Pandemija duhovnog izluđivanja (2)

Autor Tihomir Kukolja

Nedavno sam pisao o pojavi pandemije duhovnog izluđivanja raširenoj među brojnim kršćanima u ovim danima bremenitim pandemijom korone. Da podsjetimo, duhovno izluđivanje — odnosno duhovni “gaslighting” — je pobožno mentalno iscrpljivanje druge osobe duhovnom samouvjerenošću te opetovanom uporabom besmislenih nabožnih izjava, klišeja, fraza i izobličenih duhovnih navoda. Primjerice, vođeni osjećajem duhovne nadmoći, Jobovi prijatelji zlostavljali su shrvanog Joba gomilama pobožnih izjava s ciljem da ga uvjere kako ga Bog kažnjava zbog nekog njegovog neokajanog grijeha. 

Jedan od oblika duhovnog izluđivanja događa se kad netko sumnjive društvene angažmane opravdava iskrivljenom pobožnošću. Primjere ovakvog duhovnog izluđivanja možemo prepoznati u ponašanju osoba sklonih vjerskom fanatizmu koje, iako donedavno društveno i politički nemarne, odjednom postaju uvjereni da ih Bog vodi da postanu glasni prosvjednici protiv “nesloboda i diktature” izazvanih mjerama zaštite protiv pandemije. Oni sada zanosno vjeruju da su postali dio značajnog društvenog otpora “zlu i bezakonju”.

Primjerice, australski populist Graham Hood, umirovljeni komercijalni pilot, s ponosom unosi svoja vjerska uvjerenja u svaki svoj javni nastup protiv “nametanog” cijepljenja. Svaku njegovu Facebook videoporuku, koje su se tijekom studenog i prosinca prošle godine pojavljivale gotovo svakodnevno, pogledale su i s odobravanjem komentirale tisuće njegovih vjernih slejdbenika. A sadržaji njegovih poruka donose sve — od ljutnje na australske vlasti koje žele “ubiti svoju djecu”, Q-Anonovih zavjera, iskrivljenu teologiju, pa sve do doslovnog poziva na masovnu pobunu Australaca protiv “globalističkog nasilja kovidom”. Njegovo srce zaneseno je svetim poslanjem da “vrati Australiju” na pravi put.  

Hood, kojega njegovi brojni sljedbenici nazivaju “naš kapetan”, postao je junak i uzor u očima mnogobrojnih australskih kršćana antivaksera. Mnogi među njima dijele njegovu adventističku vjeru. Na nedavno održanom velikom prosvjedu u Sydneyju nastupio je javno kao jedan od omiljenih govornika. U svojem obraćanju prosvjednicima povezao je poruku o svojoj vjeri  s pozivom da se odlučno suprostave vlastima. Usporedio je njihov antivladin pokret s hrabrošću američkog heroja Drugog svjetskog rata i pacifističkog ratnog bolničara Desmonda Dossa. “Ako žele zabiti iglu u našu djecu, prvo će morati proći kroz nas”, izjavio je zanosno usred govora uz glasno odobravanje prosvjednika.

Drugi primjer je profesor molekularne biologije dr. Tomislav Terzin, Kanađanin srpskog podrijetla, također adventistički vjernik kojega vole mnogi kršćani što se opiru obveznom cijepljenju diljem jugoistočne Europe. Njegovi video nastupi s lakoćom pokupe tisuće pregleda u prvih nekoliko sati nakon objavljivanja. 

U nedavnom objavljenom video intervjuu pod naslovom “Ne dopustite im da nas dijele” pozvao je “kršćane, Židove i muslimane” da se okupe oko istog Boga u činu “prkosa i otpora prevladavajućoj bezbožnosati”. “Budimo neposlušni ovoj maloj skupini ljudi koja nas želi strpati u svoje torove,” pozvao je dr. Terzin svoje gledatelje odobravajući nedavno održani prosvjed protiv cijepljenja u Zagrebu.

Zagrebački prosvjed organizirale su uglavnom krajnje desničarske političke i vjerske skupine koje su na prosvjedu istaknule transparente s likom Djevice Marije — želeći time objaviti kako prosvjed ima i njezinu podršku. A na prosvjedu je protiv “diktature cijepljenja” zanosno govorio i svećenik fra Lazar Perica. Prosvjednicima se obratio pozdravom: “Hvaljen Isus i Marija!” te poručio da “cjepivo ne postoji”. Na kraju ih je sokolio riječima: “Živite i umrite ko slobodni ljudi!”

Dr. Terzinu se taj prosvjed svidio, te je u svojem YouTube javljanju izrazio nadu da će i drugi gradovi i zemlje u Europi i svijetu krenuti stopama hrvatskih prosvjednika. S odobravanjem je govorio o prosvjedima na kojima su prosvjednici viđeni kako, u znaku solidarnosti s ljudima koji se ne žele cijepiti, uništavaju svoje potvrde o cijepljenju. Dr. Terzin je usporedio ograničenja usmjerena na svladavanje pandemije koronavirusa diljem Europe s fašističkim progonom Židova u Drugom svjetskom ratu.

