Naši teoretičari zavjere i zašto ih volimo

Autor Loren Seibold. Objavio u izvorniku Adventist Today, 18. srpnja 2020. godine.  Prijevod Tihomir Odorčić.

Kao netko tko je svojevremeno maštao o pisanju romana uvijek sam iznova iznenađen kreativnošću zapleta i obrata koje stvaraju pisci romana. Naročito domišljate ideje, za koje sumnjam da bi nekome drugom ikada došle na um, nude oni koji pišu takozvanu “spekulativnu fikciju”.

Međutim na snazi je još uvijek ona stara uzrečica: istina je čudnija od fikcije. Nitko ne može razuvjeriti ljude koji vjeruju u ono što je zamislio njihov um. A budući da oni u to stvarno vjeruju, često uspiju uvjeriti i druge ljude. 

Najkreativnije ideje pojavljuju se na rubu apokaliptičkih pokreta. I ja vjerno slijedim jedan od njih. Još se uvijek iznova iskreno oduševim zapletima koje su iz naših primarnih izvora uspjeli iscijediti upravo moji adventisti. 

Što mislite do kakvog bi zaključka i težista njihove pozornosti morali doći vjerni i sućuti ispunjeni Isusovi sljedbenici kada promatraju naš nemirni i napaćeni svijet? Oduvijek mi se činilo da bi na vrhu popisa moralo biti ublažavanje ljudske patnje. Zadnja Isusova apokaliptička usporedba, zapisana u Mateju 25 kaže da je ono što će nekoga pripremiti za nebo zapravo njegova dobrota u odnosu spram potrebitih. Uz to dolazi navještanje Isusa i vječnog spasenja kojeg je Isus ostvario za nas na križu. 

Pa ipak neke od nas adventista naša vjera ponekad odvede u potpuno drugom smjeru. Na vrh popisa naših prioriteta proguramo neke urotničke ideje, za koje bi većina ljudi morala poprilično prenapregnuti svoj mozak da bi ih prepoznala kao nešto neophodno. 

Unosni apokalipticizam

Molim vas da razumijete da ne govorim o Dougu Batcheloru ili Dannyju Sheltonu. Apokaliptički im je adventizam omogućio uspješnu karijeru, ali ipak su tu karijeru većinom izgradili ortodoksnim adventističkim pomagalima. Doug je zahvaljujući opće prihvaćenim adventističkim učenjima iz pedesetih godina prošlog stoljeća prevalio put od pećinskog čovjeka do privlačnog posjeda u Granite Bayu, te sada svojim privatnim avionom leti (kakve li ironije) do svog planinskog skloništa predviđenog da ga zaštiti u “vrijeme nevolje”. Danny je podosta uživao u svom bogatstvu i privlačnim ženama, a da ne spominjemo avione u vlasništvu njegove službe. Pa ipak ni to nije odbilo velikodušne adventističke donatore. Pozvani crkveni vođe ne oklijevaju da se pojave na njegovim programima i šatorskim saborima.

Ali oni su samo primjer karizmatičkog propovijedanja i doktrinarne korektnosti koje zaobilaze kršćansku etiku. Radi se o poznatoj praksi u suvremenom evanđeoskom svijetu. Dobro je znati da su 3ABN(predsjednik Danny Shelton) i Amazing Facts (predsjednik Doug Batchelor) prihvatili potporu države iz proračuna poreznika, što je u suprotnosti s njihovim konzervativnim pogledima na odvojenost crkve i države.

Na drugom kraju ljestvice, u zasebnoj kategoriji, nalaze se David KoreshWayne Bent. Ta čudovišta su vješto lovila i nadzirala lakomislene ljude i uživala u seksu s mladim djevojkama. A i to u stvarnosti nije novo: vjerska moć nad osobama slaboga uma i zadovoljavanje spolnog nagona “u ime Božje” ima duboke korijene. U ovom stoljeću to nam se čini etički sporno, ali takvo ponašanje možemo pronaći u primjerima nekih naših starozavjetnih heroja. 

