijepljenja koji se općenito provode važni za sigurnost i zdravlje naših vjernika i šire društvene zajednice. Stoga stavovi Crkve o vjerskoj slobodi se ne koriste primjereno ako se navode u prigovorima na vladine naredbe ili programe poslodavaca koji su osmišljeni da zaštite zdravlje i sigurnost njihovih zajednica.“
„Crkva adventista sedmog dana poštuje slobodu izbora svakog pojedinca za donošenje odgovornih odluka u vezi sa svojim zdravljem. Budući da su naša tijela hram Duha Svetoga i da smo Kristovi i stvaranjem i otkupljenjem, trebali bismo osobno težiti da razumijemo Božju volju u vezi sa cijepljenjem protiv COVIDA-19. Odluka hoćemo li se cijepiti ili ne nije pitanje spasenja, niti je povezana, kako neki mogu sugerirati, s žigom zvijeri. Radi se o osobnom izboru. Čvrsto vjerujemo da u pitanjima osobnog uvjerenja moramo biti vođeni Riječju Božjom, našom savješću i informiranim prosuđivanjem.“
Sadašnja svjetska kriza je zdravstvene naravi i nije mudro niti ispravno u nju učitavati svoje senzacionalističke eshatološke scenarije nasuprot jasnim uputama naše Crkve. Bilo bi šteta oglušiti se o savjet svoje Crkve i isticati u javnosti svoja suprotna shvaćanja. Takva isključiva umišljenost može biti pogubna u ovo vrijeme pandemije i za vječnost.
[1] Ranko Stefanović, Otkrivenje, jasno umu, blisko srcu, Zagreb: Znaci Vremena, 2018. str. 211.
[2] Ms 173, 1902, u 4BC 1161). Citirano iz Ellen White Encyclopedia, p. 963.
Na meti pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting)
Autor Tihomir Kukolja
Izgleda da za sada ne postoji prikladan hrvatski prijevod izraza “gaslighting” (engleski). Najbliži izraz koji opisuje ideju ove engleske kovanice je izluđivanje, ili ubijanje zdravog razuma. Za potrebe daljenjeg razvoja mog razmišljanja koristit ću ponajviše riječ izluđivanje, a progovorit ću o problemu pobožnog izluđivanja (spiritual gaslighting).
U ovo vrijeme pandemije pobožno izluđivanje, ili pobožno razbijanje zdravoga razuma prisutno je u većoj ili manjoj mjeri posvuda gdje se susreću ljudi vjere, bez obzira na denominacijsku pripadnost, a doživljavamo je u obliku izrazito pobožnog trolanja ili masovnog elektronskog napastovanja vjernih (spamming). Širi se velikom brzinom društvenim mrežama, ponajviše zahvaljujući popularnosti i pristupačnosti Facebooka i raznih drušvenih komunikacijskih aplikacija.
Operativci duhovnog izluđivanja su osobe koje se nisu u stanju sučeliti sa izazovima sadašnje krize (primjerice s pandemijom i njezinim posljedicama), ili ne žele prihvatiti očite činjenica (poput činjenice da iako nisu savršena cjepiva ipak spašavaju milijune života), ali koji itekako žele kontrolirati razgovor na društvenim mrežama olakim razbacivanjem besmislenih pobožnih klišea, fraza, navoda ili izjava koje iako zvuče jako produhovljeno predstavljaju neprimjeran, neozbiljan, neodgovoran, plitak, čak praznovjeran odgovor na situaciju izazovanu pandemijom. A cilj im je dovesti u pitanje vašu obraćenost i sposobnost prosuđivanja ukoliko se ne slažete s njihovim suludim pogledima.
Evo nekoliko primjera pobožnog izluđivanja: “Mi trebamo propovijedati evanđelje, a ne cijepljenje; ili “Molim se za vas da se obratite;” ili “Ako se cijepite to znači da ne vjerujete Bogu”; ili “Izaberite hoćete li slijediti Sotonu ili Boga?” Ili “Ako se cijepite vi ste duhovno označeni, izrešetani”. A najpobožnije izluđivanje zdrave pameti (spiritual gaslighting) izgleda otprilike ovako: “Nisam antivakser, ali ne mogu razumjeti tu podjelu crkve na cijepljene i necijepljene. Prestanite stvarati podjele među braćom i sestrama. Budimo jedno i poštujmo slobodu, pa nek se cijepi tko hoće.”