Iako je većina vjerskih zajednica službeno izrazila podršku cijepljenju, otpor ovlastima cijepljenja prelazi granice vjerskih zajednica. Poput okolnosti s navodnim viđenjima u Međugorju, iako službena Katolička crkva ne podupire ta viđenja, na populističkoj razini ta navodna viđenja uživaju potporu milijuna katoličkih hodočasnika iz cijelog svijeta. Slično s Međugorjem, iako vjerske zajednice podržavaju potrebu odgovornog cijepljenja u ovom dugotrajnom razdoblju pandemijske krize, populistički pokreti otpora cijepljenju ne brinu o službenim stajalištima njihovih vjerskih organizacija i ustanova, već slijede vlastita populistička viđenja o pandemiji.

Zapravo, otpor cijepljenju ne poznaje granice vjerskih zajednica. Pojavljuje se redovito u obliku neograničenih zaliha Q-Anonovih teorija zavjere, izokrenutih teoloških i eshatoloških tumačenja, s obiljem iskrivljenih proročkih izračuna, i s izraženom političkom privrženošću krajnjoj desnici. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, mnogi su bijeli evanđeoski kršćani nadahnuti republikanskim porivom da pruže otpor svemu što podržavaju demokrati. Oni su protiv cijepljenja samo zato što demokrati pozivaju Amerikance da se dosljedno cijepe. 

Razlozi koji navode kršćane populiste raznih zajednica na otpor cijepljenju razlikuju se u nijansama, no svi su oni ujedinjeni u prkosu protiv bilo kakvih poziva na odgovorno cijepljenje. Izgleda da je rođen novi ekumenizam koje objedinjuje protivljenje cijepljenju i prihvaćanje creda opasnih i suludih teorija zavjere. Naime, ako je suditi po njihovim aktivnostima na društvenim mrežama ili prosvjednim skupovima, antivakseri svih političkih i religijskih boja jako se dobro međusobno razumiju.

Zabrinjavajuće mnogo kršćana, koji donedavno nisu previše marili za društveno i političko zdravlje svojih zemalja, s dolaskom pandemije postalo je glasnim borcima za “ljudska prava” i “slobodu izbora”. Donedavno oni nisu brinuli o neljudskom ponašanju njihovih država spram izbjeglica. Zamisao o suprostavljanju nacionalizmu, rasizmu i raznim društvenim nepravdama bila je daleko od njihove društvene svijesti. Njihovi uobičajeni izgovori na svaki poziv da se uključe u ozdravljivanje društvene zajednice uvijek bi glasili: “Mi kršćani se ne bavimo politikom.”

Ali sada, usred pandemije i probuđeni, oni žele spasiti svoje zemlje i svijet od “tiranije nadolazeće diktature”. Pozivi da prihvate cijepljenje kao izraz odgovornog ponašanja prema sebi, članovima svojih obitelji i prema društvenoj zajednici oni rezignirano odbacuju kao napad na njihove slobode. Oni mrze “društveno razdvajanje”, maske i cjepiva. Oni ne žele da im znanstvenici, njihove vlade, a niti vođe njihovih vjerskih zajednica “nameću” što da rade. Oni danas isključivo brane svetost vlastite udobnosti i fanatizma. Oni su danas u pobuni protiv svega, osim navale nebuloznih teorija zavjere i lažnih informacija, jer, po njihovom mišljenju, “tako im govori Biblija”.

I u svojem fanatizmu brojni antivakseri olako pribjegavaju prijevarama kako bi izbjegli cijepljenju. Poznat mi je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama gdje su članovi jedne crkve zahtijevali od svojeg pastora da im u ime crkve izda potvrdu o izuzeću od cijepljenja iz vjerskih razloga, iako je njihova vjerska zajednica jasno očitovala svoju podršku cijepljenju te javno objavila da ne postoji sukob između vjere koju ispovijedaju i cijepljenja protiv Covida. Kad je pastor zamolio svoje nadređene da mu pomognu u rješavanju krize, budući da nije bio voljan izdavati i potpisivati takve ispričnice, rečeno mu je: “Riješi to sam kako najbolje znaš.” Nadređeni nisu htjeli uvrijediti konzervativno antivaksersko biračku tijelo njegove mjesne crkve.

Australski mediji progovorili su nedavno o slučaju liječnika, vjernika Adventističke crkve, koji je vjerovao da čini kršćansku uslugu time što je izdao nekoliko stotina lažnih zdravstvenih potvrda koje oslobađaju pacijente od obveze cijepljenja. Australska policija saslušala je ovog liječnika i nedavno mu je obustavljena liječnička punomoć. Većina njegovih klijenata, primatelja lažnih potvrda, također su kršćani. Jedan moj prijatelj uočio je ovih dana: “Izgleda da je u izbjegavanju žiga Zvijeri svaka podvala dobrodošla.”