Iako nije otkrio ništa nova, Jan Marcussen, autor knjige The National Sunday Law, zaslužuje  posebni osvrt. Njegova sposobnost, da jedan mali komadić adventističke paranoje pretvori u 41,7 milijuna knjiga prevednih na 70 jezika, pravo je postignuće. Već desetljećima živi od te knjige, bez potrebe da napušta svoju kuću ukoliko to ne želi. (Sasvim ozbiljno, je li ga netko uopće vidio ovih posljednjih godina? Je li još uvijek vjernik adventističke zajednice?)

Vrijedno zapažanja

Jednog sam subotnjeg jutra u saveznoj državi Washington otvorio novine da u njima potražim crkvu za bogoslužje. U popisu crkava sam pročitao: “PRAVA adventistička crkva sedmog dana: BEZ LUTAKA, BEZ VJENČANOG PRSTENJA, BEZ KRATKIH FRIZURA (za žene), BEZ HLAČA, BEZ RITMIČNE GLAZBE, SAMO PRAVO EVANĐELJE.” Po svemu sudeći ”radosna vijest” ukinula je sve prije navedeno. Kombinacija mi se učinila zanimljivom, iako niti jedan element nije bio novi. Pomislio sam na trenutak da zaslužju priznanje u obliku mog posjeta, barem poradi velikih tiskanih slova.

No nakon malo razmišljanja ipak sam odlučio da neću posjetiti tu crkvu. Što se lutaka tiče nemam nekakvo posebno uvjerenje, ali svakako ne odustajem od nošenja hlača na vjerskim sastancima. 

Proročanstvo o bombi

Jeff Pippenger je poseban slučaj i razlog zašto pišem o ovoj temi ovoga tjedna. Potezom genijalca uzeo je manje poznati navod Ellen White te ga protumačio kao proročanstvo da će 18. srpnja 2020. pasti nuklearna bomba na Nashville.

Ellen White je napisala 1905. godine:

“Kada sam bila u Nashvillu, razgovarala sam tamo s ljudima i u noćnoj viziji vidjela ogromnu vatrenu kuglu, koja je sišla s neba te se spustila na Nashville. Njeni plameni su izgledali poput strijela;  progutali su kuće; kuće su se tresle i padale. Tamo su bili i neki naši ljudi.” (Rukopis 188, 1905.)

Ne znam što je time željela reći, no zato je Jeff Pippenger došao do svog zaključaka, i sada ima sljedbenike koji mu vjeruju. 

Namjeravao sam detaljno proučiti Pippengerove dokaze te vam pomoći da razumijete kako je došao do tog datuma i kako je ustanovio da je ta vatrena kugla bomba, koju su postavili muslimani. Ali, dragi čitatelji, nažalost nisam uspio. Morao sam odustati nakon nekoliko minuta istraživanja . Ili je njegova matematika previše napredna za moj stari oslabljeni um, ili se radi o prvorazrednoj gluposti. 

Iako, priznajem, nisam neki matematičar, ipak bih pribjegao ovom drugom objašnjenju.

Ipak, gledajući ga kako piše po bijeloj ploči, morate se diviti njegovoj upornosti. Nižu se reci, brojevi i datumi, pa potom povežete ovo sa onim, pa to onda izvedete iz onog ulomka, te od toga oduzmete broj kojeg smo malo prije dobili i premjestite ga onamo, pa ga pridružite ovome i unesete rezultat u vremenski pravac, i tako napokon pristignete do ispunjena gornjeg navoda.  I voila! Nuklearna bomba pada na Nashville 18. srpnja 2020.

Ako ste imali priliku pogledati film Blistavi um, o paranoičnom shizofreničnom matematičaru Johnu Nashu, onda ćete u Jeffovom nastojanju da se poveže svaki, pa i najnebitniji detalj u dio neke velike slike, prepoznati nešto slično – čak i ako dođete do rezultata koji će završiti kao vrlo neugodan fijasko. 