Ovakve poruke upućene s brojnih službenih i neslužebnih propovjedanica na Balkanu, našem i svjetskom, postala su redovita pojava. Iako pozivi na jedinstvo cijepljenih i necijepljenih zvuče jako duhovno, oni u stvari poručuju sljedeće: sve dok su duhovni antivakseri pravili galamu, međusobno se hrabrili, duhovno bodrili i masovno na sve strane slali svoje omiljene teorije, a posebice svoje omiljene eshatološke zablude, bio je mir u kući jer se nitko nije usudio prozboriti suprotno. No u onom trenutku kad su se pojavili neki koji pozivaju na posvećeni zdravi razum, i počeli prozivati gluposti njihovim pravim imenima, uznemirli su se duhovi. I tada su se počeli dizati glasovi poziva na jedinstvo: ne na jedinstvo oko istine o sadašanjoj situaciji i zdravorazumski pristup panedmiji, već jednistvo po kojemu zdrav razum treba ušutjeti i ustupiti propovjedaonicu onima koji u ime jedinstva izjednačavaju istinu i glupost, život i smrt.
No ovoj priči ovdje nije kraj. Primjerice, kada posjetite njihove aktivnosti na Facebooku, tada brzo shvatite da su većina pobožnih izluđivaća pameti (spiritual gaslighters), od kako je pandemija preplavila svijet, preko noći postali društveno svjesni aktivisti. Do jučer ih naime nije bilo briga o društvenom zdravlju svijeta, niti njihovih država. No oni su se iznenada probudili, i sada smatraju svojom svetom dužnošću da ne prihvate nikakve mjere, i stubokom su predani užurbanom promicanju najnevjerojatnijih zavjera, iskrivljenih teologija i najbizarnijih laži o pandemiji. A neki među njima sada zagovaraju i radikalnije mjere: oni su duhom i tijelom uz prosvjednike u Europi, Australiji i Americi u potpori obaranju “nedemokratskih režima” koji im eto “nameću diktaturu,” jer od njih se traži da se odgovorno ponesu prema društvenoj zajednici u ovim danima napredovanja korone.
Naime, ne mogu se oni nikako složiti da njihove države postanu diktaturske ispostave Zvijeri iz Otkrivenja. I u to ime neki pak posežu za lažnim potvrdama o cijepljenju, ili napastuju svoje pastore da im izdaju potvrde o prigovoru savjesti (kao eto oni to čine iz vjerskih razloga) – sve kako bi ostali vjerni svojim duhovnim načelima i njihovoj “istini”. I onda tako zaneseni nama koji smo “neobraćeni” i “na drugoj strani” šalju dnevne obroke video materijala najbizarnijih sadržaja s ozbiljnim upozorrenjima poput, “Pogledajte prije nego što to sotonisti skinu s Interneta”.
Djelatnike pobožnog izluđivanja je nemoguće izbjeći. Gotovo svakodnevno me iznenadi poneki novi stari prijatelj, za kojega sam do jučer smatrao da mu je zdravo rasuđivanje bila jaka strana, zbog koga uzdahnem – “pa zar i ti?” Ima ih u izobilju u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Americi, Australiji, Africi, posvuda, da ne nabrajam. Gledanost video uradaka njihovih populističkih heroja, evangelizatora, duhovnih revolucionara dosegne na desetine tisuća dok si okom trepnuo. Toliko su gladni “prave” duhovne hrane pa posežu za uzbudljivim isprovaljivanim izvorima. A crkvene uprave, osim časnih iznimaka, ne žele se zamjeriti narodu pa se tješe da je riječ o tek neznatnoj i bezazlenoj manjini, i prolaznoj nelagodi koja će sama nekako doći na svoje mjesto.
I ja sam još prije dva mjeseca mislio da jer riječ o tek neznatnoj ali bučnoj manjini. Sada vjerujem da smo mi “drugi”, mi “neobraćeni” u manjini. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica u njihovim dosadašnjim opsezima i sastavima. Što će ostati od njihovog zajedništva kad se pandemijska i izluđivačka prašina slegne?
No vratimo se našoj osnovnoj temi i zaključimo. Pobožno izluđivanje (pobožno izvođenje iz pameti, spiritual gaslighting) događa se tada kada jedna ili više osoba daju sve od sebe kako bi duhovno manipulirale drugom osobom ili osobama, kako bi doveli u pitanje njihov zdrav razum, prosuđivanje i vjernost Bogu.
Spektar pobožnog izluđivanja ne završava s nabožnim antivakserima, i njihovom pridonosu općem ludilu u kojemu svijet grca u ovom trenutku. Ipak, u ovome trenutku antivaksersko pobožno izluđivanje doživljava svoj najveći uspjeh, u omjerima da možemo govoriti o fenomenu preoblikovanja dijela kršćanskih zajednica u novi kult, ili kultove, iliti sekte. Jer dok čuvari crkvenih administracija u ime jedinstva vjernih grčevito čuvaju status quo vukovi razaraju i nepovratno razvlače stado. A ova pandemija im je došla kao naručena.
Ova moja analiza fenomena pobožnog zaluđivanja nikako nije osuda zdravog dijela kršćanstva koje se ne da uvući u vrtlog zavjera i suludih teorija.
DUM SPIRO SPERO / DOK DIŠEM NADAM SE 