Raširenu prisutnost antivaskerske zavedenosti gotovo je nemoguće izbjeći. Ono što je čini mnogima privlačnom jest što nam dolazi umotana u ruho velike pobožnosti. Gotovo me svakodnevno iznenadi poneki prijatelj ili poznanik, za koga sam donedavno vjerovao da posjeduje zdravo duhovno prosuđivanje, s nekom novom elektronskom porukom ili izjavom vrlo upitnog sadržaja. A ponekad bih u istome danu primio po dvije ili više sličnih ili istovjetnih poruka bizarnog sadržaja s pozivom da hitno pogledam neki novi video-uradak koji otkriva “istinu” o pogibeljnom učinku cjepiva. Ponekad bi najava nekog novog zevjereničkog video-uratka stigla s napomenom: “Pogledajte prije nego što ga sotonisti skinu s interneta.”

Još sam prije dva ili tri mjeseca mislio da je riječ o tek malenoj ali glasnoj manjini zavedenih. Sada vjerujem da su neke crkvene sredine u potpunosti zahvaćene fanatizmom i pokrivalom zavjera, iskrivljenih eshatoloških narativa i desničarskih političkih ideologija. Neodređene izjave crkvenih dužnosnika, koji ne žele nikoga uvrijediti, samo dodatno produbljuju krizu.

S druge strane, oni koji se u svijet drznu uputiti jasnu poruku, poput nedavne službene video-izjave koju je objavilo adventističko vodstvo u Njemačkoj (10), nailaze na znakoviti otpor i mnoštvo prijezirnih komentara, čak i upozorenja da jasno izrečen poziv na cijepljenje može uzrokovati rescjep zajednice. “5000 manje (članova)” — stoji u jednom komentaru uz priloženu video-poruku podijeljenu na Facebooku. Iskreno se bojim za opstanak nekih vjerskih zajednica nakon pandemije. Što će od njih ostati kad se slegne pandemija i prašina antivakserskog ludila?

Najsvježija ilustracija dolazi iz poruke propovijedi dr. Conrada Vinea, održanoj sredinom siječnja u crkvi Village Church, u Berrien Springsu u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta crkva, smještena nedaleko vodećeg adventističkog Sveučilišta Andrews, tijekom pandemije postala je glasnogovornikom otpora cijepljenju i službenom stajalištu Adventičke crkve u svijetu koja podržava odgovorno cijepljenje. U svojoj propovijedi dr. Vinea je službenu odluku nazvao “ilegalnom i bogohulnom”. Zaključci njegove propovijedi su zapravo ultimatum Generalnoj konferenciji da “povuče odluke iz 2015. i 2021. godine”, “ispriča se vjernicima” i oblikuje “fond kompenzacije vjernicima” koji su bili “oštećeni zahvaljujući nelegitmnim” službenim stajalištima. Dr. Vinea također stavlja na dušu autorâ službenih crkvenih stajališta potpore cijepljenju — moguću podjelu međunarodne Adventističke crkve.

I doista, možemo reći da je duhovno izluđivanje poprimilo tolike mjere da možemo govoriti o pojavnosti preobrazbe dijela kršćanskih zajednica u novi kult, odnosno nove sljedbe. Dok čuvari crkvenih administracija odlučno štite status quo, vukovi uništavaju i nepovratno raspršuju stado. Njima je ova pandemija došla kao naručena. Izgleda da je pandemija izbacila na površinu sav teološki i ideološki talog koji je godinama, odnosno desetljećima bio potisnut ispod površine. Stanje u kojem niti nakon dvije godine pandemije ne vidimo izlaz iz tunela, otvara pobožnim antivakserima vrata zlatnih mogućnosti neprekidnog “evangeliziranja”.

U međuvremenu je broj naših prijatelja i poznanika zaraženih virusom u stalnom porastu. Mnogi među njima bore se za život. Majke, očevi, sinovi, kćeri, prijatelji šalju nam svoje zahtjeve za usrdnim molitvama. Izražavanje sućuti postala je svakodnevica. Iako sam prestao prebrojavati umrle među poznatima, ne mogu se oteti žalosti zbog onih koji su nas prerano i nepotrebno napustili jer su povjerovali lažnim učiteljima koji su ih uvjerili da mogu pobijediti koronu bez cjepiva. 

A takvom nemilom stanju odmaže i neodgovorno ponašanje (nekih) dušebrižnika koji do sada nisu svojim vjernicima nedvosmisleno objasnili da cijepljenje nema nikakve veze sa žigom Zvijeri, te da je riječ o isključivo zdravstvenom, a ne o teološkom pitanju, niti o pitanju ljudskih prava i vjerske slobode. To je stoga što su mnogi među njima i sami podlegli kojekakvim antivakserskim pričama, ili pak smatraju da je jedinstvo zajednice važnije od ljudskih života. Često se niti oni pastori koje je prodrmalo neugodno iskustvo korone, ne usuđuju napokon javno pozvati: “Braćo i sestre, cijepite se.” A u posljednje vrijeme čujemo i prigovore zabrinutih vjernika: “Crkve su nam zaražene, a mi ne smijemo ništa reći o cijepljenju.” Sve u svemu, vjernici umiru, a u zraku se osjeća ozračje podilaženje antivakserima. Dakako, u ime zaštite zajedništva.