Pa ipak, Jeff ima sljedbenike. On i drugi iz njegove službe s tom su viješću obišli svijet. Ne bi me iznenadilo da je skupio više donacija od Adventist Todaya . 

Jeff će i dalje imati sljedbenike, čak i tada kada prođe datum proročanstva o bombi. Mi adventisti ne volimo priznati neuspjeh naših proročkih interpretacija. Jeff će na kraju preračunati svoj datum, ili pak reći: “Što se tiče datuma bio sam u pravu, ali sam krivo protumačio događaj” – u kome slučaju možda saznamo da je vatrena kugla bila duhovne naravi a ne nuklearna, ili da se dogodila u nebeskom Nashvilleu.

Kozmički tjedan

Walter Veith ostat će zapisan u povijesti kao jedan od najkreativnijih mislilaca adventizma. Walt je blagoslovljen sposobnošću da pronađe urotu u skoro u svemu što ugleda. Prije svega oduševljava me njegova spretnost zamijećivanja demonskih simbola na logotipima kompanija, na novcu, u oglasima, na političkim fotografijama – svijet je prožet sotonizmom koji je skriven pred našim očima, a mi toga ne bismo bili svjesni da nije Waltova oštrog oka. 

Da bi rastumačio kada će Isus ponovo doći nedavno je ponovno oživio teoriju kozmičkog tjedna. 

Moram priznati da je teorija kozmičkog tjedna čudesna, i skidam kapu onome koji ju je izmislio. Počinje idejom da je od stvaranja prošlo točno 6000 godina, ako se služite kronologijom nadbiskupa Jamesa Usshera iz 18. stoljeća koja kaže da je zemlja nastala 4000 godina prije Krista. Rečeno nam je, da je “pred Gospodinom jedan dan kao tisuću godina i tisuća godina kao jedan dan.” (2. Petrova 3,8). Isto tako znamo: “Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu.” (Izlazak 20,9-10). A kada se završi prvih šest dana, odnosno tisućljeća, izgleda logično je da će početi tisućugodišnja subota – odnosno tisuću godina koje ćemo proživjeti na nebu. 

Ta je ideja bila vrlo omiljena oko 2000-te godine. Budući da se tada nije ništa dogodilo, ljudi su pokušali odrediti datum nekoliko godina poslije, znajući da prva godina ne odražava preciznu godinu Isusova rođenja. Prvih deset godina novog tisućljeća ljudi su još uvijek čuvali svoje haljine za uznesenje.

Ali Veith i njegov prijatelj pronašli su još veće odstupanje koje im je omogućilo da pomaknu datum u budućnost, sve do 2027. godine. To znači da njegova organizacija ima još sedam godina na raspolaganju da prikuplja novčane priloge. 

Ponovno moram priznati svoju ograničenu sposobnost razumijevanja njihove matematike tako i njihovih paranoičnih tlapnji. Pa ipak će vas iznenaditi broj ljudi koji su u mojoj nazočnosti zagovarali tu ideju te mi tvrdili da Veith ne postavlja datum Isusovog dolaska, zato što je Veith rekao da to što radi ne predstavlja postavljanje datuma Isusovog dolaska, iako su mi oni sami naveli datum kojega je Veith dao kao godina Isusovog dolaska. To je zaista impresivan podvig mentalnog inženjeringa, a Waltu sam zahvalan što je pokazao kako se to radi.

Adventisti i zavjere

Jedan prijatelj me je upitao nakon što je uočio kako brojni adventisti promiču teorije zavjere na društvenim mrežama: “Zašto su adventisti tako skloni teorijama zavjere?” Odgovor je vrlo jednostavan – zato, jer su teorije zavjere imale presudnu ulogu u našem početku i razvoju

Želi li nas netko razumjeti, mora krenuti s knjigom koju će danas rijetko tko pročitati: Uriah Smith Misli o Danijelu i Otkrivenju. Smith je izumio metodu proučavanja koja nam je dobro poslužila: tumačenje nejasnih biblijskih tekstova pomoću malo aritmetike i površnog znanja povijesti svijeta, obogaćenih bezbrojnim navodima iz nepoznatih starih knjiga čiji autori možda jesu, a možda nisu znali o čemu govore, da bi tako stvorili poruku koja progovara o strahovima kulture kojoj se obraćate. 

