U Hrvatskoj osnovana prva iranska kršćanska zajednica

fullsizeoutput_5898

Pod okriljem Baptističke crkve Malešnica u Zagrebu i pastorom Mihalom Krekom, u Zagrebu je ovih dana osnovana prva iranska Baptistička zajednica HAMGAM, odnosno prva iranska slobodna kršćanska zajednica u Hrvatskoj sa skupinom od 30 vjernika i prijatelja kršćanske vjere.

Iranska kršćanska zajednica u Zagrebu okuplja iranske izbjeglice, tražitelje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, koji su u Hrvatsku pristigli poradi ozbiljne ugroze vjerskih sloboda, a time i ugroze njihovih života. Riječ je o izbjeglicama koji su svojim vlastitim izborom napustili islam i prihvatili kršćanstvo. Dio izbjeglica učinio je to još u Iranu, a neki među njima prihvatili su kršćanstvo u danima izbjeglištva.

Iako je Iran potpisnik Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, koja u 18. članku obvezuje zemlje potpisnice na jamčenje slobode «mišljenja, savjesti i vjere», te «slobodu da se mijenja vjera i uvjerenje», nasuprot tvrdnjama iranskih vlasti da je u Iranu vjerska sloboda zajamčena svim građanima, napuštanje islama i prihvaćanje kršćanske vjere kažnjava se vjerskim, društvenim i obiteljskim žigosanjem, te progonom, teškim zatvorskim kaznama, i nerijetko smrtnom kaznom. Ove činjenice potvrđuju sve vjerodostojne međunarodne agencije koje se bave zaštitom ljudskih prava i vjerskih sloboda.

Pastor Mihal Kreko, čija je Baptistička zajednica pružila duhovno utočište skupini iranskih izbjeglica, izjavio je da «što se Ustava Republike Hrvatske i hrvatskih zakona tiče, prepoznavanje i uživanje ljudska prava i religijskih sloboda Hrvatska se nalazi na samom vrhu demokratskih država Europe i svijeta. Kao takva Hrvatska ima obvezu prema međunarodnoj zajednici i UN-u prihvatiti tražitelje međunarodne zaštite čije su slobode i životi ugroženi zbog ozbiljnih narušavanja vjerskih sloboda u matičnim zemljama tražitelja zaštite.»

IMG_3798
Pastor Mihal Kreko

Pastor Kreko je dodao: «Moja crkvena zajednica podupire pravo svih izbjeglica koji u ovome trenutku traže zaštitu u Hrvatskoj zbog ratnih stradanja na Bliskom istoku bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, no u ovome trenutku posebno nam je na srcu sudbina izbjeglica iz Irana koji su izrazom svoje slobodnog izbora prihvatili kršćanstvo, budući da prepoznajemo u kakvu će pogibelj biti bačeni u slučaju nerazumijevanja hrvatskih vlasti prema njihovom potraživanju da im se odobri trajni ostanak u Republici Hrvatskoj.»

Baptistička crkva Malešnica i njezini članovi uz duhovnu skrb pružaju kvalitetnu opće ljudsku i integracijsku pomoć izbjeglicama koja uključuje pravnu pomoć, seminare učenju hrvatskog jezika i hrvatske kulture, te materijalnu pomoć. Domovi vjernika Baptističke crkve Malešnica također su otvoreni potrebama izbjeglica, u kojima susreću toliko im potrebitu ljudsku toplinu i prijateljstvo. Humanitarnom i duhovnom djelovanju Baptističke crkve Malešnica spram izbjeglica u Hrvatskoj, širu nesebičnu, potporu daje i hrvatska baptistička humanitarna organizacija CBA – Croatian Baptist Aid.

Iranske slobodne kršćanske zajednice HAMGAM u Europi udružene su Europski savez HAMGAM koje broje oko 200 crkvenih zajednica.

Većina članove iranske kršćanske zajednice HAMGAM u Zagrebu u ovome trenutku očekuju rezultate Ministarstva unutarnjih poslova o statusu njihova ostanka u Hrvatskoj, a žive u centru za privremeni prihvat izbjeglica u hotelu Porin u Zagrebu.

Objavljeno prvi puta u javnosti 10. ožujka 2017. godine.

Gorski Kotar može biti ponosan

Screen Shot 2017-05-01 at 7.41.36 PM

Prije pet godine, točnije 30. travnja 2011. godine, nekoliko dana prije 88. rođendana tiho je preminuo Franjo Starčević, samoprijegorni goranski heroj mirotvorstva iz Mrkoplja, koji je tijekom neobuzdanih ratnih devedesetih neumorno radio na približavanju hrvatskih i srpskih sela i obitelji u Gorskom kotaru.