Istodobno, duhovni antivakseri nastavljaju svoj pohod zavjera i poricanja činjenica, uvijek spremni ponuditi još jedan duhovni kalup, krivo primijenjeni biblijski navod, ili podastrijeti još jednu optužbu da su za sve krivi podli znanstvenici i političari, i dakako oni koji potiču svoje bližnje na zdravorazumski pristup cijepljenju. Oni će i nadalje posvuda tražiti bilo kakvu potvrdu o smrtonosnom učinku cijepljenja, iako činjenice potvrđuju suprotno; ali neće reagirati kad netko iz njihovog kruga poznanstva umre nepotrebno i prerano jer je nasjeo njihovoj kolektivnoj zavodljivoj promidžbi. 

Činjenice o pandemiji ne mogu se mijenjati ili produhovljavati. One nemaju dvije strane koje treba pomiriti. Činjenice koje su dokazali milijuni do sada cijepljenih ljudi svjedoče da nesavršena cjepiva zapravo spašavaju živote. Jedna od najvećih tragedija ove pandemije, uz milijune smrtnih ishoda, jest u tome što velike skupine kršćana nastavljaju nemilice širiti lažne i pogibeljne informacije. I kad jednog dana ova pandemija dođe svojem kraju, pobožni antivaskeri će opet samosvjesno podignuti glave i poručiti: “Vidite da smo bili u pravu kad smo rekli da ova pandemija ne postoji.” 

Na kraju razmišljam o nedavnom upozorenju Roberta K. Vischera, profesora prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta St. Thomas u Minneapolisu: “Kad svijet vidi nas kršćane kao lakovjerne, naivne i nespremne odraditi zahtjevan posao kritičkog prosuđivanja informacija, mi tada gubimo kredibilitet u svemu — uključujući i kredibilitet naše tvrdnje o povijesnoj istinitosti Evanđelja.”

Prvi dio članka Pandemija duhovnog izluđivanja možete pročitati ovdje. 

Projekcija i teorije zavjere

Autor Tihomir Odorčić

Govoriti o fenomenu teorija zavjere i njihovih sljedbenika svakako bi zahtijevalo više od jednog članka i samo jednog pogleda. Ovim razmišljanjem htio bih istaći tek jedan od mnogih odgovora na pitanje zašto netko razmišlja o pojavama u društvu načinom teoretičara zavjere. Odgovorio bih pomoću u psihologiji poznatih obrambenih mehanizama.

Koliko je takvih obrambenih mehanizama ovisi od pojedinih autora. Najčešće ih spominju sedam, ali čak i oni koji ih navode deset, kažu: “Ovo su neki od obrambenih mehanizama”. Zašto uopće trebamo i koristimo obrambene mehanizme? Zato da bismo se zaštitili od osjećaja tjeskobe i krivnje tada kada nam naši “niži” ali i oni ”viši” zahtjevi postanu prejaki da bismo se nosili s njima. Obrambeni mehanizmi funkcioniraju na nivou nesvjesnoga te nam tako pomažu odagnati neugodne osjećaje (npr. anksioznost). Radi se o sasvim prirodnim i normalnim reakcijama, ali kada postanu prejake mogu se razviti neuroze kao što su produžena stanja tjeskobe, fobije i konačno opsesije.

Najpoznatiji, odnosno najčešće spominjani obrambeni mehanizmi su potiskivanje, negacija, pomak, regresija, projekcija, racionalizacija i sublimacija.

  • Potiskivanjem nesvjesno odbacujemo misli koje nas uznemiruju ili ugrožavaju.
  • Negacijom zaustavljamo vanjske događaje da bi doprli do naše svijesti. Ako je neka situacija jednostavno prejaka da bi se njom bavili, mi je odbijamo prihvatiti ili iskusiti.
  • Pomakom ćemo našu impulzivnost (npr. agresiju) uputiti prema drugoj osobi ili objektu.
  • Regresija je povratak na već “prerasle” načine ponašanja u situaciji kada se suočimo sa stresom.
  • Projekcija je pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama.
  • Racionalizacija predstavlja kognitivno iskrivljavanje činjenica kako bi se neki događaj ili impuls učinio manje prijetećim.
  • Sublimacija je zadovoljenje nekog impulsa (npr. agresije) nekim socijalno prihvatljivim objektom ili aktivnošću.

I kako onda povezati način razmišljanja teoretičara zavjere s nekim od gore navedenih obrambenih mehanizama?