Smith je bio osoba koja je u razdoblju intenzivnog protu-katoličkoga raspoloženja sredinom 1800-ih u Americi popularizirao vicarius filii dei kao gematrijsku šifru iz Otkrivenja 13,17-18, “broj zvijeri”. Znanstvenici već odavno znaju da se fraza vicarius filii dei ne pojavljuje ni na jednoj papinskoj tiari, osim na ilustracijama u adventističkim knjigama i u programima evangelizacijskih serija. Niti papa ne koristi taj naziv. Adventistički učenjak LeRoy Froom još je 1948. godine, u časopisu Ministry, odbacio takvo tumačenje vicarius filii dei-a. Pa ipak to Smithovo zavjereničko usmjerenje još uvijek ostavlja snažan trag na nama da ga adventistički apologete još uvijek koriste. 

Misli o Danijelu i Otkrivenju bi već izblijedjele, da ih nije nekoć podržala Ellen White: “Dana mi je svjetlost, da Misli o Danijelu i Otkrivenju, Velika borba te Patrijarsi i proroci … sadrže vijest za ljude, posebnu svjetlost koju je Bog dao svojemu puku.” (Pismo 43, 1899). Sve ove navedene knjige dijele protiv-katoličko raspoloženje, strah od spiritizma i ideju odbacivanja od strane drugih protestanata zbog svetkovanja subote. Izašle su s porukom koja je lijepo djelovala više od jednog stoljeća – a da se niti jedno njezino predviđanje nije ispunilo, niti je na taj način bio predviđen niti jedan značajan događaj 20. stoljeća.

Ipak, večinski dio našeg evangeliziranja i nadalje je zavjereničke naravi. Još uvijek najveći broj obraćenika pridobijamo zahvaljujući propovijedanju ezoteričnih tajni koje su naši pioniri izvukli iz Danijela i Otkrivenja. Stoga nije neobično da ljude svrbe njihove uši da bi čuli još i više. Pa ipak “ispunjenja” da će papa, primjerice, pokrenuti nedjeljne zakone na svjetskoj razini pod izlikom kako bi progonio adventiste ostaju neispunjene.

Moj prijedlog za novu adventističku eshatologiju

Isus je rekao da će opet doći. To je to. Nije rekao da moramo proživjeti stoljeća u tkanju užasavajućih i izvrtanju podložnih predviđanja kada će se to dogoditi. Rekao je: ”Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” (Matej 24,44). Kako se pripraviti? Što se toga tiče Isus je izuzetno jasan: nahranite gladne, činite pravicu, poskrbite za siromašne, …što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Matej 25,40).

Nakon što sam cijeli život proživio kao adventist sedmoga dana, ne osjećam potrebu za bilo čime što je više od ovoga. 

Web tribina – Kršćanska vjerodostojnost u prašumi teorija zavjere

Skupina teologa i pastora razgovara o aktualnim pitanjima poput: Što su teorije zavjere, kako ih prepoznati, i kako razlučiti između stvarnih zavjereničkih situacija i neutemeljenih urotničkih priča? U čemu je privlačna snaga teorija zavjera i zašto ih veliki broj kršćana nekritički prigrljuje i širi dalje putem društvenih mreža? Koje su duhovne opasnosti u olakom prihvaćanju i promicanju teorija zavjera, i moglu li nam biblijske ilustracije pomoći u razlučivanju između istine i laži u konspiracijskim narativima? Uvodničari tribine: Igor Lorencin i Radmilo Bodiroga. Sugovornici u razradi teme: Dragutin Matak, Zdenko Bladt, Jovan Ilijev, Saša Andjelković i Vladimir Odorčić. Voditelj i moderator tribine: Tihomir Kukolja. Trajanje 1.30.00 min.