Franjo Starčević pripada skupini heroja, uvijek u manjini, čija imena i čiji rad rijetko pristižu na naslovnice vodećih glasila, iako to zaslužuju daleko više od onih čije životno djelo obilježavaju krvave i nepoštedne pobjede na ratištima i biralištima.

U vrijeme kada je u Hrvatskoj mirotvorstvo bilo nepoželjno, čak po život opasan poziv, Franjo se odano predao pozivu zbližavanja goranskih Hrvata i Srba. Čak je i danas malo poznato da je tijekom ratnih devedesetih, od svih regija u Hrvatskoj nasljenih Srbima i Hrvatima, jedino Gorski kotar bio pošteđen ratnih sukoba i nasilja.

To se nije dogodlio slučajno. Niti se to dogodilo zahvaljujući službenoj politici Hrvatske u to vrijeme. Da je tijekom svih tih ratnih godina Gorski kotar jedini ustrajao kao oaza mira u Hrvatskoj ponajprije možemo zahvaliti samoprijegornosti i upornosti Franje Stračevića i utjecaju skupine Gorana (među inima Josipa Horvata i Nade Glad) koji nisu dozvolili da ih vodi diktat vremena nabijen strahom, predrasudama, podjelama i nacionalnom mržnjom, već su svoje živote posvetili stvaranju ozračja mira, povjerenja i smirivanja strasti u međusobnim odnosima Hrvata i Srba Gorskog kotara.

Zahvaljujući mirotvorstvu grad Mrkopalj, dom Franje Starčevića danas je upisan u kartu svjetskog mirotvorstva. S dignitetom veleposlanika mira, pješačeći Franjo je iz Mrkoplja  obilazio srpska sela, a učinak njegove upornosti i odvažnosti bio je uklanjanje mentalnih i inih barikada koje su dijelile srpska od hrvatskih sela u Gorskom kotaru. Uskoro, još za ratnih godina, njegovim upornim radom u Mrkoplju je ponikla, i danas u svijetu poznata, Škola mira – snažan svjedok i svjetionik mira nastao u danima kada je bilo opasno graditi mir.

Upravo zbog toga što Franjo Starčević pripada onoj velikoj manjini pojedinaca koji sebi ne mogu dozvoliti da ih nosi bujica većine, ostavština njegova života od presudnog je značaja za sve one koji žele Hrvatsku graditi na vrijednostima pravednosti i mira poniklih na zdravim i plemenitim međuljudskim odnosima. Jer istinski iskoraci prema boljem i ljepšem svijetu događaju se uvijek zahvaljujući svijesti manjine kojoj pripada Franjo Starčević, a ne većini koju vode generali, ratnici i krvlju natopljene revolucije.

Ako u malenoj Hrvatskoj želimo prepoznati velikane, koji su svojim životom nasljeđivali Isusov primjer ljubavi spram bližnjih, a koji ponajprije uključuju one kojima tako hitro namećemo stigma naših neprijatelja, onda takva heroja imamo u samozatajnom Franji Starčeviću. Zbog toga Gorski kotar može biti ponosan da je tijekom ratnih devedesetih uspio u onome u čemu nije uspjela niti jedna druga regija u Hrvatskoj od Slavonije do Dalmacije.

Danas, u vrijeme kada svijet ponovno srlja sve bliže ponoru nekih novih zastrašujućih sukoba, i kada mnogi neumorno rade na tome kako bi vratili Hrvatsku u bolesno stanje nabijeno nacionalizmom i podjelama devedesetih godina, ne smijemo zaboraviti ostavštinu Franje Starčevića.

Upravo zbog toga pozdravljamo skoro objavljivanje knjige autorice Nade Glad, “Goranski mirovi” u izdanju Matice hrvatske Čabar. Prema riječima autorice, koja je i sama bila sudionica goranskih mirotvornih napora i suradnica Franje Starčevića, ova dugo očekivana knjiga je u stvari “ispovijest i dokumentirani životopis mrkopaljskog profesora, pisca i odgajatelja, humaniste i morotvorca Franje Starčevića”. Više o knjizi “Goranski mirovi” i o tome kako poduprijeti njezino izdavanje možete saznati ako se javite na info@maticahrvatska-cabar.hr.