Slušajući ovih dana, zapravo mjeseci, brojne YouTube predavače kako zasigurno i uvjerljivo iznose neke svoje tvrdnje, pitao sam se zašto većina drugih ljudi, pa ne samo onih običnih, koje ovi predavači vole zvati “ovce”, ne misle tako? Zašto običnom čovjeku ne padne na pamet da bi neka velika farmaceutska kompanija radila lijek samo zato da naškodi ljudima? Zašto većina drugih znanstvenika koji isto tako poznaju molekularnu biologiju poput jednog predavača čije sam predavanje slušao, ne vide mogućnost da se samo umjetnim djelovanjem mogu potaknuti virusi na stvaranje novih varijanti? Zašto većina ljudi kada na vijestima prati događaje ne vidi zlokobne tajne udruge, davno skovane planove, zle i odvratne moćnike, neke čak spomenute imenom i prezimenom? Zašto većina ljudi, kako onih običnih tako i onih upućenih, vide tek prirodni razvoj događaja koji se više ili manje ponavljaju kroz cijelu poznatu povijest civilizacije, a ne neke zle udruge i zlohotne namjere?

Budući da je teoretičar zavjere čovjek od krvi i mesa koji živi u svijetu u kojem je suočen sa zlom kao i svi mi, ima tendenciju da se mu odupre pa i potrebu da ga razotkrije. Zacijelo nas negativni događaji oko nas ne ostavljaju ravnodušnima. Štoviše u nama proizvode osjećaj tjeskobe i straha. Naročito ova situacija s pandemijom kojoj zasada nitko ne vidi kraja. Teoretičar zavjere ili teorijama zavjere sklon čovjek nesvjesno želi odagnati osjećaje tjeskobe, usamljenosti (fizičke ili emocionalne), straha od budućnosti, nezadovoljstva, bijesa, razočaranja, osjećaje inferiornosti u sistemima koji mu se čine neprijateljski, koristeći neke od gore navedenih obrambenih mehanizama.

Gledajući te mehanizme i moguće pribjegavanje njima u svrhu razrješenja emocionalne napetosti ili pritiska, posebno mi je u oči pala projekcija. Taj obrambeni mehanizam spominje “pripisivanje vlastitih neprihvatljivih misli, osjećaja i motiva drugim osobama”. Stvarno ne znam kakve su misli ljudi koji stvaraju teorije zavjere, ali ako u svojem nesvjesnom traženju zaštite od tjeskobe i straha vide samo zle namjere, ako u ljudima koji su podijelili na milijarde dolara za sprječavanje zaraznih bolesti u nerazvijenim zemljama te u ljudima koji su pokrenuli demokratizacijske procese u neslobodnom dijelu Europe vide zle i otuđene monstrume, onda se pitam nije li tu u igri projekcija?

Zapravo već duže vremena tražim odgovor na pitanje “Što je to u umu teoretičara zavjere?” Pročitao sam već mnoštvo analiza. Istina istraživanja s područja psihologije teoretičara zavjere ne sežu u daleku prošlost. Najviše ih se pojavilo upravo u zadnjih dvadesetak godina. I nije mi cilj postavljanje dijagnoza. Više bih želio apelirati na sve nas koji se nalazimo u ovoj teškoj situaciji da se preispitamo. Naročito znajući da mnogi od ovih koji vole ili stvaraju teorije zavjere prisežu na Bibliju i neki odnos s Bogom. Kakvu korist donosimo svijetu koji je već ionako u predubokoj krizi projicirajući naše destruktivne misli na neke stvarne ili imaginarne ljude? Radije postavimo sami sebi pitanje: “Što bismo mi učinili da smo mi odgovorni za vođenje zdravstva u državi? Što bih odlučio da sam ja premijer, da moram voditi poslove pandemije?” Ako se tako postavimo najvjerojatnije se neće pojaviti ideje o nekome tko želi otpiliti granu na kojoj sjedi.

Naši teoretičari zavjere i zašto ih volimo

Autor Loren Seibold. Objavio u izvorniku Adventist Today, 18. srpnja 2020. godine.  Prijevod Tihomir Odorčić.

Kao netko tko je svojevremeno maštao o pisanju romana uvijek sam iznova iznenađen kreativnošću zapleta i obrata koje stvaraju pisci romana. Naročito domišljate ideje, za koje sumnjam da bi nekome drugom ikada došle na um, nude oni koji pišu takozvanu “spekulativnu fikciju”.

Međutim na snazi je još uvijek ona stara uzrečica: istina je čudnija od fikcije. Nitko ne može razuvjeriti ljude koji vjeruju u ono što je zamislio njihov um. A budući da oni u to stvarno vjeruju, često uspiju uvjeriti i druge ljude. 

Najkreativnije ideje pojavljuju se na rubu apokaliptičkih pokreta. I ja vjerno slijedim jedan od njih. Još se uvijek iznova iskreno oduševim zapletima koje su iz naših primarnih izvora uspjeli iscijediti upravo moji adventisti. 

Što mislite do kakvog bi zaključka i težista njihove pozornosti morali doći vjerni i sućuti ispunjeni Isusovi sljedbenici kada promatraju naš nemirni i napaćeni svijet? Oduvijek mi se činilo da bi na vrhu popisa moralo biti ublažavanje ljudske patnje. Zadnja Isusova apokaliptička usporedba, zapisana u Mateju 25 kaže da je ono što će nekoga pripremiti za nebo zapravo njegova dobrota u odnosu spram potrebitih. Uz to dolazi navještanje Isusa i vječnog spasenja kojeg je Isus ostvario za nas na križu. 

Pa ipak neke od nas adventista naša vjera ponekad odvede u potpuno drugom smjeru. Na vrh popisa naših prioriteta proguramo neke urotničke ideje, za koje bi većina ljudi morala poprilično prenapregnuti svoj mozak da bi ih prepoznala kao nešto neophodno. 

Unosni apokalipticizam

Molim vas da razumijete da ne govorim o Dougu Batcheloru ili Dannyju Sheltonu. Apokaliptički im je adventizam omogućio uspješnu karijeru, ali ipak su tu karijeru većinom izgradili ortodoksnim adventističkim pomagalima. Doug je zahvaljujući opće prihvaćenim adventističkim učenjima iz pedesetih godina prošlog stoljeća prevalio put od pećinskog čovjeka do privlačnog posjeda u Granite Bayu, te sada svojim privatnim avionom leti (kakve li ironije) do svog planinskog skloništa predviđenog da ga zaštiti u “vrijeme nevolje”. Danny je podosta uživao u svom bogatstvu i privlačnim ženama, a da ne spominjemo avione u vlasništvu njegove službe. Pa ipak ni to nije odbilo velikodušne adventističke donatore. Pozvani crkveni vođe ne oklijevaju da se pojave na njegovim programima i šatorskim saborima.

Ali oni su samo primjer karizmatičkog propovijedanja i doktrinarne korektnosti koje zaobilaze kršćansku etiku. Radi se o poznatoj praksi u suvremenom evanđeoskom svijetu. Dobro je znati da su 3ABN(predsjednik Danny Shelton) i Amazing Facts (predsjednik Doug Batchelor) prihvatili potporu države iz proračuna poreznika, što je u suprotnosti s njihovim konzervativnim pogledima na odvojenost crkve i države.

Na drugom kraju ljestvice, u zasebnoj kategoriji, nalaze se David KoreshWayne Bent. Ta čudovišta su vješto lovila i nadzirala lakomislene ljude i uživala u seksu s mladim djevojkama. A i to u stvarnosti nije novo: vjerska moć nad osobama slaboga uma i zadovoljavanje spolnog nagona “u ime Božje” ima duboke korijene. U ovom stoljeću to nam se čini etički sporno, ali takvo ponašanje možemo pronaći u primjerima nekih naših starozavjetnih heroja. 

Iako nije otkrio ništa nova, Jan Marcussen, autor knjige The National Sunday Law, zaslužuje  posebni osvrt. Njegova sposobnost, da jedan mali komadić adventističke paranoje pretvori u 41,7 milijuna knjiga prevednih na 70 jezika, pravo je postignuće. Već desetljećima živi od te knjige, bez potrebe da napušta svoju kuću ukoliko to ne želi. (Sasvim ozbiljno, je li ga netko uopće vidio ovih posljednjih godina? Je li još uvijek vjernik adventističke zajednice?)

Vrijedno zapažanja

Jednog sam subotnjeg jutra u saveznoj državi Washington otvorio novine da u njima potražim crkvu za bogoslužje. U popisu crkava sam pročitao: “PRAVA adventistička crkva sedmog dana: BEZ LUTAKA, BEZ VJENČANOG PRSTENJA, BEZ KRATKIH FRIZURA (za žene), BEZ HLAČA, BEZ RITMIČNE GLAZBE, SAMO PRAVO EVANĐELJE.” Po svemu sudeći ”radosna vijest” ukinula je sve prije navedeno. Kombinacija mi se učinila zanimljivom, iako niti jedan element nije bio novi. Pomislio sam na trenutak da zaslužju priznanje u obliku mog posjeta, barem poradi velikih tiskanih slova.

No nakon malo razmišljanja ipak sam odlučio da neću posjetiti tu crkvu. Što se lutaka tiče nemam nekakvo posebno uvjerenje, ali svakako ne odustajem od nošenja hlača na vjerskim sastancima. 

Proročanstvo o bombi

Jeff Pippenger je poseban slučaj i razlog zašto pišem o ovoj temi ovoga tjedna. Potezom genijalca uzeo je manje poznati navod Ellen White te ga protumačio kao proročanstvo da će 18. srpnja 2020. pasti nuklearna bomba na Nashville.

Ellen White je napisala 1905. godine:

“Kada sam bila u Nashvillu, razgovarala sam tamo s ljudima i u noćnoj viziji vidjela ogromnu vatrenu kuglu, koja je sišla s neba te se spustila na Nashville. Njeni plameni su izgledali poput strijela;  progutali su kuće; kuće su se tresle i padale. Tamo su bili i neki naši ljudi.” (Rukopis 188, 1905.)

Ne znam što je time željela reći, no zato je Jeff Pippenger došao do svog zaključaka, i sada ima sljedbenike koji mu vjeruju. 

Namjeravao sam detaljno proučiti Pippengerove dokaze te vam pomoći da razumijete kako je došao do tog datuma i kako je ustanovio da je ta vatrena kugla bomba, koju su postavili muslimani. Ali, dragi čitatelji, nažalost nisam uspio. Morao sam odustati nakon nekoliko minuta istraživanja . Ili je njegova matematika previše napredna za moj stari oslabljeni um, ili se radi o prvorazrednoj gluposti. 

Iako, priznajem, nisam neki matematičar, ipak bih pribjegao ovom drugom objašnjenju.

Ipak, gledajući ga kako piše po bijeloj ploči, morate se diviti njegovoj upornosti. Nižu se reci, brojevi i datumi, pa potom povežete ovo sa onim, pa to onda izvedete iz onog ulomka, te od toga oduzmete broj kojeg smo malo prije dobili i premjestite ga onamo, pa ga pridružite ovome i unesete rezultat u vremenski pravac, i tako napokon pristignete do ispunjena gornjeg navoda.  I voila! Nuklearna bomba pada na Nashville 18. srpnja 2020.

Ako ste imali priliku pogledati film Blistavi um, o paranoičnom shizofreničnom matematičaru Johnu Nashu, onda ćete u Jeffovom nastojanju da se poveže svaki, pa i najnebitniji detalj u dio neke velike slike, prepoznati nešto slično – čak i ako dođete do rezultata koji će završiti kao vrlo neugodan fijasko. 

Pa ipak, Jeff ima sljedbenike. On i drugi iz njegove službe s tom su viješću obišli svijet. Ne bi me iznenadilo da je skupio više donacija od Adventist Todaya . 

Jeff će i dalje imati sljedbenike, čak i tada kada prođe datum proročanstva o bombi. Mi adventisti ne volimo priznati neuspjeh naših proročkih interpretacija. Jeff će na kraju preračunati svoj datum, ili pak reći: “Što se tiče datuma bio sam u pravu, ali sam krivo protumačio događaj” – u kome slučaju možda saznamo da je vatrena kugla bila duhovne naravi a ne nuklearna, ili da se dogodila u nebeskom Nashvilleu.

Kozmički tjedan

Walter Veith ostat će zapisan u povijesti kao jedan od najkreativnijih mislilaca adventizma. Walt je blagoslovljen sposobnošću da pronađe urotu u skoro u svemu što ugleda. Prije svega oduševljava me njegova spretnost zamijećivanja demonskih simbola na logotipima kompanija, na novcu, u oglasima, na političkim fotografijama – svijet je prožet sotonizmom koji je skriven pred našim očima, a mi toga ne bismo bili svjesni da nije Waltova oštrog oka. 

Da bi rastumačio kada će Isus ponovo doći nedavno je ponovno oživio teoriju kozmičkog tjedna. 

Moram priznati da je teorija kozmičkog tjedna čudesna, i skidam kapu onome koji ju je izmislio. Počinje idejom da je od stvaranja prošlo točno 6000 godina, ako se služite kronologijom nadbiskupa Jamesa Usshera iz 18. stoljeća koja kaže da je zemlja nastala 4000 godina prije Krista. Rečeno nam je, da je “pred Gospodinom jedan dan kao tisuću godina i tisuća godina kao jedan dan.” (2. Petrova 3,8). Isto tako znamo: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.” (Izlazak 20,9-10). A kada se završi prvih šest dana, odnosno tisućljeća, izgleda logično je da će početi tisućugodišnja subota – odnosno tisuću godina koje ćemo proživjeti na nebu. 

Ta je ideja bila vrlo omiljena oko 2000-te godine. Budući da se tada nije ništa dogodilo, ljudi su pokušali odrediti datum nekoliko godina poslije, znajući da prva godina ne odražava preciznu godinu Isusova rođenja. Prvih deset godina novog tisućljeća ljudi su još uvijek čuvali svoje haljine za uznesenje.

Ali Veith i njegov prijatelj pronašli su još veće odstupanje koje im je omogućilo da pomaknu datum u budućnost, sve do 2027. godine. To znači da njegova organizacija ima još sedam godina na raspolaganju da prikuplja novčane priloge. 

Ponovno moram priznati svoju ograničenu sposobnost razumijevanja njihove matematike tako i njihovih paranoičnih tlapnji. Pa ipak će vas iznenaditi broj ljudi koji su u mojoj nazočnosti zagovarali tu ideju te mi tvrdili da Veith ne postavlja datum Isusovog dolaska, zato što je Veith rekao da to što radi ne predstavlja postavljanje datuma Isusovog dolaska, iako su mi oni sami naveli datum kojega je Veith dao kao godina Isusovog dolaska. To je zaista impresivan podvig mentalnog inženjeringa, a Waltu sam zahvalan što je pokazao kako se to radi.

Adventisti i zavjere

Jedan prijatelj me je upitao nakon što je uočio kako brojni adventisti promiču teorije zavjere na društvenim mrežama: “Zašto su adventisti tako skloni teorijama zavjere?” Odgovor je vrlo jednostavan – zato, jer su teorije zavjere imale presudnu ulogu u našem početku i razvoju

Želi li nas netko razumjeti, mora krenuti s knjigom koju će danas rijetko tko pročitati: Uriah Smith Misli o Danijelu i Otkrivenju. Smith je izumio metodu proučavanja koja nam je dobro poslužila: tumačenje nejasnih biblijskih tekstova pomoću malo aritmetike i površnog znanja povijesti svijeta, obogaćenih bezbrojnim navodima iz nepoznatih starih knjiga čiji autori možda jesu, a možda nisu znali o čemu govore, da bi tako stvorili poruku koja progovara o strahovima kulture kojoj se obraćate. 

Smith je bio osoba koja je u razdoblju intenzivnog protu-katoličkoga raspoloženja sredinom 1800-ih u Americi popularizirao vicarius filii dei kao gematrijsku šifru iz Otkrivenja 13,17-18, “broj zvijeri”. Znanstvenici već odavno znaju da se fraza vicarius filii dei ne pojavljuje ni na jednoj papinskoj tiari, osim na ilustracijama u adventističkim knjigama i u programima evangelizacijskih serija. Niti papa ne koristi taj naziv. Adventistički učenjak LeRoy Froom još je 1948. godine, u časopisu Ministry, odbacio takvo tumačenje vicarius filii dei-a. Pa ipak to Smithovo zavjereničko usmjerenje još uvijek ostavlja snažan trag na nama da ga adventistički apologete još uvijek koriste. 

Misli o Danijelu i Otkrivenju bi već izblijedjele, da ih nije nekoć podržala Ellen White: “Dana mi je svjetlost, da Misli o Danijelu i Otkrivenju, Velika borba te Patrijarsi i proroci … sadrže vijest za ljude, posebnu svjetlost koju je Bog dao svojemu puku.” (Pismo 43, 1899). Sve ove navedene knjige dijele protiv-katoličko raspoloženje, strah od spiritizma i ideju odbacivanja od strane drugih protestanata zbog svetkovanja subote. Izašle su s porukom koja je lijepo djelovala više od jednog stoljeća – a da se niti jedno njezino predviđanje nije ispunilo, niti je na taj način bio predviđen niti jedan značajan događaj 20. stoljeća.

Ipak, večinski dio našeg evangeliziranja i nadalje je zavjereničke naravi. Još uvijek najveći broj obraćenika pridobijamo zahvaljujući propovijedanju ezoteričnih tajni koje su naši pioniri izvukli iz Danijela i Otkrivenja. Stoga nije neobično da ljude svrbe njihove uši da bi čuli još i više. Pa ipak “ispunjenja” da će papa, primjerice, pokrenuti nedjeljne zakone na svjetskoj razini pod izlikom kako bi progonio adventiste ostaju neispunjene.

Moj prijedlog za novu adventističku eshatologiju

Isus je rekao da će opet doći. To je to. Nije rekao da moramo proživjeti stoljeća u tkanju užasavajućih i izvrtanju podložnih predviđanja kada će se to dogoditi. Rekao je: ”Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” (Matej 24,44). Kako se pripraviti? Što se toga tiče Isus je izuzetno jasan: nahranite gladne, činite pravicu, poskrbite za siromašne, …što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Matej 25,40).

Nakon što sam cijeli život proživio kao adventist sedmoga dana, ne osjećam potrebu za bilo čime što je više od ovoga. 

Web tribina – Kršćanska vjerodostojnost u prašumi teorija zavjere

Skupina teologa i pastora razgovara o aktualnim pitanjima poput: Što su teorije zavjere, kako ih prepoznati, i kako razlučiti između stvarnih zavjereničkih situacija i neutemeljenih urotničkih priča? U čemu je privlačna snaga teorija zavjera i zašto ih veliki broj kršćana nekritički prigrljuje i širi dalje putem društvenih mreža? Koje su duhovne opasnosti u olakom prihvaćanju i promicanju teorija zavjera, i moglu li nam biblijske ilustracije pomoći u razlučivanju između istine i laži u konspiracijskim narativima? Uvodničari tribine: Igor Lorencin i Radmilo Bodiroga. Sugovornici u razradi teme: Dragutin Matak, Zdenko Bladt, Jovan Ilijev, Saša Andjelković i Vladimir Odorčić. Voditelj i moderator tribine: Tihomir Kukolja. Trajanje 1.30.00 min.